Europski čelnici sada imaju oči uprte u Ameriku, boje se carina i zatvaranja tog gospodarstva, a i ljubormorno gledaju u činjenicu da je američkom rastu podosta pomoglo razvijeno tržište kapitala. Europa međutim nema ni zajedničku fiskalnu politiku, a kamoli zajedničko tržište kapitala. Europa je u financijskom smislu stoga podosta ovisna o bankama, a banke slabo financiraju razvoj. One ostvaruju velike dobiti, zbog politike ECB-a (European Central Bank), pri čemu slabo honoriraju štednju građana, a druge strane nisu sklone financirati inovacije, razvoj, ni ulaziti u rizike, što Starom kontinentu sada treba da se pomakne s nulte točke.

Tako je predsjednica ECB-a Christine Lagarde, govoreći o zajedničkom europskom tržištu kapitala i potrebi jake i funkcionalne burze, pozvala na “Kantov obrat” (Kantian shift) gdje umjesto da izvanjski svijet stvara našu percepciju, naša spoznaja, percepcija, definira kako svijet doživljavamo. Lijepo je da europski monetarni krugovi citiraju Immanuela Kanta, to govori o europskoj širini i tradiciji humanističke komponente u obrazovanju, koja međutim sve više kopni, no Kantovu se filozofiju danas može i bolje upotrijebiti. Njegovo načelo hospitaliteta, gostoprimstva za čovjeka gdje god da se kreće, ideja kozmopolitizma i vječnog mira, što se povezuje s pojmom commerciuma, trgovine, globalne razmjene i suradnje, sve su to filozofske postavke aktualnije nego ikad, pri čemu je i u doba kada ih je Kant pisao pitanje zatvaranja ili otvaranja, protekcionizma i autarkije naspram slobodnog i otvorenog tržišta bila jedna od ključnih tema koja će kasnije utjecati na definiranje suživota na Starom kontinentu. Već sam oblik Zemlje kao planeta, sferičan, okrugao, determinanta je suradnje i međunarodne razmjene gdje je harmoničan i usklađen razvoj preduvjet održivosti te razmjene. Dijelimo zajedničku Zemlju, stoga smo prije svega građani svijeta. Sama je Zemlja zbog svog oblika, dakle, jedna zatvorena privreda na kojoj smo nužno upućeni jedni na druge jer ne možeš ništa unedogled prodavati, ako to u perspektivi neće imati tko kupiti i obratno…

Europsko ekonomsko ujedinjenje dogodilo se međutim puno kasnije, po principu “ugljena i čelika”, da bi se, eto, u novije doba neslavno preselilo na burzu, u financijski vrtlog, koji je Europu i otuđio od čovjeka, a umjesto da se čovjeku približi, iz ključnih se europskih institucija kapital i dalje podastire kao ključna spona i mehanizam povezivanja.