Konzumerizam podrazumijeva nabavku proizvoda i usluga povrh onog što je pojedincu stvarno potrebno s ciljem izgradnje identiteta, ali posredno i popravljanja samopoimanja, pa i ublažavanja negativnih raspoloženja. Posebno je takva nekontrolirana potrošnja prisutna u vrijeme Adventa i Božića, koji su za mnoge izgubili svoj izvorni duhovni naboj - kaže prof. dr. sc. Goran Milas sa Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu, te dodaje:

Goran Milas

Academia.edu

- Takva je pojava odraz podjednako globalnih i društvenih kretanja, ali i psihičkog ustroja pojedinca. U psihološkom smislu, važno je naglasiti da ljudi u sve većoj mjeri kupovinom izgrađuju svoj identitet. U društvu koje se sve više lišava svojih tradicionalnih korijena, u kojem se ljudi koji žive u velikim gradovima međusobno ne poznaju, identitet se u u najvećoj mjeri izgrađuje putem kupovine i posjedovanja proizvoda - odjeće, automobila, mobitela i drugim vidljivim statusnim pokazateljima. Potrošači izgrađuju svoju sliku o sebi - samopoimanje na temelju predmeta što ih posjeduju, a ponekad stvari postaju sinonimi za uspjeh, sreću, životnu ispunjenost i ljubav. Ljudi rezoniraju prema iskrivljenoj logici: Ono sam što posjedujem, vrijedim koliko imam, moja ljubav je razmjerna novcu utrošenom za poklon.

Nažalost, novcem kupljena sreća i životna ispunjenost nisu dugog vijeka, pa se nakon intenzivne potrošnje često javlja potištenost koja je posljedica neispunjenih očekivanja, ali i praznog novčanika ili minusa na računa. Za dio populacije, štoviše, kupovina poprima razmjere ovisnosti pa se takva osoba okreće kupovini kao načinu popravljanja raspoloženja koje je međutim kratkotrajno pa zahtijeva stalno ponavljanje kupovine čime se zatvara začarani krug potrošnje i depresivnih raspoloženja.

Koliko je konzumerizam društvenih mreža poseban fenomen, uključujući i psihološki aspekt, u kontekstu "hedonističkog društva spektakla" oko nas i u nama samima, da se ovako pretenciozno izrazim...?

- Društvene mreže su s jedne strane blagodat koja nas čini povezanima s cijelim svijetom, a s druge strane prokletstvo jer nas stavljaju u posve novi i s evolucijskog gledišta neprirodan položaj. Najveći dio svoje povijesti ljudi su živjeli u tijesno povezanim zajednicama u kojima su se međusobno dobro poznavali i oslanjali jedni na druge. Međutim danas, u društvu koje se lišava svojih tradicionalnih korijena ljudi se međusobno ne poznaju ili se poznaju vrlo površno. Identitet se gradi ne na istinskim kvalitetama, već u najvećoj mjeri na proizvodima koji se kupuju - odjeći, automobilima, mobitelima i dr. vidljivim statusnim pokazateljima. Potrošači izgrađuju svoju sliku o sebi na temelju predmeta što ih posjeduju, a često one postaju sinonimi za uspjeh, sreću, životnu ispunjenost i ljubav. Osim što trivijaliziraju ljudske kontakte i mijenjaju prirodu ljudskih odnosa, društvene mreže uvelike utječu i na potrošačke sklonosti. Socijalni pritisak koji se njima stvara utječe na potrošačke navike, usmjeravajući ih i dodatno potencirajući. Pritom sve negativne strane konzumerizma bivaju dodatno naglašene.

Kako je moguće smanjiti želju za kupovinom, ovisnost o kupovini, ne samo pred blagdane nego i tijekom godine...? Vjerojatno postoje neke terapije, psihološka pomoć, knjige o samopomoći itd...

- Potrebno je razlikovati konzumerizam kao negativnu društvenu pojavu od ovisnosti o kupovanju (popularno nazvanu šopingholijom) kao obliku individualne psihopatologije. Za razliku od konzumerizma koji ima svoje dublje društvene odrednice, ovisnost o kupovanju je primarno individualni fenomen. Karakteriziran je kompulzijom trošenja na proizvode poput odjeće, nakita ili drugih roba bez obzira na stvarne potrebe ili raspoloživa financijska sredstva. Takve osobe su opsjednute kupovanjem, koriste ga kao način suočavanja sa stresom, sklone su zaduživanju ili prekoračenju limita na računima i ne uspijevaju obuzdati svoju potrošnju. Takvim osobama mogu pomoći različiti oblici psihoterapije poput kognitivno-bihevioralne ili psihološko savjetovanje. Ali i nepatološko ekscesivno kupovanje koje je potaknuto željom da se utječe na negativna raspoloženja, smanji anksioznost ili depresivnost ili popravi slika o sebi, može i u pravilu ima nepovoljne posljedice, podjednako po društvo i pojedinca. Pokušaj rješavanja vlastitih emocionalnih problema ili izgrađivanje bolje slike o sebi putem potrošnje može rezultirati kratkotrajnim zadovoljstvom, ali bez dugoročnog rješenja i blagostanja. Nažalost upravo društveno okružje i mediji često potenciraju kupovinu kao rekreacijsku i relaksacijsku aktivnost i način postizanja psiholoških i statusnih ciljeva. S obzirom da je konzumerizam razmjerno čvrsto ukorijenjen, društvo ima odgovornost i obvezu educirati građane i potrošače o njegovim mogućim štetnim posljedicama. Obrazovni sustav i popularne znanosti u medijima bi trebali sudjelovati u ublažavanju problema izazvanih konzumerizmom i trebali bi imati ključnu ulogu u obuzdavanju njime izazvanih nepovoljnih posljedica.

U kojoj mjeri možemo o konzumerzimu govoriti i kao dehumanizaciji čovjeka? Ili da tezu postavimo ovako: Koliko je globalizacija, kao moderni fenomen, pospješila razvoj konzumerizma, koji je pridonio većoj konkurenciji, kvaliteti i ponudi proizvoda, ali i dehumanizaciji društva, njegovoj otuđenosti pa i mentalnim poremećajima...?

- Ne bih koristio snažno nabijene vrijednosne sudove, nazivajući konzumerizam dehumanizacijom. Poput svih drugih bića i ljudi se samo prilagođavaju novonastalim okolnostima. Međutim, posve je sigurno da konzumerizam udaljava ljude od tradicionalnih vrijednosti koje su njegovane prije rođenja potrošačkog društva. Postali smo društvo materijalnog obilja, ali za to plaćamo visoku cijenu. Kupovina postaje mnogo toga što ne bi trebala biti - način života, temelj identiteta, mjerilo ljudske kvalitete i generator pozitivnih raspoloženja. Iako nam ponekad u ubrzanom ritmu suvremenog života može pomoći u snalaženju, konzumerizam je ipak samo skromni surogat smislenoj egzistenciji utemeljenoj na supstancijalnim vrijednostima i slojevitim ljudskim odnosima. Zbog toga se može reći da se kroz konzumerizam ljudi udaljavaju od svoje prirode, ali i postaju ranjiviji na probleme vezane uz mentalno zdravlje.