Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane redovito analizira događaje na Bliskom istoku, Balkanu i u ostalim dijelovima svijeta. IFIMES je pripremio analizu u povodu predstojećih predsjedničkih izbora u Bjelorusiji, koji će se održati 26. siječnja 2025. Iz opsežne analize "Predsjednički izbori u Bjelorusiji 2025: Prokletstvo i osveta geografije" izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove, uz neznatne prilagodbe u tekstu i opremi.

Usprkos višestrukim definicijama geografije, nailazimo na to da prokletstvo geografije u međunarodnim odnosima donosi probleme koji ograničavaju razvoj nekih zemalja, zbog geografskog položaja državnog teritorija ili prirodnih resursa, a to može činiti sigurnosnu prijetnju državi od vanjskih i unutrašnjih neprijatelja. Neke države u okruženju ili neke supersile vode opasnu politiku da bi ostvarile svoje interese, zaobilazeći međunarodne norme i interese drugih, naspram onih koje u tako delikatnom okruženju vrlo teško uspijevaju očuvati nezavisnost i suverenitet te razvijati svoju državu. Aktualni primjeri prokletstva geografije u današnjem svijetu su tursko-grčki pomorski granični spor, spor Turske i Cipra oko eksploatacije nafte i plina u istočnom Mediteranu, položaj Libanona između dvije zaraćene države, Sirije i Izraela.

Gavriil Grigorov/Russian Presidential Press and Information Office/TASS/Sipa USA

Postoje i prokletstva geografije zbog rijeka, gdje moć uvijek pripada uzvodnoj zemlji. Projekat Etiopske renesansne brane i dalje postavlja sigurnosno pitanje koje je od vitalnog značenja za nacionalnu sigurnost Egipta. Bjelorusija se nalazi između Rusije i Ukrajine, gdje se vodi rat tih triju država, EU-a i NATO pakta. Bjelorusija je indirektno povezana sa strateškom ruskom enklavom Kaliningrad. Prokletstvo bjeloruske geografije nosi složene, različite i konfliktne dimenzije, što utječe na razvoj države, sankcionirane sa strane Zapada zato što želi razvijati dobre odnose i sa Zapadom i s Istokom.

Bjelorusija je kontinentalna država (bez izlaza na more), uglavnom ravničarska, bez prirodnih granica, a zauzima površinu od 207.600 četvornih kilometara, odnosno nešto manje od Velike Britanije. Najbliža morska luka Bjelorusiji je luka Klaipėda u Litvi, od Minska udaljena oko 560 km. To je jedna od rijetkih luka u sjevernoj Europi koja se ne zaleđuje i druga najveća luka po pretovaru na Baltiku. Bjelorusiji je otežan pristup toj luci zbog sankcija EU-a. Plan izgradnje multifunkcionalnog pretovarnog kompleksa Bjelorusije na zapadnoj obali ruskog Kolskog zaljeva ima golem sinergijski efekt na gospodarstvo Bjelorusije. Nova lučka infrastruktura od Minska će biti udaljena oko 1700 km. "Tamo ćemo imati luku za dvije godine. Ukrcavat ćemo naš teret tamo, u našoj luci", rekao je bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko u veljači 2022.

Kaliningradska oblast nekada je bila geografski susjedna Sovjetskom Savezu, ali nakon što su baltičke republike (Estonija, Latvija, Litva) proglasile samostalnost nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, Kaliningrad se geografski odvojio od ostatka Rusije i više nema zajedničke granice s matičnom državom. Kaliningrad je danas strateška ruska enklava, na krajnjem zapadu zemlje. Na jugu graniči s Poljskom, na sjeveru i istoku s Latvijom, a na zapadu je odvojen od Bjelorusije kopnenim koridorom Suwałki. Duljina tog strateškog koridora je oko 100 km. Tako jedini kopneni put iz Rusije do njezine enklave ide preko Bjelorusije. Strateški položaj te ruske enklave povećava činjenica da je ona po udaljenosti bliža glavnim gradovima nekih zapadnoevropskih zemalja nego Rusiji. Varšava, Berlin i Kijev bliži su Kaliningradu nego Moskva, što ih, iz vojne perspektive, čini naprednom vojnom bazom Rusije u zapadnoj Europi.

Dmitry Azarov/Kommersant Photo

Zbog toga je Bjelorusija strateški važna Rusiji, a na međunarodnoj sceni stječe negativan imidž upravo zbog svojih odnosa s Ruskom Federacijom. Većina sankcija Zapada nametnuta je Bjelorusiji, posebno nakon ruske intervencije u Ukrajini, samo zbog političke i ekonomske povezanosti te dvije države.

