Posljednjih nekoliko godina, prema makroekonomskim pokazateljima, Hrvatska ubrzano dostiže željenu razinu europskog standarda, sada smo na 76 posto prosjeka razvijenosti EU-a, vodeća smo članica Unije po ostvarenim stopama gospodarskog rasta, potvrda toga je i dobivanje vrhunskog, A kreditnog rejtinga, a s prosječnom plaćom prestigli smo Grčku, Mađarsku i Slovačku, izjednačivši se s Portugalom.

No ugodnu dosadu donekle će nam remetiti inflacija, ekonomski fenomen za koji ni jedna vlada na svijetu nema alat kojim bi ga obuzdala - osim ograničavanja rasta cijena dekretom - jer to spada u domenu monetarne politike, tj. Hrvatske narodne banke, odnosno Europske središnje banke. Vladine projekcije kažu da bi inflacija u ovoj godini trebala iznositi 2,7 posto, nešto više od ciljane razine od dva posto, a razloga za nastavak usporenog rasta cijena je nekoliko - rast plaća, koji se prelijeva u potrošnju, čime se trgovci koriste za stalno dizanje cijena, stalni i obilati priljev novca iz europskih fondova, turistička sezona i snažna potrošnja turista te blago poskupljenje energenata s kraja prošle i početkom ove godine, a tu je i visoka stopa gospodarskog rasta, jer u uvjetima snažnog ekonomskog rasta i rasta plaća te priljeva inozemnog novca neki bi rekli da nižu inflaciju ne možemo ni očekivati. A tu su i turisti, koji nam dolaze iz razvijenih zemalja i koji prihvaćaju visoke cijene usluga u hrvatskom turizmu, unatoč tome što su nam one posljednje tri godine porasle više nego u turistički konkurentskim zemljama.

Zbog postupnog oporavka europskog gospodarstva, a pogotovo naših najznačajnijih vanjskotrgovinskih partnera, poput Italije i Njemačke, trebalo bi završiti razdoblje pada hrvatskog izvoza i početi period njegova rasta, a analitičari predviđaju da će oporavljeni inozemni, odnosno izvozni, partneri domaćih kompanija imati ulogu stabilizatora izvoza. Do kraja mandata aktualne Vlade očekuje se da bismo trebali dosegnuti 80 posto prosjeka razvijenosti EU-a, možda i više, a prema svim pokazateljima iz drugih članica koje su prolazile ovu tranziciju, 80 posto razvijenosti Unije čini točku preokreta - tada se oni koji su odlazili raditi u inozemstvo vraćaju u domovinu jer više nema tolike razlike u životnom standardu. Vladi, pak, u zadatak ostaje da od zemlje korisnice europskih fondova u doglednoj budućnosti, a pogotovo nakon 2027., kada će se plima europskog novca povući, izgradi zemlju koja će ekonomski rast ostvarivati samostalno i svrstati nas uz bok razvijenim članicama Unije.