Na svečanosti na Badnji dan prošle godine u Vatikanu su otvorena sveta vrata bazilike, čime je obilježen početak Jubilarne godine. Tijekom te svete godine, koja se održava svakih 25 godina, očekuje se da će mnogi od 1,4 milijarde katolika u svijetu hodočastiti u Rim. Vrata su obično zazidana, a njihovo otvaranje omogućuje prolaz hodočasnicima osiguravajući im oprost, odnosno odrješenje od grijeha - piše Christoph Strack, čiji prilog za DW, uz neznatne prilagodbne u opremi, prenosimo u cijelosti.

Sveta, ili Jubilarna, godina u Katoličkoj je Crkvi zapravo bila iznimna rijetkost, ali u posljednje doba vlada prava inflacija. Unatoč tome u Rimu se očekuje mnoštvo hodočasnika. Teolog iz Augsburga Jörg Ernesti dobro se sjeća Badnjaka 1974. Onda je imao tek osam godina, ali pamti najavu televizijskog programa u novinama: "23.25 - otvorenje Svete godine pod papom Pavlom VI. - prijenos uživo s Trga sv. Petra u Rimu". Cijela njegova obitelj bila je prikovana uz televizor, tada je to bio jedan od najvećih televizijskih događaja. Prenosilo ga je 40 televizijskih postaja i procjenjuje se da je prijenos pratilo milijardu ljudi.

ODLIČNA STVAR

Teolog danas dobro zna što je Sveta, ili Jubilarna, godina za Katoličku Crkvu: zapravo je to uveo tek papa Bonifacije VIII. u godini 1300. i zamislio je da ona bude slavljena samo na početku svakog stoljeća. Uzor mu je bio običaj Židova da svakih 50 godina slave godinu oprosta (šenat hajobel), što je zamišljeno doslovno i materijalno - svakih pola stoljeća dobar će vjernik oprostiti sve dugove svojim dužnicima. U Katoličkoj Crkvi to je ostala tek lijepa nakana u molitvi Očenaš ("... oprosti nam grijehe naše kao što mi opraštamo dužnicima svojim..."), a i papa Bonifacije to nije mislio previše doslovno: tu nije riječ o novčanim dugovima, ali u toj godini će hodočasnicima u Rim biti oprošteni svi grijesi. Besplatno - što u to doba nipošto nije bilo samo po sebi razumljivo.

Ernesti objašnjava kako je odluka tadašnjeg pape bila spontana, ali ne bez računice: u Crkvi se sve više rogoborilo protiv Bonifacija VIII., čule su se i optužbe za herezu, što u ono doba nije bila samo opasnost za vječnu dušu nego i za ubrzani odlazak na onaj svijet. No potez je bio pun pogodak: hodočasnici su nagrnuli u Rim, a papom nisu bili oduševljeni samo vjernici nego i ugostitelji Vječnog Grada.

Nedugo potom Katolička se Crkva opet našla u nevoljama jer nije bio samo jedan, nego dva pape: jedan u Rimu, a jedan u Avignonu. Tu su se sjetili odlične kampanje, pa je brzo i godina 1350. bila također proglašena svetom. To je tako dobro išlo da je od 15. stoljeća jubilarna godina bila svaka 25. godina. Danas je to ne samo turistički magnet za Rim, gdje se i sljedeće godine očekuje dodatnih 30 milijuna hodočasnika, nego i velika predstava: središnja vrata bazilike sv. Petra u normalnim su okolnostima ne samo zatvorena nego i zazidana. Papa se onda sam hvata simbolične macole i probija zid – već je jasno da će sve biti pripremljeno za papu Franju i da će onda on samo prošetati kroz ta vrata.

No nema malo vjernika koji su već doživjeli cijelo mnoštvo Svetih godina jer od 1518. ima i "izvanrednih". Onda je ona bila posvećena podršci Poljske u borbi protiv Turaka, ali neki će se možda sjetiti i Marijanske godine, kojom je papa Pio XII. proglasio 1954., a papa Pavao VI. je 1974. zapravo već treći put probijao zid: prvo je to bilo 1966. u povodu zaključenja Drugog vatikanskog koncila, onda pak i od 29. lipnja 1967. do lipnja sljedeće godine kao proslava Godine mučeništva apostola Petra i Pavla.

