Prije desetak dana na godišnjem brifingu za novinare Hrvatska narodna banka (HNB) izišla je u javnost s najnovijim procjenama da bi ove godine, koja je na izmaku, bruto domaći proizvod (BDP) mogao realno porasti za 3,7 posto, u 2025. godini za 3,3 posto, a inflacija nakon ovogodišnjih četiri posto u idućoj bi godini mogla usporiti na 3,5 posto. Time je HNB blago naviše revidirao procjene rasta hrvatskog gospodarstva, ali i inflacije u ovoj i idućoj godini.

Naime, posljednje procjene o kretanju BDP-a HNB je iznio sredinom rujna, kada je za 2024. prognozirao gospodarski rast od 3,6 posto, a 3,2 posto u 2025. godini. No iako bi rast realnog BDP-a iduće dvije godine mogao usporiti, i dalje će ostati razmjerno snažan, procjene su HNB-a. Pritom, kako se navodi, projicirani rast hrvatskog BDP-a poglavito odražava snažnu osobnu potrošnju, podržanu kretanjima na tržištu rada, investicije, podržane i fondovima EU-a, kao i robusnu državnu potrošnju. Rizici za ostvarenje projekcija inflacije u 2025. i 2026. godini su uravnoteženi, ali izraženi. Rizici niže inflacije tako uključuju jače prelijevanje nižih cijena energije i drugih sirovina, smirivanje geopolitičkih napetosti, dugotrajnije učinke restriktivne monetarne politike, kao i nepovoljna kretanja u hrvatskom i europskom gospodarstvu. Rizici više inflacije, pak, uključuju izraženiji rast plaća ili jači prijenos plaća na cijene, jačanje geopolitičkih napetosti, trend fragmentacije i deglobalizacije te utjecaj klimatskih promjena, zaključili su iz HNB-a.

USPJEŠNA GODINA

U širem i dubljem kontekstu ekonomske inventure, procjene i prognoze stručnjaka iz temeljne financijske institucije države itekako valja uzeti u obzir, skupa s podatcima Državnog zavoda za statistiku (DZS), koji, između ostalog, kazuju kako je u trećem tromjesečju 2024. BDP realno bio veći 3,9 posto u odnosu prema istom tromjesečju 2023., a prosječna netoplaća u listopadu 2024. iznosila 1340 eura, kao i da je broj zaposlenih u studenome 2024. pao za 1,1 posto u odnosu prema prethodnom mjesecu. Sa svim tim i nekim drugim važnim podatcima ekonomsko stanje Hrvatske poprima širu i dublju sliku, koliko u onom optimističnom smislu toliko i u onom koji upućuje na oprez u predviđanjima što nas čeka u idućoj, 2025. godini.

O svemu tome, i još nizu drugih pitanja, razgovarali smo s ekonomskim analitičarom, dr. sc. Damirom Novotnyjem, prof. stručnih studija sa Sveučilišta Algebra Bernays iz Zagreba.

Kako biste ocijenili proteklu, 2024. godinu s ekonomskog i gospodarskog aspekta? Je li se Vlada pokazala doraslom izazovima, kojih nije manjkalo...? Premijer Plenković kaže kako rast BDP-a pokazuje da Hrvatska raste puno brže od drugih članica Europske unije...

- Iz pogleda kojim bi se promatralo samo makroekonomske pokazatelje, mogli bismo zaključiti da je 2024. godina bila iznimno uspješna: stopa rasta BDP-a iznad 3 posto, stopa inflacije spuštena na podnošljivu razinu (iako ne i potpuno zaustavljena), stopa nezaposlenosti približila se razini koju smatramo punom zaposlenošću, no nezaposlenost raste (trenutno je nepopunjeno oko 30.000 objavljenih slobodnih radnih mjesta). Kreditne agencije podižu svoje ocjene. Uistinu, hrvatska ekonomija nije nikada bila u boljem stanju i možda raste brže od prosjeka rasta u razvijenim zemljama. Hrvatski političari se mogu pohvaliti stopama rasta višim od ostalih članica zemalja EU-a, ali jednaku tvrdnju mogu danas iznositi i političari u Srbiji, odnosno u ostalim zemljama istočne Europe prije nekoliko godina. Makroekonomisti, za koje je svojevremeno John Kenneth Galbraith, profesor na Sveučilištu Harvard znao govoriti da su izmislili makroekonomiju kako bi imali što raditi, koji prate statističke pokazatelje moraju samo ustvrditi da su pokazatelji uistinu pozitivni.

PIXSELL

Ekonomisti, koji izučavaju principe po kojima se odvijaju ekonomski procesi i stvaraju ekonomske strukture (i institucije), moraju biti ponešto kritičniji prema stanju i razvoju hrvatske nacionalne ekonomije. Naime, domaća ekonomija je uistinu u fazi ekspanzije, ali prije svega zahvaljujući domaćoj potrošnji i investicijama u javnom sektoru, financiranim ponajviše novcem iz europskih fondova. Pogledamo li dva desetljeća unatrag, možemo vidjeti da je hrvatska ekonomija rasla po znatno nižim prosječnim stopama rasta u usporedbi s ostalim zemljama srednje i istočne Europe, koje su trenutno u fazi stagnacije. Pogled unatrag pokazuje također da je hrvatska ekonomija sklona stvarati "balone" koji se napuhuju i ne stvaraju dugoročno održive i međunarodno konkurentne strukture.

