Jedan od najčešće rabljenih pojmova u javnosti svakako je i pojam "korupcija". Svima su puna usta borbe protiv korupcije, svi tu pošast drže za onu vrstu anomalije koja na društvo djeluje najpogubnije, svi političari, bilo oni na vlasti ili oni u oporbi, bez zadrške se izjašnjavaju čvrstim stavovima kako borba protiv korupcije nema alternativu, a kad u javnost izađe neka nova afera s "okusom i mirisom" korupcije, sve se potencira i percipira bar dvostruko snažnije, pa nema medija koji se ne bavi korupcijom u užem, širem i dubljem kontekstu. Tako je sad i sa "slučajem Beroš", kojeg se sumnjiči za primanje mita i druge kriminalne i zakonom nedopuštene radnje.

ZLO NAŠEG VREMENA

Inače su fenomen korupcije kroz povijest mudrim mislima popratili mnogi ugledni društveno-politički komentatori, ali i mnogi filozofi, sociolozi, kulturni djelatnici, ekonomski analitičari, psiholozi, a o fenomenu se oglasio i papa Franjo, koji je napisao knjigu "Korupcija - Zlo našega vremena", između ostalog naglasivši da se "grijeh oprašta, a korupcija se ne može oprostiti. Ona, prije svega, treba biti izliječena", zaključuje Jorge Mario Bergoglio. Mogli bismo citirati još mnoštvo autora, poput Charlesa Caleba Coltona, engleskog svećenika, pisca i kolekcionara, čija slavna rečenica "Korupcija je poput kugle snijega; jednom kada se zakotrlja, samo može postajati veća", koliko god bila duhovita, ujedno je i vrlo poučna za sva vremena, pa i za ovo naše sadašnje vrijeme, kad korupcija, uz sve druge izazove kojima smo izloženi, uzima danak na svim razinama društva.

PEXELS

Zato je borba protiv korupcije bila i ostala trajni izazov demokracije (o korupciji u diktatorskim režimima, drugi put!) s kojim se pojedine države suočavaju i u mirnim vremenima i u vremenima kriza i društvene nestabilnosti. Kad se pogledaju i pročitaju službena priopćenja i relevantni službeni dokumenti, nikakve dvojbe nema oko toga što je korupcija i kako se ona prevenira i kako se društvo (nadležne službe, institucije, napose država) protiv korupcije trebaju boriti. To jasno i precizno piše i na stranici Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije: "Za učinkovitu borbu protiv korupcije potrebno je, prije svega, prepoznati njezine uzroke, odnosno područja koja predstavljaju korupcijske rizike, a kako bi se njima moglo upravljati u smislu sužavanja prostora za pojavu koruptivnog djelovanja. Razina korupcije može se dovesti u vezu s kulturom, mentalitetom i tradicijom pojedinog društva. Budući da se društva obično razlikuju u razumijevanju i razlikovanju javnih od privatnih interesa (npr. u društvima u kojima je korupcija bila gotovo legalna, znatno je teže promijeniti životne navike i način razmišljanja) - neki tvrde da je korupcija određena moralom. To upućuje na uzroke korupcije na osobnoj razini.

Korupcija ovisi o strukturi i načinu funkcioniranja državne uprave, odnosno na manjkavosti sustava (poslovnih procesa u institucijama, zakonodavnog okvira, nedostatka pravila postupanja, nedostatka kontrole itd.), koji omogućuju korupciju, što upućuje na uzroke i na institucionalnoj razini. Korupcija je, dakle, sklona pojaviti se tamo gdje se ukaže 'povoljna prilika', gdje nema mehanizama kontrole ni rizika, te gdje ne postoje standardi osobnog integriteta i profesionalne etike. Može se reći kako korupciju na osobnoj razini može uzrokovati i loša ekonomska situacija, npr. kao službenik koji ne zarađuje dovoljno za život ili nije siguran hoće li imati posao sutra, zbog čega je motiviran dopunjavati svoj prihod primanjem mita. Međutim, korupcija ne ovisi samo o etici i lošoj ekonomskoj situaciji...".

Osim toga, Republika Hrvatska ima usvojenu Strategiju sprječavanja korupcije za razdoblje od 2021. do 2030. godine. I u tom dokumentu, objavljenom uobičajeno i zakonski propisano u Narodnim novinama, jasno između ostalog piše kako "učinkovita borba protiv korupcije uključuje ne samo nadležna tijela javne vlasti, već i cijelo društvo, poslovnu zajednicu, građane i civilni sektor, kao i međunarodnu zajednicu. Prepoznavanje, sprječavanje i borba protiv korupcije kao društveno neprihvatljivog fenomena uvjetovana je sviješću o društvenim vrijednostima i prihvatljivom ponašanju u društvu s ciljem ostvarenja javnog interesa".

