Protekla je godina, unatoč mnogim izazovima, pokazala kako se hrvatsko gospodarstvo polako smiruje te nakon godina velikih izazova ulazi u sigurnu luku. Hrvatska vlada pokrenula je cijeli niz reformi u cilju jačanja životnog standarda stanovništva, poboljšanja poduzetničkog i inovacijskog okruženja te prilagodbe na globalna gospodarska i politička kretanja. Potrebno je istaknuti reformu plaća u javnom sektoru, stabilizaciju inflacije, najavljenu poreznu reformu, nastavak apsorpcije sredstava europskih financijskih instrumenata te ostale promjene, čiji će učinci biti vidljivi u sljedećem razdoblju - kaže izv. prof. dr. sc. Marko Tomljanović s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, nositelj katedre Jean Monnet u području europskih integracija i voditelja projekta pod nazivom EU business policies and contemporary challenges of European integration, te dodaje:

- Naravno, svaki od koraka može biti predmet kritike ili pohvala, ali neosporno je kako hrvatska Vlada već godinama donosi kvalitetne i promišljene odluke u kriznim trenutcima. Što se tiče gospodarskog rasta, iz dostupnih podataka je razvidno kako ostvarujemo najbrži rast među zemljama članicama EU-a. Međutim, ovakvi trendovi se uvijek moraju sagledati iz dva aspekta. Rastući trendovi su uvijek pozitivan pokazatelj, međutim potrebno je imati na umu temeljne konvergencijske teorije koje navode kako najbrže rastu one zemlje koje se nalaze na nižim razvojnim razinama, s obzirom na to da moraju uložiti velike napore u dostizanju stabilnih razvojnih razina te smanjiti zaostajanja za najrazvijenijim gospodarstvima. Ako se pogledaju ključni makroekonomski i socijalni pokazatelji, Republika Hrvatska još uvijek se nalazi pri dnu EU-a. Ovakva situacija ostaje velik izazov za buduće razdoblje s ključnim pitanjem: želimo li biti uteg EU-a ili postati članica koja će aktivno (u određenoj mjeri) pridonositi daljnjem napretku europske integracije.

Koliko se pozitivni pomaci mogu tumačiti rezultatom konkretnih mjera Vlade, državnih intervencija...? No koliko je uopće relevantan, pa i moguć, ekonomski napredak bez poboljšanja životnog standarda?

- Kao što sam prethodno naveo, pozitivne (ali i negativne) gospodarske trendove nije moguće komentirati bez razmatranja uloge nacionalnih vlada. U konačnici, krajnji cilj svih reformi trebao bi biti unaprjeđenje životnog standarda stanovništva. Primjerice, prema pokazatelju ljudskog razvoja Ujedinjenih naroda, Republika Hrvatska je zauzela 39. poziciju (od 193 zemlje), te je svrstana u skupinu zemalja vrlo visokog ljudskog razvoja, s bruto nacionalnim dohotkom od 34.300 američkih dolara, očekivanim životnim vijekom od 79 godina te trajanjem obrazovanja od 12,3 godine. Ipak, podatci su jedno, a stvarnost je nešto sasvim drugo. Svjedoci smo kako hrvatski građani još uvijek imaju velikih problema sa zadovoljavanjem osnovnih životnih i socijalnih potreba te rješavanjem stambenog pitanja, čime su u najvećoj mjeri pogođene najranjivije skupine, tj. mladi i umirovljenici. Nadalje, premda se ostvaruju određeni pomaci, još uvijek je veoma osjetljiva pozicija malih i srednjih poduzeća, a koja bi trebala predstavljati generator razvoja nacionalnog i europskog gospodarstva. U kontekstu brojnih reformi, najvažniji cilj bi trebao podrazumijevati postizanje sigurnosti građana, tj. ostvarivanje njihova socijalnog i egzistencijalnog mira, kao preduvjeta budućih pozitivnih kretanja.

S obzirom na to da su tri najveće svjetske rejting agencije Hrvatskoj dale dosad najviše ocjene, može li se zaključiti da smo postali poticajno okruženje za investicije...?

- To su definitivno pozitivni i ohrabrujući pokazatelji, koji nam moraju predstavljati putokaz za buduće poteze. Naime, rast hrvatskog kreditnog rejtinga nastao je, između ostalog, kao izravna posljedica zaokruživanja hrvatskog integracijskog puta kroz uvođenje eura te pristupanja Schengenskom području. Ovim smo pokazali kako kao možemo funkcionirati u društvu uređenih zemalja, ispunjavati sve pred nas postavljenje uvjete te se prilagoditi visokim zahtjevima integracije. Zaokruživanjem integracijskog puta pokazali smo se sposobnima prilagođavati socijalne i makroekonomske performanse te i održavati ih u propisanim rasponima. Sve navedeno je rezultiralo poboljšanjem poslovnog i investicijskog okruženja, čime smo od europskih i svjetskih subjekata prepoznati kao privlačna poslovna i investicijska destinacija s pozitivnim budućim potencijalima. Možemo reći kako poboljšanje kreditnog rejtinga te unaprjeđenje investicijskog okruženja predstavlja našu legitimaciju, koja će nam koristiti u budućnosti. Sve navedeno rezultiralo je i povećanjem investicija, što bi trebalo postati dugoročni trend. Na nama ostaje održavati i unaprjeđivati postojeće pozicije te uložiti dodatne napore u iskorištavanju prednosti koje nam pruža europsko i globalno okruženje.

