Posljednjih desetljeća ljudski kapital i ekonomski rast stalno se spominju kao sredstva napretka... Što je zapravo ljudski kapital, kakva je njegova definicija, što sve taj pojam uključuje, je li moguće mjeriti njegovu kvalitetu - neka su od pitanja na koja za ovotjedni Magazin odgovara dr. sc. Velimir Srića, sveučilišni profesor emeritus na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, akademik Europske akademije i IANUBIH-a.

- Znamo da postoje razne vrste "kapitala", prirodni (voda, minerali, šume), fizički (strojevi i oprema), financijski (novac), politički (utjecaj pojedinaca i grupa), intelektualni (patenti i ekspertiza) i društveni (kultura suradnje i povjerenja). Svaki od tih "kapitala" je potencijal za stvaranje novih vrijednosti. Kad govorimo o ljudskom kapitalu, mislimo na osobine radne snage, na kolektivne vještine, znanje, iskustvo i osobnost pojedinaca koji radom stvaraju ekonomsku vrijednost. Zato pojam obuhvaća obrazovanost, produktivnost, motiviranost, zdravlje i druge osobne atribute koji utječu na sposobnost pojedinaca za obavljanje posla i stvaranje ekonomske koristi.

Ljudski kapital igra ključnu ulogu u pokretanju gospodarskog rasta i razvoja, a to čini povećanjem produktivnosti i uvođenjem inovacija. Kvalificirani i obrazovani radnici produktivniji su jer mogu učinkovitije i djelotvornije obavljati svoje zadatke. Ujedno, ljudski je kapital ključni pokretač inovacija. Kvalitetna radna snaga omogućuje poduzeću da bude konkurentnije, a cjelokupnom gospodarstvu da bude fleksibilno, usvaja nove tehnologije ili se širi u nove industrije i sektore. Razvoj ljudskog kapitala također promiče društvenu i ekonomsku mobilnost jer ljudi s boljim vještinama i znanjima lako svuda nalaze posao. Zemlje s visokokvalificiranom radnom snagom privlačnije su i stranim ulagačima. Zbog svega toga, ulaganje u ljudski kapital ključno je za održivi gospodarski razvoj. Povećanjem produktivnosti, poticanjem inovacija, poboljšanjem zdravlja i jačanjem fleksibilnosti ljudskog kapitala svaka zemlja može osigurati temelje za dugoročni rast i prosperitet.

POTENCIJALI RAZVOJA

U kakvoj su vezi ljudski kapital i ekonomski rast i razvoj? I gdje je u tom smislu Hrvatska, kad ju usporedimo s drugim članicama EU-a?

Profesor Velimir Srića

PIXSELL

- Oduvijek postoji izvjesna korelacija, odnosno kvaliteta ljudskog kapitala pozitivno utječe na kvalitetu gospodarstva. Što je radna snaga obrazovanija i sposobnija, to je potencijal za rast i razvoj izvjesniji. Uobičajeno je da se ljudski kapital mjeri i uspoređuje različitim pokazateljima koji odražavaju vještine, obrazovanje i zdravlje radne snage. Neki ključni pokazatelji su obrazovanost (postotak nepismenih, prosječan broj godina završenog obrazovanja, postotak osoba s fakultetom i sl.), razina vještina (strukovnih, digitalnih, jezičnih i sl.), zdravlje radne snage (očekivano trajanje života, dostupnost zdravstvene skrbi, smrtnost dojenčadi i sl.), tržište rada (postotak radno sposobnog stanovništva koje je zaposleno, stopa nezaposlenosti i sl.) i ekonomski indikatori (BDP po glavi stanovnika, postotak siromašnih i sl.). Na temeljima takvog promišljanja, Svjetska je banka 2018. godine razvila HCI (Human Capital Index) kojim se uspoređuje kvaliteta ljudskog kapitala u svijetu. HCI zapravo mjeri produktivnost djeteta rođenog danas kao budućeg radnika, u odnosu na mjerilo potpunog obrazovanja i punog zdravlja. Prema najnovijoj ljestvici na prvom je mjestu Singapur, slijede Hong Kong (Kina), Japan, Južna Koreja, Kanada, Finska, Švedska i Irska. Slovenija je na 14. mjestu, Francuska na 18., Švicarska na 20., Njemačka na 25., a Hrvatska na 31. mjestu, između Italije i Malte. Na toj je listi SAD tek 35. dok je Rusija 41. Iz toga se vidi da je ljudski kapital zapravo potencijal koji neke zemlje lakše i brže, a neke druge sporije i teže pretvaraju u rast i razvoj.

Rast gospodarstva i nastajanje novih prilika ovise o ljudima sa sjajnim idejama koji smišljaju inovacije, koji imaju liderske kompetencije... Stoji li takva teza, imamo li u Hrvatskoj dovoljno takvog ljudskog kapitala...?

- Da, kvalitetu vodstva, odnosno liderske kompetencije doista valja smatrati ključnim dijelom ljudskog kapitala. Vještine vođenja značajno doprinose sposobnosti pojedinca da upravlja, inspirira i vodi timove prema postizanju organizacijskih ciljeva. Te su vještine presudne za povećanje produktivnosti, poticanje inovacija i održavanje pozitivnog radnog okruženja. O kojim se vještinama zapravo radi?