Dakle, deklarativno, s teoretske strane, Republika Hrvatska kao i sve zemlje koje pripadaju zapadnjačkom demokratskom krugu, uključujući i Europsku uniju, ima zakone i propise precizno i jasno određene i kad se radi o korupciji, odnosno borbi protiv korupcije. Drugo je naravno pitanje koliko se sve što je napisano i propisano provodi u praksi. To se pitanje naime ponavlja svaki put kad se pojavi neka nove velika korupcijska afera, pa i sad kad svi raspravljaju o "slučaju Beroš" u širem i dubljem kontekstu, u kojem se dnevno isprepleću aktivnosti Ureda državnog odvjetništa (DORH), Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK), Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO - morao prepustiti svoju istragu USKOK-u, požalili su se Europskoj komisiji), politike i političara i u konačnici (ili prije konačnice) samih medija kojima je svaki, pa i najnoviji slučaj kurupcije prigoda da objave neku informaciju koja se drži tajnom (stari problem curenja informacija), pa onda senzacionalizam i drama poprimaju katastrofične obrise u kojima je presumpcija nevinosti "zadnja rupa na svirali" i u medijima je malotko uopće spominje.

Korupcija je inače, osim za medije, prigoda i za oporbene političare da dodatno udare na vlast, uobičajeno napadajući Vladu i premijera da su oni najodgovorniji za korupciju i da ništa ili premalo čine ne njezinu suzbijaju. I sve je to sad popraćeno još jednom inicijativom s kojom se ide u Sabor - prijedlogom SDP-a za pokretanje pitanja povjerenja premijeru Andreju Plenkoviću. Naravno, ni sa kakvim izgledima za uspjeh. Oporbu i ne zanimaju previše konkretne činjenice, nego im fenomen korupcije služi za novu galamu u starom tonu da u državi ništa ne valja i da aktualna vlast nište ne radi dobro. Drugim riječima, pogrešna je teza i politikantska manipulacija tvrdnja da se u Hrvatskoj tolerira korupcija i da aktualna vlast ništa ne čini o tom pitanju. Jednako kao što je pogrešna teza da se vlast upleće u rad DORH-a i USKOK-a jer niz uhićenja i sudskih procesa u posljednjih pet godina, uključujući i neke od HDZ-ovih ministara te aktualni slučaj Beroš, dokazuju upravo suprotno. Institucije zapravo rade svoj posao (makoliko je dojam da ne rade), što se potvrđuje u praksi, jer da nije tako, Vili Beroš i svi upleteni u najnoviji "zdravstveni skandal" nikad ne bi bili razotkriveni niti uhićeni. Zvuči prozaično, ali tako je, uostalom, možemo se u tom smislu referirati i na borbu protiv korupcije recimo u SAD-u... Poučaka je mnoštvo!

NEMA NEDODIRLJIVIH

Uzimajući dakle u obzir sve aspekte problema kakav je korupcija, nedvojbeno je kako se radi o dugovječnoj toksičnoj društvenoj anomaliji koja svoje korijene vuče i iz prošlosti (tranzicija, pretvorba...) i iz sadašnjosti, pa je valjda zato i toliko kompleksna pojava otporna i na zakone, i na preventivne, i na represivne mjere, uz dužno poštovanje prema svemu što država i nadležne institucije čine u otkrivanju, procesuiranju i osuđivanju pojedinih slučajeva korupcije i aktera u kriminalnim radnjama. Pritom je zlouporaba borbe protiv korupcije u populističke svrhe kontraproduktivna jer kad se zbog korupcije proziva i osuđuje cijelo društvo, država, vlast, politika..., onda percepcija poprima izokrenute obrise u kojima istina prečesto gubi utrku s lažima, informacije gube bitku s dezinformacijama, a pravni okvir korupcije, odnosno kako Kazneni zakon Republike Hrvatske klasificira koruptivna kaznena djela u javnom i privatnom sektoru, s naglaskom na javnopravna tijela RH, ostaje mrtvo slovo na papiru.

I da zaključimo - korupcija u Hrvatskoj, uostalom kao i u drugim državama demokrartskog svijeta, golemo je zlo uraslo u mnoge pore društva i kao takvo zahtijeva spremnost, odgovornost i odlučnost svih društvenih aktera u borbi protiv svih oblika koruptivnog i kriminalnog djelovanja. Međutim, Republika Hrvatska nije zemlja nepovratno ogrezla u korupciji, i takvu tezu treba odbaciti, no da korupcija postoji i da degenerirana temelje društva, to nije upitno. Ili kako to kaže premijer Plenković: "Naša borba protiv korupcije je konstantna. Ponavljam, nema nikoga tko je nedodirljiv!" Premijer je u pravu. U praksi, pa i kad su premijerovi ministri u pitanju, to je u više navrata pokazano i dokazano. "Istraga korupcije u Ministarstvu zdravstva ne smije nikoga zaobići i moraju se otkriti i kazniti svi koji su bili uključeni u pljačku javnog novca", poručio je predsjednik Republike Zoran Milanović na Facebooku. I on je u pravu. Usput rečeno - Vili Beroš u ponedjeljak je pušten iz istražnog zatvora jer je USKOK ispitao sve svjedoke povezane s njegovim slučajem...