Etimološki gledajući, korupcija dolazi od latinske riječi rumpere, što u prijevodu znači lomiti, razbiti, raskinuti, razlupati, probosti, odsjeći, razvaliti, srušiti, provaliti, otvoriti, ali prema tom određenju korupcija je i pokvarenost, iskvarenost, nepoštenje - podsjeća dr. sc. Rosana Lucijetić, te u nastavku svog priloga za Magazin piše:

- S moralističkog gledišta korupcija je patološka pojava po sebi. Prema toj teoriji korupcija je moralna anomalija obnašatelja javnih poslova i funkcija s osnova vrijednosno degradiranih građana.

Funkcionalistička istraživanja korupciju smatraju sveprisutnom pojavom koja nije strana nii jednom društvu, a njezin sadržaj i veličina ovise o mnogobrojnim elementima: stupnju sociokulturnog razvoja, političkom sustavu, političkoj kulturi itd.

Prema legalističkim definicijama, korupcija je ponašanje kojim se krši neko pravilo ponašanja ili formalni standard ustanovljen od političke vlasti koji reguliraju postupke obavljanja poslova javnih službenika.

Predstavnici socioloških definicija korupcije, tu pojavu određuju u odnosu prema dva pojma: javni interes i javno mnijenje, a do korupcije dolazi kada se zanemaruje javni poredak.

Ustupljena fotografija

Manifestira se različitim i vrlo brojnim oblicima te su brojna i nastojanja da se ona definira. U najširem smislu korupcija je zlouporaba javnih ovlasti radi privatne koristi, što je ujedno i najčešće korištena definicija korupcije Svjetske banke. Radi jasnijeg prikazivanja te društveno devijantne pojave valja naglasiti da korupcija uvijek uključuje javni sektor, ona je sistemska pojava koja proizlazi iz javne ovlasti i diskrecijske moći u donošenju odluka.

O POUKAMA IZ PROŠLOSTI...

- Korupcija postoji oduvijek u svim društvenim sistemima i razdobljima. Razvija se i mijenja, raste i smanjuje, prilagođavajući se različitim pojavnim oblicima, ali nikada potpuno ne nestaje. Sagledavanjem korupcije u vremenskom kontekstu, jer korijeni korupcije protežu se duboko u prošlost, uočavamo različite pristupe tom fenomenu. Tijekom razvoja ljudske civilizacije različita ponašanja smatrana su korupcijom. Ono što je za neka društva i razdoblja proglašavano nemoralnim, jer korupcija je gotovo uvijek i svuda bila nešto zlo i nemoralno, za druga je društva ili vremena bilo uobičajeno prihvatljivo ponašanje.

Prije više od 2300 godina u Indiji su pronađeni tragovi korupcije. Vladar države Chandragupta navodi više od četrdeset načina na koje se može korumpirati državne činovnike i time onemogućiti normalno funkcioniranje vlade i cijelog političkog poretka. U staroj Kini Yang-lien (pothranjivanje nepotkupljivosti) bio je posebni dodatak za javne službenike. Konfucije je izjavio da je u njegovo vrijeme vlada s korumpiranim funkcionarima bila opasnija od tigra. U vrijeme dinastije Xia, Šang i Zhou doneseni su brojni propisi protiv korupcije, od kojih su neki predviđali i smrtne kazne za prekršitelje. Li Li, premijer države Wei, kompilirao je prvi sistematični kodeks zakona u kineskoj povijesti, gdje je iznesen i sustav mjera protiv korupcije. Predviđao je da premijer, ako bude uhvaćen u korupcionaškom skandalu, bude pogubljen, ne samo on nego i njegov zamjenik.

U vrijeme firentinske dinastije Medici republikanska vlast uvela je rigorozne antikorupcijske mjere u Firenci. U predmodernoj državi smatralo se opravdanim kupovati javne položaje, birati službenike prema podrijetlu, stranačkom kriteriju. U Francuskoj je do Francuske revolucije (1789.) bila financijska i upravna kriza. U starom poretku patrimonializam i sistem privilegiranog dolaska do upravnog položaja bio je izvor prihoda aristokratskih slojeva, kojima su takvi položaji bili dostupni.

U Sjedinjenim Državama od 1829. godine vladao je tzv. spoils system, služba u upravi smatrala se nagradom za političku privrženost stranci koja je pobijedila na izborima. Krajem 19. stoljeća nastupio je svojevrstan obrat u shvaćanju značenja fenomena korupcije. U Sjedinjenim Američkim Državama 1883. godine uveden je Pendelton Act, kojim se napušta "spoils system". S napuštanjem "spoils systema" počinje uvođenje "merit systema", profesionalne uprave, slobodne od političkog upletanja, napredovanje u službi zasnovano je na sposobnosti, stručnosti i tehničkoj kvalificiranosti svakog zaposlenog.

