O korupciji se stalno govori ne samo u svijetu nego i kod nas, otkako je samostalne i neovisne Hrvatske (da ne idemo dalje u prošlost), i stalno svi (institucije, javnost, političari, mediji...) tvrde da borba protiv korupcije nema alternativu. I nema, jer država ima na raspolaganju Ustav, zakone, DORH, USKOK, policiju i ne bi trebalo biti nikakvog razloga niti ograničenja u borbi protiv korupcije. No korupcija je žilav i trajan fenomen pa je zapravo neuništiva, iako se može obuzdati i svesti na minimalnu opasnost i utjecaj po društvo.

Što je zapravo korupcija i dokle u povijest sežu njezini korijeni? Kakve je pouke moguće izvući iz prošlosti - pitali smo dr. sc. Davorku Budimir, predsjednicu Transparency Internationala Hrvatska.

- Korupcija je zloupotreba javne pozicije radi osobne koristi pojedinca. To je svjesno i namjerno narušavanje principa nepristranosti pri odlučivanju s ciljem prisvajanja neke pogodnosti. Kada bismo je matematički definirali, njezina bi formula glasila: korupcija = monopol + diskrecija ovlasti - odgovornost, integritet i transparentnost.

Ni jedan poredak nije imun na korupciju i na njezine razne oblike nailazimo od najranijeg razdoblja daleko u prošlosti. Još je Aristotel govorio o koruptivnim formama države, Machiavelli analizirao gubitak morala i uzornosti vodećih ljudi, a Max Weber o povezanosti korupcije s političkom organizacijom države i njezinom administracijom. Svako vrijeme ima svoje pojavne oblike korupcije, ali je svima zajednička šteta koja je utjecala na razvoj pojedinih zajednica država i društava. Korupcija razara sve. Velika je prijetnja pravnom poretku i povjerenju u institucije. Ugrožava načela dobrog upravljanja, otežava razvoj države, uništava konkurentnost i gospodarski razvoj. Korupcija je prijetnja demokraciji, ljudskim pravima, socijalnoj pravdi i pravednosti... Korupcija nas uči da nema poretka koji je imun na korupciju i da nikada neće postojati društvo bez korupcije.

OBLICI KORUPCIJA

Koji su i kakvi oblici korupcije najopasniji za društvo, ako možemo na taj način "vrednovati" korupciju?

- Pojavni oblici korupcije su različiti, ali je za svaki oblik karakteristično da se radi o dvostranom odnosu. Na jednoj strani je onaj tko je korumpiran, a na drugoj onaj tko korumpira. Odsutnost odgovornosti, nedostatak standarda, osobnog integriteta i profesionale etike dovodi do netransparentnog upravljanja. Kada ste u poziciji da zadovoljavate tuđe (javne) potrebe tuđim (javnim) sredstvima, onda je rizik za korupciju najveći. Kada nastojite vlastite potrebe (privatni interes) zadovoljiti tuđim (javnim)sredstvima, onda postoji koruptivni rizik i prostor za sukob interesa.

Pojavni oblici korupcije su različiti, pa ih klasificiramo s obzirom na područje pojavljivanja. Lokalnog je karaktera unutar držvnih granica, a međunarodnog kada se njezini oblici prelijevaju na globalnu razinu.

Najmanja opasnost za neki poredak dolazi od pojedinačne korupcije, koja je neorganizirana, nepovezana i često u jednom području, koja uključuje manji broj sudionika.

Drugi oblik je korupcija koja se pojavljuje u nekim područjima sustava, uključuje međusobno povezane osobe u koruptivni lanac. Ona je postala uobičajena i podrazumijeva se kao normalna pojava. Taj oblik vidljiv je u zdravstvu, kada svjedočimo feudalizaciji pojedinih struka i stručnog napredovanja. U takvom sustavu isprepleće se javni i privatni interes. Koriste se javni resursi, a ostvaruje privatna materijalna korist. Slično je i u mnogim drugim profesijama, poput pravosuđa ili u akademskoj zajednici. Uz materijalnu štetu narušava se povjerenje pojedinca u sustav.

Treći oblik je politička korupcija. Politički utjecaj i moć prelijeva se iz politike na stručna područja, pojedine profesije ili djelatnosti. To je zloupotreba neke profesije sa strane političara i političkih stranaka. Sve se podređuje stranci na vlasti, koja počinje upravljati prema feudalnom principu podređujući sve stranačkim interesima i pogodovanju vlastitom stranačkom kadru. Tada istaknutost postaje glavni regrutacijski kanal, a izvrsnost sporedna osobina. Napredovanje i pogodovanje omogućavaju se stranačkim pojedincima, a ne izvrsnim i kompetentim stručnjacima bez stranačke iskaznice.