Na Svete godine zdušno se bacio i Ivan Pavao II.: na Uskrs 1983. bila je proglašena izvanredna Sveta godina izbavljenja, na Duhove 1987. svečano je proglašena Druga marijanska godina, a onda ga je zatekla i "redovita" Jubilarna, 2000. I papa Franjo je marljiv: samo dvije godine nakon što je bio izabran, proglasio je 2015. izvanrednom Svetom godinom milosrđa, a novina je što je i ova, zapravo redovita, Sveta godina 2025., koja je počela na Badnjak 2024. popraćena parolom "Hodočasnici nade".

Papa tako upozorava kako smo i Crkva i svi mi u svijetu prepunom kriza i sukoba. U ovom globaliziranom svijetu već traje Treći svjetski rat, a žrtve su u pravilu najsiromašniji stanovnici našeg planeta, koje se bezdušno izrabljuje i ostavlja gladnima. Na nama je onda da u ovoj Svetoj godini krenemo na hodočašće nade kako bismo svojom vjerom i dobrotom učinili nešto protiv tog zla.

A ako nas to hodočašće navede u Rim, opet tamošnji ugostitelji nemaju ništa protiv, a turistički radnici su se uspjeli progurati svojim vizijama marketinga, pa ova Sveta godina ima čak i svoju maskotu - figuricu hodočasnice Luce. Hoće li baš svim hodočasnicima i svi u Vatikanu biti sretni - to ostaje otvoreno. Jer 6. rujna je i LGBTQ zajednica najavila masovni posjet bazilici sv. Petra.

Čak ako propustite i ovu priliku da vam budu oprošteni svi grijesi, prilično je izvjesno da nas razmjerno skoro čeka još jedna izvanredna Sveta godina: 2033. bit će dva milenija od raspeća Spasitelja i tad će papa - koji god to tada bio - teško odoljeti iskušenju, zaključuje Christoph Strack.

GLAS KONCILA

Papa je u božićnom vremenu otvorio još četvera sveta vrata, a osim u trima preostalim papinskim bazilikama - Sv. Ivanu Lateranskom, Sv. Mariji Velikoj i Sv. Pavlu izvan zidina - na blagdan sv. Stjepana prvi se put to zbilo i u jednoj kaznenoj ustanovi, rimskom zatvoru Rebibbia. U tome je nesumnjivo valjalo prepoznati i poticaj cijeloj "kršćanskoj zajednici" da jubilej nade proživi u duhu djelatnoga božićnoga gostoprimstva: da nitko od "najslabijih" ovoga svijeta "ne bi izgubio nadu u bolji život". No vrijedilo je u tome prepoznati i nadahnuće za drukčije slavlje badnjega spomendana Adama i Eve: da vjernici ujedinjeni "u Kristu, Prvorođencu svakoga stvorenja" zagovornom molitvom "za one koji su završili svoj zemaljski hod" završe svoj hod k Novorođenomu. Jer i nada se vječnosti "rađa iz ljubavi". Premda je na Badnjak započeo 27. redoviti jubilej, papa Franjo je sveta vrata bazilike sv. Petra - poznata i kao "vrata velikoga oprosta" - otvorio 28. put. Naime, od 1585. do 2016. otvoreno je i devet izvanrednih jubileja, no kako se sveta vrata vatikanske bazilike otvaraju tek od 1500., za sedam dotadašnjih jubileja nisu otvarana, a to je bio slučaj i s proslavom redovitoga jubileja 1875. godine. Od jubileja 1975. pape više ne polažu cigle za izgradnju zida koji zaklanja vrata, a od jubilarne 2000. zid se ne ruši srebrnim čekićem. Razlog je premještanje teološkoga naglaska na vrata, čije je vratnice za jubilej 1950. talijanski kipar Vico Consorti uresio biblijskim očitovanjima Božjega milosrđa u bronci. (Luka Tripalo/Glas Koncila) n