Trenutna ekspanzija zasigurno će usporiti nakon što se iskoriste sadašnji fiskalni poticaji rasta, koji dolaze ponajviše iz europskog, a manje iz domaćeg fiskusa. Privatni sektor jednostavno ne ulaže dovoljno u svoj razvoj i modernizaciju, ne stvara nova radna mjesta, nije dovoljno međunarodno konkurentan. Robni izvoz dvije godine uzastopno je u padu, izvozni sektor u cjelini je vrlo slab u usporedbi s ostalim istočnoeuropskim zemljama. Stopa zaposlenosti još uvijek vrlo niska, najniža u EU-u. Dakle, strukturni problemi još su uvijek vrlo izraženi.

POZITIVNA KRETANJA

Koliko se pozitivni pomaci mogu tumačiti rezultatom konkretnih mjera Vlade, državnih intervencija...? No koliko je uopće relevantan, pa i moguć, ekonomski napredak bez poboljšanja životnog standarda?

- Pozitivna kretanja u hrvatskoj ekonomiji isključivo su rezultat konvergencijskih učinaka, dakle učinaka približavanja Europskoj uniji i europodručju. Vladine ekonomske politike, bolje rečeno, fiskalne intervencije, mogu u kratkom roku potaknuti potrošače (a ekonomisti znaju da je jedno od osnovnih načela da ekonomski akteri reagiraju na poticaje) na povećanu potrošnju. Rekordna potrošnja kućanstva, nikada do sada viđena, krajem 2024. godine zasigurno je rezultat Vladinih politika. Međutim, to bi bilo dobro kada bi potrošači mogli kupiti proizvode domaće industrije. Koristi od povećane domaće potrošnje imaju poduzetnici u zemljama iz kojih se uvoze ti proizvodi. Vladine fiskalne intervencije bi se, ako se Vlada opredjeljuje za takav tip vođenja ekonomske politike, trebale usredotočiti na poticanje ponude roba, a ne na poticanje potrošnje. Manjak ponude domaćih roba dnevne potrošnje, osobito hrane, iznimno je velik, što uz povećavanje plaća i poticanje potrošnje izaziva pritisak na rast cijena. Uz nedovoljnu ponudu i ohrabrenu domaću potražnju cijene će nastaviti rasti.

U godini na izmaku tri najveće svjetske rejting-agencije Hrvatskoj su dale dosad najviše ocjene. Čega je to rezultat, kad se pogleda na razini ekonomije, gospodarstva, uvjeta poslovanja, stabilnosti društva...? Iz Vlade naglašavaju kako razvijaju poticajno okruženje za investicije...

- Najviše ocjene bonitetnih agencija ponajviše su rezultat činjenice da je Hrvatska članica EU-a i europodručja, institucionalno najrazvijenije regije na svijetu. Izgledi za nastavak približavanja središnjim trendovima u tom području prilično su veliki, jednako kao i smanjivanje jaza u nerazvijenosti. Institucionalni okviri EU-a, među kojima su i pravila upravljanja nacionalnim ekonomijama, relativno su čvrsti, često se ekonomski akteri u Hrvatskoj na njih žale, ali ipak čine veliku branu neodgovornim političarima i njihovim neodgovornim ekonomskim politikama.

Za unaprjeđivanje upravljanja nacionalnim ekonomijama u EU-u odgovorne su vlade zemalja članica, ali postoje zajedničke politike, poput zajedničkih politika ravnomjernog regionalnog i ruralnog razvitka. Hrvatska se trenutno koristi sredstvima iz zajedničke fiskalne politika oporavka od COVID-19 krize iz 2021. godine. Korištenje tim sredstvima, za hrvatske ekonomske dimenzije iznimno visokim, djelomično je uvjetovano provođenjem odgovarajućih strukturnih reformi. Jedna od tih reformi je, primjerice, unaprjeđenje upravljanja notorno neučinkovitim i brojnim državnim poduzećima. Vlada ima većinski utjecaj u više od 1000 poduzeća, kojima se politički upravlja i koja su jedna od prepreka ubrzavanju ekonomskog rasta i stvaranju učinkovitih ekonomskih struktura. Postoji više ekonomskih razloga zašto je nužno privatizirati ta poduzeća (u Sloveniji postoji tek nekoliko državnih poduzeća), ali očito je u protekla dva desetljeća postojao veći broj političkih razloga zašto su vlade zaustavile privatizaciju. Prije ili poslije Vlada će u ta poduzeća privući privatni kapital, prepustiti ih učinkovitijem privatnom upravljanju i pretvoriti ih u motore pokretače novog ciklusa ekonomskog razvitka. Zašto? Zbog toga što je članstvo u ekonomskom sustavu EU-a nespojivo s državnim upravljanjem u poduzećima. Bonitetne agencije takve konvergencijske trendove naravno prepoznaju i podižu ocjene.