Gledajući krvavi rat u Ukrajini, gdje Rusija i Ukrajina nisu izabrale diplomaciju i pregovore kako bi izbjegle krvavi rat, koji je stajao na desetke tisuća života i stotine milijardi dolara štete, vidi se mudrost bjeloruskog vodstva, da Bjelorusija ne doživi istu sudbinu kao Ukrajina. Čuvali su mir u najtežim trenutcima, izložili sebe mnogim zapadnim sankcijama, pa čak izazvali i neke kontramjere Rusije. Bez obzira na sve, oni su 2014. - 2015. aktivno posredovali i bili domaćin sukobljenim stranama u postizanju Minskih sporazuma (Minski protokol, Minsk I, Minsk II).

EKONOMSKI RAST

Bez obzira na sve sankcije i pokušaje kočenja njezina razvoja, Bjelorusija je uspjela ostvariti izvanredne ekonomske rezultate. Prema Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (WIIW), usprkos svom nekonvencionalnom pristupu postsovjetskoj ekonomskoj tranziciji, bjeloruska je ekonomija generalno imala dobre rezultate u usporedbi s nekim državama iz istočne Europe, sa znatno višim bruto domaćim proizvodom (BDP) po stanovniku po paritetu kupovne moći (PPP) u 2022. godini - 14.520 € (Ukrajina 9030 €, Moldavija 9.860 €). Bjelorusija je dio Istočnog partnerstva EU-a (EaP)[4], zajedno s Ukrajinom, Moldavijom, Gruzijom, Azerbajdžanom i Armenijom. Imala je 15 godina, od 1996. do 2010., neprekidnog ekonomskog rasta po prosječnoj godišnjoj stopi od gotovo 7 %, čak je izbjegla pad BDP-a u 2009. godini usprkos svjetskoj recesiji. Po svemu sudeći, u 2023. bjeloruska ekonomija imala je znatno bolje rezultate nego što je očekivala većina analitičara, BDP je porastao za 2 % u odnosu prema prethodnoj godini u prvoj polovini 2023., a oporavak se nastavlja ubrzavati. Očekuje se da će rast BDP-a za cijelu godinu dostići 3 % ili čak i više. Iako ti rezultati znače oporavak vrlo niske osnove, prouzročene efektima sankcija u 2022., učinak u 2023. godini upućuje na znatan stupanj prilagođavanja novom neprijateljskom ekonomskom okruženju i mnogobrojnim sankcijama.

Aleksandar Lukašenko, koji je predsjednik države od 1994. godine, nije imao ozbiljnog protivnika u prethodnih pet izbornih ciklusa, 1994., 2001., 2006., 2010. i 2015., sve do spornih izbora 2020. godine. Na izborima 2020. Lukašenko se suočio s većim protivljenjem javnosti zbog njegova postupanja u vrijeme epidemije koronavirusa, negirajući da je ozbiljna prijetnja. Njegovo predsjedanje kontroverzno je, s gledišta Zapada, zbog nedostatka političkih sloboda. Kritičari su ga opisivali kao autoritarnog, a njegovi pristaše vjeruju da je njegova politika spriječila zemlju od najgorih učinaka tranzicije na kapitalizam u postsovjetskom razdoblju.

KARAKTERISTIKA MANDATA

Lukašenko je u svom prvom mandatu poduzeo brze mjere za stabilizaciju gospodarstva. Udvostručio je minimalnu plaću, kontrolirao cijene i poništio nekoliko gospodarskih reformi koje su bile poduzete. Mandat je bio potpuno posvećen ispunjavanju glavnog obećanja koje je dao biračima, da izvući zemlju iz ponora. Suočio se s teškom situacijom da oživi komunističko gospodarstvo u zemlji s oko deset milijuna stanovnika. Bjelorusija se posve oslanjala na plin i struju uvezenu iz Rusije te plaćanje po povlaštenim cijenama. Nedostatak novca za plaćanje ruskog uvoza čini gospodarsku suradnju s Rusijom još potrebnijom Bjelorusiji. Međutim, to razdoblje nije prošlo bez unutrašnjih kriza s opozicijom, koja ga je optužila za kršenje ustava, a posredovanje Rusije u to vrijeme nije uspjelo približiti stavove predsjednika i parlamenta, što je prouzročilo Lukašenkovu odluku da održi referendum o ustavu, koji bi mu omogućio raspustiti parlament, što je i učinio nakon što ga je podržala velika većina birača.

Natalia Fedosenko/TASS/Newscom

Za drugi mandat ponovo je izabran nakon što je dobio 75,6 % glasova. Glavni prioritet drugog predsjedničkog mandata bio je razvoj države na bazi ubrzanog društvenog i ekonomskog razvoja zemlje. Kao rezultat toga, Bjelorusija je bila prva zemlja na postsovjetskom prostoru koja je prevladala ekonomsku devastaciju.

Na sljedećim izborima, 2006. godine, Lukashenko je izabran za treći mandat nakon što je dobio podršku 83 % birača. Tijekom pet godina fokusirao se na ekonomski razvoj s ciljem poboljšanja kvaliteta života ljudi i borbu protiv birokracije, što je pridonijelo formiranju Bjelorusije u cjelini kao društveno razvijenije zemlje.

