Da svake godine u prosincu ludujemo, nije ništa novo. Već smo se na to naviknuli. Prema procjenama, očekuje se da će ovogodišnja potrošnja za blagdane u Hrvatskoj biti veća od tri milijarde eura! Blago nama, a stalno kukamo kako nam je loše! Jesu li možda političari u pravu kad nas uvjeravaju da nikada nismo bolje živjeli? Ili je ono što smo naviknuli kupovati za blagdane toliko poskupjelo - pita se dr. sc. Mirjana Nazor, splitska psihologinja i sveučilišna profesorica u mirovini, te u nastavku svoga priloga za Magazin piše:

Mirjana Nazor

- Moglo bi se zaključiti da smo uistinu postali robovi kupovanja. Jer ne kupujemo samo u prosincu nego i inače. Neki posebno luduju na tzv. Crni petak. Neumjerenom kupovanju svakako pridonosi i mogućnost kupovanja bez odlaženja u trgovine. Ponude svega mogućeg zasipaju nas s ekrana mobitela i računala. Nije uvijek lako odoljeti takvoj ponudi. A cijene su ponekad uistinu iznimno povoljne, no ponekad je niska cijena samo privid. Često ne razmišljamo treba li nam to što se nudi, nego zašto propustiti priliku kad je jeftino. Usto, mnogi se pitaju ima li smisla štedjeti, racionalno kupovati u ovim nesigurnim vremenima. Jednom se živi!

Do prije nekoliko dana nisam ni znala da od 1997. godine postoji Međunarodni dan bez kupnje, dan protesta protiv konzumerizma. Buy Nothing Day nastao je u rujnu 1992. u Vancouveru, kao odgovor na sve veći konzumerizam povezan s blagdanskom kupnjom. U Sjevernoj Americi, Ujedinjenom Kraljevstvu, Finskoj i Švedskoj taj dan nekupovanja održava se dan nakon američkog Dana zahvalnosti, a drugdje u svijetu, pa i u Hrvatskoj, posljednje subote u studenome. Ne kupujte ništa tijekom ta 24 sata! Ne sjećam se da sam išta o tome čula u našim medijima ove godine, a ni prethodnih!

Kupovanje u prosincu svakako je specifično u odnosu prema ostatku godine. Kao da nam nad glavom visi mač na kojem piše: "Moraš se veseliti u ovo doba godine! Moraš kupovati, pa to svi rade!" Sve češće, očito, veselje izjednačujemo s kupnjom hrane, pića, darova (često besmislenih)... Obične, male ljudske radosti kao da smo zaboravili ili ih se sramimo. Čak i oni koji inače vrlo skromno žive, u prosincu odluče iskočiti iz tih uobičajenih životnih tračnica i postaju, za svoje mogućnosti, rastrošni. Da bi se manje razlikovali od svog okruženja. Svima to ipak ne uspijeva.

Pogledamo li povijesno, konzumerizam je nastao kao pokret samoorganiziranja potrošača i društvenih grupa nakon Drugog svjetskog rata u SAD-u radi opće zaštite potrošača. No tijekom vremena značenje se promijenilo, te danas konzumerizam, kažu ekonomisti, znači zagovaranje visoke potrošnje kao temelja zdrave ekonomije. Ali, budimo pošteni, mi obični građani, i priznajmo da to kupovanje prevelikih količina korisnih stvari, ili kupovanje onoga što nam uistinu neće nikada trebati, zapravo upućuje na stav prema kojemu sreća i status nekog pojedinca ovise o posjedovanju materijalnih dobara. Što više imaš, više vrijediš!

Čini mi se da nam (ne svima, nasreću) to manijakalno kupovanje zamjenjuje neke druge potrebe. Ne stignemo, a zapravo ne želimo, razmišljati o tome što nas uistinu čini sretnima. Provodimo li dovoljno vremena s osobama koje volimo? Na koji bismo način najviše razveselili nekog bliskog?

Govoreći o pretjeranom kupovanju, morali bismo se zapitati kako takvo ponašanje utječe na našu djecu. Svi znamo da djeca najviše nauče promatrajući svoje roditelje, bliske odrasle osobe, ali i poznate osobe. Ispunjavamo li sve dječje želje u cijelosti, i to što prije, misleći da ćemo ih tako usrećiti? Pa poklonima kupujemo privrženost koju nemamo vremena (ili i ne znamo koliko je to važno) njegovati zajedničkim razgovorom, igrom, šetnjom, pripremanjem kolača. Nažalost, mnogi odrasli nisu svjesni da će takvim odnosom prema djeci stvoriti gotovane, hladne, zahtjevne i egoistične osobe.

Azijci također vole kupovati u blagdansko vrijeme. Ipak, za razliku od nas, znaju da je odvajanje vremena za sebe izuzetno važno želimo li živjeti život ispunjen smislom. Usto, čini se da je njima važnije druženje s dragim osobama nego što će drugi o njima misliti - jesu li kupili dovoljno skupe poklone, skuhali dovoljno kvalitetan ručak ili odabrali adekvatno kvalitetno vino.

Danas je konzumerizam pod snažnim utjecajem raznih influencera, ili, kako bismo mi rekli, utjecatelja, osobito kad govorimo o mladima i djeci. Oni svoj identitet i svoju vrijednost često grade na marketinškim porukama koje iskaču iz njihovih malih ekrana. To može biti izvor velikih problema, frustracija, čak i depresivnosti, jer nije dovoljno imati, nego to mora biti upravo ono što influenceri preporučuju.

Lijepo je i potrebno da se veselimo tijekom blagdana, da, ako možemo, bolje jedemo, popijemo nešto više i kvalitetnije nego inače. Ali, ako ćemo se tijekom siječnja, razmišljajući o tom blagdanskom ručku ili večeri, sjećati samo onoga što smo pojeli i popili, a nećemo se moći sjetiti atmosfere prisnosti, topline i zadovoljstva koju smo dijelili s bliskim osobama, to će biti porazno za nas kao ljudska bića. I u slučaju da te lijepe atmosfere nije ni bilo, jer je forma nadjačala sadržaj; ili nam je atmosfera bila potpuno nevažna u usporedbi s količinom i kvalitetom hrane i pića.

Madeline Levine, američka psihologinja, ističe da je današnje društvo doživjelo "potpuni odmak od društvenosti, spiritualnosti i zajedništva, naspram natjecateljskog duha, materijalizma i borbe za hijerarhiju". Nije baš optimistično, ali jest poučno!