Naravno da ova saborska rasprava o njegovom nepovjerenju neće dovesti do smjene Andreja Plenkovića. To je bilo jasno svima, i vladajućim i oporbenim zastupnicima još od dana kad je SDP najavio prikupljanje potpisa, a nakon uhićenja Vilija Beroša. Ovakve se inicijative nikada, osim u zaista rijetkim situacijama, i ne poduzimaju s namjerom da uspiju. Jer unaprijed je ionako jasno da uspjeti neće. Glavna je namjera njihovih inicijatora u tome da se kroz parlamentarnu raspravu, koja najčešće zna potrajati cijeli dan, ponekad i do sitnih sati sljedećeg dana, pokuša poslati politička poruka svojim i neodlučnim biračima da su vladajući gadno zastranili.

Međutim, ono što su pokazali oporba i njezini čelnici ukazuje na to da bi, ako nastave s ovakvom taktikom, sličan ishod mogao biti i 2028.. Stari način izlaganja koji neki oporbeni zastupnici upražnjavaju već godinama, u nekim slučajevima moglo bi se govoriti čak i o egzibicionizmu, naprosto ne daje rezultate. Ali se ipak i dalje gura, moguće i zbog želje za osobnom promocijom nekih oporbenih zastupnika. Naravno, nisu briljirali ni zastupnici vladajuće većine. Daleko od toga. I oni su se ponavljali, iznosili često nesuvisle argumente, i, općenito govoreći, nisu se nimalo proslavili. Niti je njihova djelatnost na bilo koji način povećala rejting HDZ-a. Ali stvar je u tome da je, nogometnim rječnikom rečeno, njima bilo sasvim dovoljno odigrati i neriješeno. I oni su u tome bez nekih velikih problema i uspjeli. Sljedeće mjerenje raspoloženja birača neće nakon ove saborske sesije pokazati bilo kakve značajne promjene. Što će praktično predstavljati poraz oporbe.

Uglavnom, SDP definitivno mora nešto promijeniti u svojim politikama. I što je još važnije u njihovom prezentiranju. Ako se to ne dogodi ili ako HDZ u sljedeće četiri godine politički ne uništi samog sebe, ovakav SDP je za to očito nesposoban, i parlamentarni izbori u 2028. mogli bi imati isti ishod kao i oni održani ove godine. Kao, uostalom, i oni održani 2015., 2016. i 2020. Peti poraz za redom na parlamentarnim izborima zaista bi mogao ugroziti i same temelje SDP-a.

Dobra je stvar za SDP da je do izbora četiri godine. Novo vodstvo, dakle, ima sasvim dovoljno vremena da stvari promijeni na bolje. Njihov kandidat na predsjedničkim izborima i dalje je favorit, a prvi veliki test će imati na lokalnim izborima u proljeće sljedeće godine. Nešto se mijenjati mora. Isto vrijedi i za Možemo!, ali oni su ipak regionalna zagrebačka stranka. Od SDP-a se ipak očekuje puno više. Ovu su priliku, čini se, propustili.