Uz blagi pad postotka pristaša, Lukašenko je na izborima 2010. ostvario uvjerljivu pobjedu sa 79,6 % glasova. U tom razdoblju modernizacija i široka upotreba tehničke opreme dovele su do nadilaženja posljedica globalnih ekonomskih kriza, praćenih pokretanjem projekata euroazijskih integracij te snažnim izlaskom na liniju regionalnih kriza.

Lukašenko je ponovo izabran za predsjednika zemlje 2015. godine, sa 83,5 % glasova, a njegov plan za novu fazu bio je fokusirati se na razvoj, digitalizaciju ekonomije, nuklearnu energiju i implementaciju velikih investicijskih projekata u raznim područjima. To je Lukašenku omogućilo da ponovo pobijedi na izborima 2020. godine, s 80,1 % glasova, ali se zauzvrat suočio s najvećim političkim izazovom. Rezultati izbora naišli su na masovne demonstracije u nekoliko regija zemlje, koje su dobile podršku zapadnih država. Od tada EU ne priznaje Lukašenka kao legitimnog predsjednika.

U službenom dokumentu vanjskopolitičkog resora EU-a stoji kako inauguracija 23. rujna 2020. i novi mandat Aleksandra Lukašenka nemaju demokratski legitimitet. Navodi se da je ta "inauguracija" u direktnoj suprotnosti s voljom širokih slojeva bjeloruske javnosti, što je izraženo velikim i dotad neviđenim mirne prosvjedimae, i da "služi samo dodatnom zaoštravanju političke krize u Bjelorusiji". Posljednji predsjednički izbori, održani 9. kolovoza 2020., "nisu bili ni slobodni ni pošteni, a EU ne priznaje njihove falsificirane rezultate", navodi se u službenom priopćenju Bruxellesa.

TRUMPOVA SJENA

Vanjska politika administracije Donalda Trumpa utemeljena je na principu "Amerika na prvom mjestu" u trgovini i diplomaciji, u kojem "stari neprijatelji postaju prijatelji". Trump je u svom inauguracijskom obraćanju 2017. godine rekao da tijekom njegova predsjednikovanja "Sjedinjene Države neće nastojati nikome nametnuti svoj način života, nego će umjesto toga dopustiti da taj način zablista. Blistat ćemo pred svima koji nas prate". Također je naveo da će njegova administracija "tražiti prijateljstvo i dobru vjeru s narodima svijeta", te da vjeruje "u pravo svih nacija da svoje interese stave na prvo mjesto".

Reakcija predsjednika Donalda Trumpa na sporne izbore u Bjelorusiji 2020. godine bila je realistična. Trump je rekao da će razgovarati s Rusijom "u odgovarajuće vrijeme" u vezi s prosvjedima protiv Lukašenka. U izjavi za medije u Bijeloj kući tada je rekao: "Bjeloruski prosvjedi su izgledali mirno", napomenuvši da je bjeloruska povijest demokracije još kratka. Deset dana nakon izbora, za koje su demonstranti rekli da su "namješteni", Trump je rekao: "Volim demokraciju, ali izgleda da u Bjelorusiji nema mnogo demokracije."

Nedavna ponovna pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima mogla bi dovesti do određenih pomaka u odnosima SAD-a i Bjelorusije. Međutim, na osnovi prethodnog iskustva i trenutnog geopolitičkog pejzaža, dramatičan pomak malo je vjerojatan, bar dok se ne normaliziraju odnosi SAD-a i Ruske Federacije. U očima SAD-a Bjelorusija će vjerojatno ostati saveznik Rusije i dio njezine sfere utjecaja. Umjesto da se fokusiraju na prekidanje veze Minsk - Moskva, kao u vrijeme Trumpova prethodnog mandata, napori bi sada mogli biti usmjereni na obuzdavanje ruskog i kineskog utjecaja u regiji komunikacijom s Minskom.

Aleksandar Lukašenko podržao je Trumpa u izbornoj borbi za Bijelu kuću protiv Kamale Harris nadajući se poboljšanju bilateralnih odnosa nakon promjene u Bijeloj kući. Brzo je čestitao Trumpu na pobjedi, nazvavši ga "elektranom" i "buldožerom" te obećao da će ga nominirati za Nobelovu nagradu za mir ako bude mogao okončati sukob Rusije i Ukrajine. Nastavljajući hvaliti reizabranog američkog predsjednika, Lukašenko je izrazio nadu da Trump neće podržati bjeloruske oporbene snage, za razliku od Kamale Harris, i da će okončati rat u Ukrajini.

Lukašenkovo iskustvo s prethodnom Trumpovom administracijom bilo je relativno pozitivno. To je uključivalo posjet Minsku tadašnjeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona 29. kolovoza 2019. i državnog sekretara Mikea Pompea 1. veljače 2020. godine. Činilo se da je njihov primarni cilj bio vidjeti stvarnu nezavisnost Minska i stratešku autonomiju od Rusije, kao i uvjeravanje Bjelorusije da snizi razinu svojih odnosa s Kinom.