U političkoj teoriji postoji stav da proces oporavka neke zemlje od korupcije prosječno ima trajanje jednako koliko i prisutnost korupcije u toj zemlji. Korupcija se određuje na osnovi indeksa percepcije korupcije. Dakle, da bismo rekli da je korupcija prisutna u određenoj državi, o tome, između ostalog, moraju svjedočiti percepcije stanovnika te države (primjera radi, najniže indekse percepcije korupcije imaju Švedska, Danska, Finska i Novi Zeland, a najviše indekse imaju Sjeverna Koreja i Somalija). Korupcija je pojava koju definiramo kao kršenje norme usmjerene k nečemu što se smatra javnim dobrom radi postizanja dobra za pojedinca (ili organiziranu skupinu pojedinaca).

Amplitude Magazin

Za razliku od mjerno odredivih komponenti ove pojave, one apstraktnije, koje se tiču okidača koruptivnih obrazaca ponašanja variraju i pokazuju različite tendencije u različitim epohama i društvenim kontekstima.

BIROKRATSKI APARAT

Smatra se da je veoma važan faktor za snižavanje motivacije za korupciju visina kazne za sve vrste prekršaja ovog tipa. Princip da visoka kazna smanjuje učestalost različitih vrsta zlodjela općenit je za sve oblike kršenja zakona. Ipak, kako korupcija podrazumijeva zlouporabu javnih dobara za nečije osobno dobro, ona veoma često podrazumijeva to da je izvršitelj koruptivnog djela državni službenik ili netko blizak državnom aparatu.

Ako je državni aparat postavljen tako da se korupcija tolerira, onda ona postaje sistemska pojava. Kada je korupcija sistemska, to se širi na sve podsustave i urušava i pravosudni sustav države, tako da povlašteni pojedinci često prolaze nekažnjeni ili s niskim kaznama i za koruptivna i za kriminalna djela, a sudski procesi se odugovlače i manipulira se dokaznim materijalom.

Mogućnost da se za korupciju prođe nekažnjeno ili s niskom kaznom okidač je ne samo daljnje korupcije nego i ostalih kriminalnih radnji i nehaja u povodu njih. Takav oblik urušavanja pravosuđa je što lančani, što ciklički proces. Slučajevi gdje moćni pojedinci ili državni službenici sudjeluju, primjera radi, u prometnim nezgodama, i nakon skandala, prolaze kroz sudske procese koji izazivaju mnogo diskusije i nepovjerenja javnosti nisu novi i povijest poznaje puno takvih slučajeva.

Uz niske kazne kao okidač korupcije često se smatra i loše postavljen administrativni aparat. Najprije, za dobro postavljen aparat državnih službenika nužno je imati jasno i precizno određene propise po kojima službenici rade. Do korupcije dolazi onda kada su propisi neprecizni, ili bar dovoljno neprecizni da se u njima može pronaći procijep u okviru koga se mogu provoditi radnje na štetu javnog dobra.

U situacijama kada su propisi neprecizni, veliki dio prostora za odlučivanje dobivaju sami službenici, pa se to često može zloupotrijebiti, i u pravosuđu i u situacijama kada se za nešto raspisuju javni tenderi ili daju koncesije.

Ono što se smatra važnim faktorom je i visina plaće službenika. Naime, viša plaća navodno čini službenika manje egzistencijalno nesigurnim i samim tim manje podložnim prema zlouporabi svog položaja. Više plaćen liječnik neće biti prisiljen staviti vas na beskrajnu listu čekanja, primati poklone i mito ili vas uputiti u privatnu kliniku, a više plaćen policajac neće uzeti mito umjesto kazne za prometni prekršaj. Ipak, ovaj princip dovoljnog plaćanja javnog službenika umnogome je povezan s već spomenutom visinom kazne za koruptivni čin (koja smanjuje prostor gramzivosti), ali i običajnim procesima u vršenju službe, poput darivanja.

Određena povijesna razdoblja sa sobom nose više okidača za korupciju. Korupcija najčešće buja onda kada u državi vlada nestabilnost, zbog porobljavanja, ekonomskih kriza, diktature, ratova ili tranzicije. Onda kada jedan politički sustav mijenja drugi, događa se oružani sukob s vanjskim neprijateljem ili građanski rat, vrijednosti su uzdrmane, a državni aparat je ili slab ili nedovoljno kontroliran od građana. U situacijama diktature, javna glasila i sloboda govora kontrolirani su od državnog vrha, i to otvara mogućnost da se državom upravlja u korist pojedinaca iz vladajuće strukture.

MENTALITET I OBIČAJI

Korupcija je česta pojava u društvima u kojima dominiraju prijateljske i rodbinske spone između ljudi, te ne postoji razumijevanje moderne birokracije, ili poimanje službenika koji svojim drugim kompetencijama dolaze do pozicija.

Jedan od običajnih obrazaca je i darivanje. Praksa darivanja prisutna je u brojnim kulturama, pa se tako u Tajlandu smatra da ako službenik pruža dobru uslugu pojedincu, ovaj mora pokazati da cijeni to dajući mu poklon. Ipak, vrlo lako, ovakve "kulturne navike" degeneriraju. Darivanje javnih službenika stvara paradoksalnu situaciju, u kojoj građanin duplo plaća za uslugu. Najprije od svojih primanja izdvaja za poklon, a potom, preko plaćanja poreza i socijalne i zdravstvene zaštite ponovo financira sustav, a samim tim i plaću državnog službenika dužnog osigurati mu uslugu. Tanka razlika između običnog poklona i mita prekida se, prema zakonu, svaki put kada službenik traži, primi ili prihvati obećanje poklona ili neke koristi prije nego što izvrši radnju za koju je zadužen opisom posla.

Korupcija nastaje najširim mogućim spektrom društvenih pojava i jedini način gašenja ovog požara koji zahvaća sve podsisteme društva je stalna i temeljna borba protiv svih oblika ponašanja koji osobno dobro stavljaju iznad kolektivnog. Demistificiranje dijela procesa koji su okidači korupcije samo su jedan od koraka sukobljavanja s ovom pojavom, s kojom je nužno boriti se sistemski. Da bi sistemska borba otpočela, nužno je osvješćivanje prisutnosti svih modela korupcije u okviru društva.

(Jasna Stanić je politologinja koja objavljuje priloge na portalu amplitudemagazin.com/Njezin tekst prenosimo uz neznatno skraćenje i prilagodbe)