Prije svega, važan element uspješnog vođenja je strateška vizija. Učinkoviti lideri imaju sposobnost postaviti dugoročne ciljeve i razviti strategije za njihovo postizanje, vodeći svoje organizacije prema uspjehu. Zatim, važna liderska osobina je sposobnost donošenja informiranih i pravovremenih odluka koje mogu utjecati na cijelu organizaciju.

Dobri vođe, također, posjeduju odlične komunikacijske vještine, što im omogućuje da artikuliraju viziju, izgrade konsenzus i motiviraju svoje timove. Pritom im treba emocionalna inteligencija, odnosno sposobnost da upravljaju vlastitim emocijama kao i emocijama drugih. Nadalje, u svijetu koji se brzo mijenja, vođe moraju pronalaziti rješenja za rastući broj problema, biti prilagodljivi i otvoreni za nove ideje, pomažući svojim organizacijama da ostanu konkurentne. Sve ove kvalitete predstavljaju najvažniju jezgru ljudskog kapitala poduzeća ili zemlje jer povećavaju vrijednost svih ljudi koji rade i omogućavaju rast i napredak svih organizacija u kojima djeluju. Kao konzultant, već se desetljećima bavim razvojem takvih vještina kod regionalnih menadžera i vjerujem da imamo značajni broj sposobnih vođa. Pitanje je dođu li takvi do prigoda da se dokažu.

Prije skoro stotinu godina, Joseph Alois Schumpeter, slavni američki ekonomist smatrao je tehnologije glavnim pokretačem ekonomskog razvoja i isticao proces kreativne destrukcije koji vodi inoviranju proizvoda i proizvodnih procesa. Koliko ta teorija živi u današnjoj praksi, u globalnom umreženom i digitaliziranom svijetu u SAD-u, Kini, EU uključujući i RH?

- Schumpeter je koncept kreativne destrukcije opisao u svojoj knjizi "Kapitalizam, socijalizam i demokracija" iz 1942. godine, kao proces kojim inovacije zamjenjuju zastarjele tehnologije i poslovne modele, a to je temeljna pokretačka snaga kapitalizma. Nositelji kreativne destrukcije su poduzetnici koji, uvodeći nove proizvode, metode, tržišta i oblike organiziranja, remete postojeće industrije i stvaraju nove prilike. Te su ideje i danas žive. Jedino, ono što je Schumpeter zvao kreativnom destrukcijom danas zovemo (digitalnom) disrupcijom. Promjerice, Uber je uz pomoć digitalizacije iznova izmislio taxi-industriju, Airbnb hotelsku industriju, Amazon distribuciju i maloprodaju, Netflix industriju zabave itd. Kao što su u davnim primjerima konjske zaprege zamijenjene automobilima, tako smo danas svjedoci propadanja tradicionalne maloprodaje zbog e-trgovine, prelaska s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije, ili postupne zamjene ljudskog rada umjetnom inteligencijom.

Posebno je aktualan Schumpeterov stav o dvostrukoj prirodi inovacija, sposobnosti da generiraju rast i potencijal, ali i da poremete, pa čak i unište, postojeće sustave i strukture. To najbolje vidimo na primjerima društvenih mreža, interneta, kriptovaluta ili dronova. Svaka od ovih inovacija, kad se primijeni na dobrobit ljudi i gospodarstva, može donijeti ogromne koristi i sveopći napredak, no kad se zloupotrijebi kroz ratove, političku manipulaciju ili marketinško ispiranje mozgova, može dovesti do užasnih socijalnih, ekonomskih i psiholoških posljedica.

PEXELS

Valja se sjetiti da je Schumpeter vjerovao kako će kreativna destrukcija dovesti do konačnog pada kapitalizma jer će kontinuirani ciklus razaranja i obnove na kraju potkopati stabilnost kapitalističkog sustava. Vjerujem da je relativno zaostajanje zapadnjačkih gospodarstava, kombinirano s nevoljama zapadne demokracije, uz istodobni brzi uspon Kine, Indije, Singapura, Ujedinjenih emirata i sličnih država - signal na uzbunu.

OSTANIMO LJUDI

Vaša poruka za kraj ove i početak iduće godine?

- Glavni problem suvremenog kapitalizma i društva oko nas vidim u "kreativnoj destrukciji" sustava vrijednosti. Tradicionalno, uspjeh se temeljio na vrijednostima poput zdravog razuma, iskrenosti, ljubavi, poštenja, empatije, poštovanja, etike i ekološke održivosti. No danas su osobine koje donose politički i poslovni uspjeh postale ludost, laž, mržnja, pokvarenost, nepoštovanje, sebičnost, moralna izopačenost i nebriga za okoliš. Ono što su nekad bile mane, postale su vrline.

Zato svijet oko nas sve više liči na neljudsko društvo čije nas "vođe" i "gazde" utapaju u nasilje, ratove, sukobe i propast. Sukrivci su neodgovorni političari i poslovni ljudi koji u borbi za vlast, profit i moć ne biraju sredstva već se sustavno koriste antivrlinama poput laži, manipulacije, agresije, korupcije, krađe i prijevare te nečasnim ponašanjem dokazuju da "neljudi" sve lakše pobjeđuju "moralne ljude".

Očito živimo u doba raspada vrijednosti jer su se vrline izjednačile s antivrlinama. Ne preostaje nam nego zasukati rukave i boriti se. Prvo valja pobijediti neprijatelja u sebi, a nakon toga uništiti neprijatelje oko nas, odnosno vrlinama pobijesiti antivrline! U protivnom, dopustit ćemo da svijet budućnosti ne vode "ljudi" nego "neljudi"!