PIXSELL

S početkom iduće godina stupa na snagu niz izmjena u hrvatskom poreznom sustavu... Vaš komentar?

- Najavljeni paket poreznih mjera ne sadrži ništa revolucionarno ni epohalno, nego je nastavak kontinuiteta započetog prije nekoliko godina, kojim se želi što više porezno rasteretiti poduzeća i radnike te na taj način pridonijeti povećanju životnog standarda i blagostanja. Naravno, kao i kod svake reforme, i u ovom se slučaju javljaju kritičari koji navode kako će npr. porezne olakšice biti anulirane povećanim socijalnim davanjima, a posebno kod osoba koje ostvaruju veće primitke. Ovaj paket poreznih reformi poseban naglasak stavio je na nekretnine te njihovo oporezivanje, najavljujući na taj način suočavanje s jednim od najvećih izazova hrvatskog gospodarstva, tj. rješavanjem stambenog pitanja, posebice za mlado stanovništvo. Možemo reći kako su ovdje započeti određeni koraci prema dubljem "reguliranju nereguliranog". Bit će zanimljivo u sljedećem razdoblju vidjeti konkretne učinke primjene ove reforme. U konačnici, uvijek je uputno pozdraviti napore u poboljšanju životnog standarda građana i njihove socijalne pozicije.

Priča o održivom razvoju nije manjkalo ni protekle godine, od UN-a preko EU-a do Republike Hrvatske. Što nam o tome imate reći?

- Ujedinjeni narodi afirmiraju ostvarenje ciljeva održivosti koji su okosnica Europskog zelenog plana, s konačnim ciljem ostvarenja klimatske i energetske neutralnosti do 2050. godine. Također, kao "temeljne boje" budućeg razvoja EU-a uvelike se afirmiraju zeleno i plavo, a budući razvoj opisan je velikim brojem pridjeva, među kojima je potrebno izdvojiti pametno, održivo, socijalno itd. Letimični pogled upozorava na to kako se budući razvoj EU-a temelji na modernim temeljima. Međutim, takav pravac iziskuje mnogo pitanja i izazova. Primjerice, jesu li sve zemlje spremne za jednake napore u ostvarivanju zacrtanih ciljeva. Realizacija strategije EUROPA 2020 upućuje na relativan uspjeh EU-a kao cjeline u ostvarivanju ciljeva, međutim utvrđene su znatne razlike među najrazvijenijim zemljama i novim zemljama članicama, pogotovo u aspektima inovativnosti, posebno ulaganjima u istraživanje i razvoj. Postavlja se pitanje može li Republika Hrvatska s ulaganjima u istraživanje i razvoj na razini 1,2 % BDP-a te postojećim socijalnim i strukturnim izazovima, ozbiljno prionuti ostvarivanju ekonomije znanja. S druge strane, skandinavske zemlje (Švedska, Finska, itd.) ulažu gotovo tri puta veće vrijednosti te imaju stabilne razvojne temelje. Također, veoma izazovno područje predstavlja okolišna i klimatska neutralnost te zelena tranzicija. Moramo imati na umu kako ostvarenje svih "modernih" ciljeva zahtijeva dostupnost značajnih resursa. Zaključno, nužno je slijediti sve postavke modernih europskih razvojnih strategije, međutim implementacija mora biti prilagođena nacionalnim kapacitetima, uz prvenstvenu orijentaciju prema dugoročnoj stabilizaciji gospodarstva.

Što očekivati u 2025., prije svega u ekonomskom, gospodarskom i financijskom smislu?

- Kao i uvijek, budimo optimisti i suzdržavajmo se od katastrofičnih najava, uz određenu dozu opreza. Projekcije relevantnih aktera, a koje su se u prošlim razdobljima pokazale pouzdane, upozoravaju na nastavak pozitivnih trendova. Pritom, potrebno je istaknuti kako smo kao mala i otvorena ekonomija osjetljivi na globalna ekonomske kretanja te prelijevanje pozitivnih i negativnih učinaka, što zahtijeva učinkovite mehanizme njihove apsorpcije ili amortizacije. Nadalje, kao što sam već nekoliko puta naveo, Republika Hrvatska ima velike mogućnosti koje proizlaze iz članstva u europskoj obitelji, čije iskorištavanje uvelike ovisi o nama samima, tj. o nacionalnim kapacitetima.

Za kraj ću ponoviti kako smo se u najtežim vremenima uvijek pokazali sposobni nositi s najvećim izazovima. Ostaje vidjeti kakva je naša sposobnost u osiguranju provedbi daljnjih reformi, poboljšanju životnog standarda te osiguranju kontinuiteta pozitivnih gospodarskih trendova.