Bugarska i Rumunjska s 1. siječnja 2025. ulaze u šengenski prostor. I dok s jedne strane taj prostor postaje sve veći, istovremeno se u mnogim članicama ponovno provode granične kontrole. O toj temi piše Bernd Riegert, čiji prilog za DW, uz neznatne prilagodbe u opremi, prenosimo u cijelosti.

Bit će to velika proslava u Schengenu u lipnju 2025. Mjesto Schengen nalazi se u jugozapadnom dijelu Luksemburga, male članice Europske unije. Rijeka Moselle čini granicu s Njemačkom i Francuskom. U tom graničnom trokutu 14. lipnja 1985. ministri Nizozemske, Belgije, Luksemburga, Francuske i Njemačke na brodu "Marie-Astrid 2" potpisali su sporazum o slobodnom prelasku granice bez osobnih kontrola. Bio je to početak današnjeg šengenskog prostora, koji sada obuhvaća 25 država EU-a, kao i Norvešku, Švicarsku, Island i Lihtenštajn. Europska komisija (EK) danas voli opisivati putovanja bez kontrole za većinu Europljana kao jedan od "dragulja" europskog ujedinjenja.

Ali dragulji su u velikoj mjeri izgubili svoj sjaj, a isto bi se moglo dogoditi i lipanjskoj proslavi. Ministar unutarnjih poslova Luksemburga Leon Gloden žali se na susjedne zemlje, koje su ponovo uvele nasumične granične kontrole zbog velikog broja migranata. "To nije prihvatljivo za Luksemburg", rekao je Gloden na sastanku ministara unutarnjih poslova 12. prosinca ove godine, te dodao: "Schengen je jedno od najvećih dostignuća EU-a. Ne smijemo dopustiti da granice ponovo postanu fiksirane u glavama ljudi."

VIŠE KONTROLA

Tekuća, 2024. godina je s najviše kontrola na unutarnjim granicama otkako je šengenski prostor osnovan, prije gotovo 40 godina. Njemačka, najvažnija tranzitna zemlja u EU-u, ponovo je uvela kontrole na svim kopnenim granicama sa svojih devet susjednih zemalja. To se nikada prije nije dogodilo. Od 2015. godine postoje kontrole na južnoj njemačkoj granici, s Austrijom, kako bi se odvratili migranti koji stižu tzv. balkanskom rutom. Francuska je također ponovo uvela granične kontrole 2015. godine zbog prijetnje terorizma, ali su rijetko bivale sveobuhvatno provedene. Većina država koje su uvele kontrole odredila je provjeru identiteta putnika samo za dio svojih granica.

Na granicama unutar šengenskog prostora odbija se ulazak u zemlju strancima koji nemaju valjane dokumente ili kojima je zbog prethodnih prekršaja zabranjen ulazak u zemlju. Svatko tko podnese zahtjev za azil direktno na granici ima pravo na privremeni ulazak i bit će odveden u smještaj u prihvatnom centru. Direktno odbijanje svih ljudi koji traže azil nije moguće prema europskom zakonu.

Prije dva tjedna Nizozemska je također uvela granične kontrole za putnike iz Njemačke i Belgije. Gotovo u isto vrijeme ministri unutarnjih poslova EU-a odlučili su da od siječnja potpuno uključe Rumunjsku i Bugarsku u šengensku zonu.

Europski parlament i Komisija u više navrata ističu da sustavne provjere identiteta na unutarnjim granicama šengenskog prostora moraju biti "apsolutni izuzetak" i samo "posljednje sredstvo", kako navodi Šengenski kodeks o granicama. Međutim, svaka država članica može uvesti granične kontrole na šest mjeseci, ali o tome mora obavijestiti Europsku komisiju s valjanim obrazloženjem. Kontrole se tada mogu produžiti na najviše dvije ili, u ekstremnim slučajevima, tri godine. Opravdanje se onda - često uz malo mašte - mora promijeniti. Kontrole se zatim mogu ponovo nastaviti do dvije godine. Europska komisija do sada nije pokretala postupke zbog kršenja graničnog kodeksa, iako neke države kontroliraju granice već deset godina.

Njemačka ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser najavila je da bi sveobuhvatne kontrole na svim njemačkim granicama trebale biti nastavljene na neodređeno vrijeme, sve dok broj pristiglih migranata ne padne na prihvatljivu razinu: "Sve dok su brojke u Njemačkoj tolike kolike jesu, kontrole će se provoditi. Šengenski prostor je od velikog značenja za Njemačku, ali onda mora postojati i bolja raspodjela izbjeglica."

Faeser se poziva na EU-ova pravila za dodjelu azila. Prema njima, tražitelji azila i izbjeglice trebaju biti prihvaćeni u zemljama u koje su najprije ušli, odnosno direktno na vanjskim granicama šengenskog prostora. No to se ne provodi u praksi. Jer mnogi migranti iz Grčke, Italije, Hrvatske ili Španjolske odlaze u sjeverne članice EU-a, kao što je Njemačka. Te ljude treba zaustaviti unutarnja kontrola na šengenskim granicama, po mogućnosti vratiti ih odakle su došli ili ih vratiti u članicu EU-a u koju su prvo ušli. Kako bi se postigao taj cilj, EU je donio nove propise o postupku za dobivanje azila, koji će doduše biti primijenjeni tek za dvije godine. Dakle, bar toliko dugo će postojati granične kontrole na njemačkim granicama.

Stvarni učinak graničnih kontrola u šengenskom prostoru je sporan. Njemačka savezna policija, koja ima do 11.000 službenika, u svojoj statistici navodi na desetke tisuća ljudi koji su htjeli ući u zemlju bez valjanih papira. Otprilike polovini njih odmah se odbija ulazak u Njemačku. Druga polovina podnosi zahtjev za azil. Uhićeni su mnogi krijumčari ljudi i ispunjeno na tisuće postojećih naloga za uhićenje.

Sindikat policije (GDP) govori o znatno manjem broj ljudi koji su vraćeni s granice nakon što su pokušali ilegalno ući u zemlju. Kontrole je, kažu, moguće provesti samo selektivno na velikim prometnicama. Uostalom, Njemačka ima granicu dugu 7000 kilometara, s bezbroj graničnih prometnica, rekao je šef policijskog sindikata Andreas Roßkopf.

OSJEĆAJ SIGURNOSTI

Magnus Brunner iz Austrije je kao novi povjerenik EU-a za unutarnje poslove i migracije odgovoran i za šengenski prostor. On ima razumijevanja za sve intenzivnije granične kontrole: "Moramo poboljšati sigurnost u europskom prostoru. Ali moramo se pridržavati zakonskih propisa. Moramo raditi na boljoj zaštiti vanjskih granica kako bismo ljudima dali osjećaj da ponovo kontroliramo tko ulazi."

Vrlo je upitno hoće li se to dogoditi do 40. godišnjice Šengenskog sporazuma iduće godine. Luksemburg sljedećeg lipnja unatoč svemu želi na pravi način proslaviti svoju "kolijevku Europe bez granica" (kako Schengen sam sebe reklamira), najavio je lokalni vijećnik Schengena Tom Bellion.