Očekivano imamo drugi krug između Milanovića i Primorca uz pozamašnu razliku u korist aktualnog predsjednika. Razlika je možda veća nego što su istraživanja sugerirala, ali to je do izlaznosti koja je u većini HDZ-ovih utvrda bila poražavajuća. To je najveće iznenađenje prvog kruga, to što je HDZ prespavao izborni dan i sad su se doveli u poziciju da u drugome krugu moraju spašavati vlastitu kožu kako si ne bi srozali rejting pred lokalne izbore - kaže Mate Mijić, konzervativni komentator i politički konzultant, te dodaje:

Mate Mijić

- Iako Milanović i Primorac idu u drugi krug, najbolji dojam ostavili su Tomislav Jonjić i Marija Selak Raspudić za koje možemo reći da su jedini, od trećih kandidata, ostvarili svoje političke ciljeve u prvom krugu. Jonjić se nametnuo kao najjači kandidat desnice, a reakcije koje izaziva s jednog dijela desne scene i nakon izbora pokazuju koliko ih je uzdrmao. Sam Jonjić nikome nije dao naročitog povoda za prozivke. Čovjek je gospodski, uljudno i argumentirano, bez osvetoljubivosti i povišenih tonova, iznosio svoja stajališta i neslaganja s drugim kandidatima. Trpio je podmetanja, a nikome nije podmetao, što je pristup koji treba pozdraviti. Marija Selak Raspudić možda je dobila koji glas manje od onoga što su joj pojedina istraživanja davala neposredno prije prvog kruga, ali je unatoč tome završila treća s respektabilnom potporom za dalje. Bilo bi naivno misliti da će njezina nova opcija odmah skočiti na 10-ak posto, ali izgradila si je dovoljnu prepoznatljivost i biračku bazu da može biti određeni faktor od trenutka kad formalizira svoje političko djelovanje.

S obzirom da se tijekom 2024. tri puta izlazilo na birališta, prvo zbog parlamentarnih, pa onda europskih i nedavno predsjedničlkih izbora, a sad nam slijedi i drugi krug istih, jesmo li zasićeni izborima?

- Treći izbori koji se provode na nacionalnoj razini u manje od godinu dana - stvarno je malo previše. Pogotovo što kampanja za ove predsjedničke izbore nije stvorila napetost i neizvjesnost, već su odnosi snaga na kraju kampanje ostali isti kao na početku. Da smo imali neizvjesniju utrku, mobilizacija bi sasvim sigurno bila snažnija. No, pokazalo se da - od odabira kandidata, preko pretkampanje, pa do same kampanje i terenskog rada - HDZ nije dao svoj maksimum i to se značajno odrazilo na rezultat. Stranka koja je relativno nedavno formirala svoju treću vladu zaredom mora izvući svoje vjerne birače na birališta misli li ostvariti dobar rezultat. Oni ne mogu računati na protestne glasove, nego samo na disciplinirane, a njih nisu odradili. Pokazalo se da je Milanović pogodio sa svojom ključnom porukom da je on jedina brana svevlasti HDZ-a i Andreja Plenkovića. Birači su mu povjerovali i očito je da od predsjednika Republike očekuju upravo to.

Što očekivati u predstojećoj kampanji u drugom krugu? Kakva bi sad mogla biti retorika, koje teme bi mogle dominirati, ili će sve ići utabanim stazama iz prvog kruga? Milanović je i dalje favorit, no može li, i na koji način, Primorac iznenaditi?

- Vidimo da se Primorac iz "novog predsjednika koji ujedinjuje" prometnuo u borca protiv komunista i rodne ideologije, dakle od izrazito neideološkog kandidata sad smo preko noći dobili jako ideologizirane poruke. Očito je da Primorčev tabor želi u drugom krugu privući značajniji broj desnih glasova, ali nisam siguran da će birači to prepoznati kao autentično i nasjesti na taj ideološki mamac. Na kraju krajeva, ovo HDZ-u više ne može biti borba za pobjedu jer ta je pobjeda praktički nedostižna. Ovo je borba za spas obraza stranke prije lokalnih izbora jer ovako loš rezultat mogao bi nepovoljno utjecati na stranački rejting. HDZ mora Primorca u drugom krugu podići na razinu ili iznad stranačkog rejtinga, dakle na barem 30 posto. Sve ostalo bit će podbačaj. Milanović, s druge strane, može nastaviti s otrovnim ubodima i prozivkama premijera i vlade, ali nema potrebe ludovati. Može bosti kao osica, ne mora biti bombarder.

U konačnici, kad dobijemo pobjednika ovih predsjedičkih izbora, sve dosad u kampanji rečeno odlazi u zaborav, čekaju se konkretna djela, recimo tako, budućeg stanovnika Pantovčaka... Kakvu suradnju očekivati u idućih pet godina, ovisno naravno o pobjedniku, ali načelno uzevši može li u odnosima između Pantovčaka i Banskih dvora uopće biti konstruktivnog dijaloga i suradnje u obostranom interesu...?

- Dok god je Plenković premijer, a Milanović predsjednik države, ne vidim previše prostora za popravljanje odnosa. Stvar je između njih dvojice, nažalost, postala previše osobna. Normalizacija odnosa u očima obojice bila bi znak slabosti, pokoravanja onom drugom. Država je talac tih odnosa kojima više ne upravlja razum, već isključivo ego. Volio bih da griješim upravo na ovom pitanju i da, sad kad je očito da jedan drugoga nisu uspjeli detronizirati, Plenković i Milanović pronađu model prema kojemu će moći funkcionirati. Barem onoliko koliko je potrebno da ne pate sigurnost, vanjska politika i diplomacija te da nam javni prostor ne bude zatrovan prizemnom retorikom i isključivošću koje onda usvajaju i drugi politički akteri. To bi nam svima poželio u novoj godini.