S pojavom modernog i demokratskog društva sve se više ističe nefunkcionalnost društva u kojem postoji korupcija. Ona se smatra uzrokom neučinkovitosti države. Korupcija je problem prošlosti, sadašnjosti i jasna prijetnja svim budućim demokratskim procesima. Nalazimo je u svim državnim uređenjima i nemoguće ju je potpuno iskorijeniti, ali je se može suzbijati.

Suprotstavljanje korupciji podrazumijeva postojanje jasne i komplementarne strategije koja u osnovi uključuje: postojanje političke volje za suzbijanje korupcije, usvajanje zakona i ostalih normativnih akata kojima se određena ponašanja definiraju kao nepoželjna i nedopuštena, te slijedom čega prekršitelji snose sankcije, efikasnu provedbu usvojenih antikorupcijskih zakonskih akata, uklanjanje pretpostavki, uzroka i povoda koji prouzročuju korupciju, što ujedno čini i temelj preventivnih mjera suzbijanja korupcije, postojanje javne svijesti o štetnostima korupcije, koja podrazumijeva i edukacijsku komponentu kako bi se koruptivna ponašanja mogla prepoznati i učinkovito protiv njih djelovati, uključivanje civilnog društva u borbu protiv korupcije.

O POGUBNIM UTJECAJIMA...

- Korupcija umanjuje vrijednost demokracije i morala, dovodi do nepovjerenja građana u državu i vlast, uništava pravnu državu, potiče nejednakost građana pred zakonima, negativno utječe na gospodarstvo, ekonomski i politički razvoj, pridonosi nestabilnosti, zapreka je razvoju i uzrok nefunkcionalnosti društva.

Analize biti korupcije i njezinih oblika obilježene su pluralizmom metoda i pristupa koji se mijenjaju u povijesnim, zakonodavnim, socijalnim, političkim, ekonomskim i drugim društvenim obilježjima. Izdvajamo samo neke od oblika: nacionalna, međunarodna, individualna, konvencionalna, posredna aktivna, pasivna, ulična, korupcija u javnoj upravi, politička, sudbena, transakcijska, iznuđivačka, investicijska, nepotistička, autogena itd.

Svi su oblici korupcije opasni za društvo, ali politička je korupcija zbog širokih mogućnosti utjecaja na sve javne segmente društva najmoćnija i najopasnija. Korupcija je posljedica sistemskih uzroka i ozbiljan socijalni poremećaj koji upućuje na krizu vrijednosti. "Hrani" se slabostima sistema, iskorištavajući radi vlastite egzistencije i najmanje pogreške koje nastaju u svim društvenim uređenjima svijeta, pa tako i u svim ljudskim djelatnostima.

Korupcija nije izdvojeni fenomen koji se može zaustaviti na granicama jedne zemlje, ona prelazi sve granice i prepreke, prati svaku sistemsku i društvenu slabost. U kriznim vremenima jača mijenjajući se i prilagođavajući se svojim oblicima.

O POLITIČKOM ASPEKTU...

- Politička korupcija jedan je od mnogih pojavnih oblika korupcije. Posljedica je političkog sustava kao ukupnosti odnosa političke vlasti i različitih struktura moći i njegovih nedostataka. Politička korupcija se događa na najvišoj razini države. Postoji je među visokim državnim dužnosnicima i političarima koji imaju političku moć i koriste se njome u svrhu zlouporabe institucija, pravnog sustava, političkih procesa, što dovodi do institucionalnog propadanja. Nositelji političkih odluka koriste se političkom moći kako bi održali svoju moć, status i bogatstvo. Zakoni i propisi sustavno se zaobilaze od političkih dužnosnika i prilagođavaju se njihovim potrebama.

Korupcija poprima različite pojavne oblike i načine pogodovanja pojedinim interesnim skupinama, a na štetu općih interesa. Ostvaruje se podmićivanjem, pronevjerom, sukobom interesa, nezakonitim lobiranjem, trgovanjem utjecajem, pristranosti, iznuđivanjem, netransparentnim financiranjem političkih stranaka, kompromitiranjem izbornog postupka, političkim utjecajem i utjecajem na pravni sustav kako bi se kaznena djela političara neučinkovito procesuirala, utjecanjem na zakonodavnu vlast kako bi se legalizirale povlastice za neke interesne skupine...

Politička korupcija najviše pogađa javne institucije, smanjuje državne prihode, čime direktno smanjuje mogućnosti financiranja svih državnih sektora: zdravstva, socijalne skrbi, školstva... Što je razina političke korupcije viša, manja je učinkovitost javnih politika, a ekonomska je uspješnost usporena i gotovo zakočena.