POREZI, INVESTICIJE

S početkom iduće godina stupa na snagu niz izmjena u poreznom sustavu, koji će, prema najavama iz Vlade, biti pravedniji i poticati rast i unaprjeđenje strukture gospodarstva... Vaš komentar?

- Opće je poznato da je domaći porezni sustav pretjerano orijentiran na poreze na potrošnju i dohodak. Prihodi od PDV-a imaju udjel u državnom proračunu u Hrvatskoj čak 63 posto. Prosjek u EU-u iznosi 30 posto. Vlade već više od desetak godina, jednostavno pod pritiskom institucionalne prakse u EU-u i zemljama OECD-a, nastoje prilagoditi strukturu poreznog sustava najboljoj praksi razvijenih zemalja. Međutim, vlade vrlo nerado odustaju o iznimno visokih stopa poreza na potrošnju, koje su podignute kao (potpuno pogrešan) odgovor vlade Jadranke Kosor na krizu iz 2009. godine. Uvođenje poreza na nekretnine, kao poreznog oblika koji imaju sve europske zemlje i koji osigurava stabilno financiranje lokalnih jedinica, jednostavno je nužno. Jednako kao i usklađivanje poreza na dohodak, odnosno poreza na dobit. Stopa poreza na dobit još uvijek je visoka, posebno u kontekstu potrebe privlačenja investitora. Hrvatska bi Vlada trebala porezni sustav i porezne stope uskladiti s poreznim sustavima u Sloveniji i Austriji, zemljama kojima domaća ekonomija neposredno konvergira. Međutim, mit o tome da se poreznim promjenama može utjecati na rast produktivnosti i plaća moramo ovom prilikom potpuno otkloniti.

Već je prvi kvartal 2024. signalizirao impresivnu godinu za inozemne investicije u Hrvatsku, u prva tri mjeseca stiglo je obećavajućih milijardu eura stranih ulaganja... Je li se taj tempo do kraja ove godine nastavio ili je bilo usporavanja?

- Inozemni ulagači sve češće gledaju na Hrvatsku kao na lokaciju svojih investicija. Taj će se trend nastaviti, kao neposredan rezultat podizanja ocjena kreditnih agencija. Međutim, struktura stranih ulaganja i dalje je nepovoljna. Nedovoljno je investicija u deprivirane regije, poput pet slavonskih županija, te investicija u prerađivačkoj industriji kojima bi se stvarala kvalitetna nova radna mjesta. Ovaj će se trend nastaviti u sljedećim godinama, ali je potrebno naglasiti da Hrvatska znatno zaostaje u privlačenju direktnih stranih ulaganja u usporedni s, primjerice, Slovenijom.

POKRETAČI RASTA

Prije gotovo stotinu godina Joseph Schumpeter, slavni američki ekonomist, smatrao je da su tehnologije glavni pokretač ekonomskog rasta i razvoja te da proces kreativne destrukcije otvara put novim tehnologijama i proizvodima, vodi inoviranju proizvodnih procesa i pruža nove mogućnosti distribucije proizvoda... Koliko je od takvih postavki, od takve teorije, zaživjelo u praksi EU-a, uključujući i RH, ako uopće možemo na taj način promatrati takve aspekte?

- U 20. stoljeću brojna su istraživanja prikupila brojne empirijske dokaze za potvrdu Schumpeterove teorije kreativne destrukcije i uloge tehnologija u ekonomskom razvitku. Tehnologije su doista važne za povećavanje konkurentnosti poduzeća i cijelih nacionalnih ekonomija. Međutim, tehnologije iz treće industrijske revolucije postale su horizontalna tema krajem 20. i početkom 21. stoljeća. Danas govorimo o disruptivnim (remetilačkim) tehnologijama, koje iz temelja mijenjaju poslovne modele poduzeća. To su, primjerice, genetska tehnologija, suvremena robotika, umjetna inteligencija, internet stvari, tehnologija u oblaku i slične nove tehnologije. Ipak, osim tehnologija kao jedne od varijabli u funkciji ekonomskog rasta, osim tradicionalnih činitelja proizvodnje, danas moramo uključivati i kreativne elemente. Kreativna ekonomija, dakle ekonomske aktivnosti koje se temelje na snazi ljudskog uma, glavni su pokretač rasta u 21. stoljeću.

Zaključno, što očekivati u 2025., prije svega u ekonomskom, gospodarskom i financijskom smislu?

- Ekonomska znanost bi se približila astrologiji kada bi mogla prognozirati događaje u budućnosti. U ekonomskom okruženju postoje brojni rizici koje moramo prihvatiti u našim očekivanjima, od inflacije, koja je usporena, ali nije potpuno zaustavljena, do vanjskih šokova koji mogu doći iz istočne Europe i s Bliskog istoka. Ipak, možemo očekivati da će se pozitivni trendovi u hrvatskoj ekonomiji nastaviti, kao i trendovi podizanja ukupnog blagostanja. Na žalost, ekonomski rast u idućoj godini neće osjetiti podjednako sve domaće regije, ni sva domaća kućanstva. n