Najopasniji oblik korupcije je tzv. sistemska korupcija, koja se slikovito opisuje pojmom "sustav me natjerao". To je organizirani sustav koji namjerno omogućava netransparentnost, kontrolirani kaos te stjecanje materijalne i nematerijalne koristi za pojedince ili organizirane korumpirane grupe. U takvom sustavu koruptivni rizici se neutraliziraju, potiče se monopol na neke usluge ili proizvode, stvaraju se nepotrebni troškovi ili se provode zlouporabe u postupcima javne nabave. Sistemska korupcija potiče se nižim pravnim aktima, poput različitih pravilnika ili posebnih ugovora, bagatelnim javnim nabavama, kadroviranjem u razna upravljačka tijela političara direktnim imenovanjima i sl.

Ima li uopće nekog područja ljudske djelatnosti koje nije izloženo korupciji, napose danas?

- Teško je izdvojiti neko područje ili djelatnost koji su imuni na korupciju ili gdje se pojavljuje u manjoj mjeri. Sva istraživanja pokazuju da postoji u svim područjima i na svim razinama, uz napomenu da, što je razina upravljanja niža, korupcija je veća, ako promatramo vertikalnu organizaciju vlasti. Za horizontalnu bih izdvojila da je ona medijski efektinja, jer kada se radi o visokim dužnosnicima, onda je interes javnosti veći, kao i medijski pritisak. Ne treba zaboraviti da zbog svakodnevnih afera na svim razinama i u svim područjima grđani postaju imuni na korupciju i više na nju ne reagiraju. To se najbolje vidi u dugotrajnim sudskim procesima, koji kompromitiraju borbu protiv korupcije. Brzo se zaboravlja sadržaj pravosudnih postupaka.

Manifestira li se korupcija više u vremenima velikih kriza, globalnih i lokalnih, u odnosu prema tzv. mirnim i prosperitetnim vremenima?

- Čini se da nema više mirnih i prosperitetnih vremena. Digitalizacija, brzina dostupnosti informacija te način komunikacije potiču kaos. Tako je i s korupcijom - svakodnevne afere potiču rezigniranost građana. Sposobnost korupcije da se brzo prilagođava onemogućava sustavnu borbu protiv nje. Velike krize potiču smanjenje pažnje i koruptivni semafori i radari ne reagiraju pravovremeno, pa je time i rizik veći.

Korupcija i politika? Kako se korupcija manifestira kroz politiku i obratno?

- U hrvatskoj javnosti stječe se dojam da korupcijske afere postoje samo zbog toga da bi se nekoga politički diskvalificiralo ili dovelo na vlast, a tako je i u mnogim drugim postkomunističkim državama. Borba protiv korupcije ne smije biti kompromitirana radi skupljanja političkih bodova političkih aktera. Tome svjedočimo u svakom izbornom ciklusu na svim razinama. S osvajanjem vlasti prestaje pozivanje na borbu protiv korupcije, politički programi postaju deklarativni dokumenti na koje se nitko više ne poziva, a svi koji dođu na pozicije, i u vlasti i u oporbi, obole od "visinske bolesti". Obnašanje dužnosti daje im moć da donose obvezujuće odluke za sve članove neke zajednice, a pri tome zaboravljaju da su na pozicije došli isključivo zbog političke istaknutosti u regrutacijskim kanalima najčešće najužeg stranačkog vodstva okupljenog oko predsjednika stranke i pratećih timova.

PREVENTIVA I REPRESIJA

Što je zapravo politička korupcija? Zašto postoji i opstaje? Koji su njezini uzroci i koje su njezine posljedice?

- Politička korupcija je zlouporaba javne dužnosti za pojedinačni, često uski stranački, interes. Opstaje zbog izbornog i stranačkog sustava u Hrvatskoj, koji proizvodi učinke kojima svakodnevno svjedočimo. Tridesetogodišnje demokratsko iskustvo prekratak je period u kojem bi se političke institucije stabilizirale i učvrstile. Demokratske institucije su sidra sustava i trebale bi biti trajne i stabilne, a pojedinci na dužnostima smjenjivi i promjenjivi. Danas svjedočimo paradoksu koji trajnost daje pojedincu na dužnosti. Kroz regrutacijske kanale pojedinci cirkuliraju na različitim pozicijama u vlasti dugi niz godina. Posljedica je to izgradnje institucija u kojim su pojedinci zaboravili da su prolazni zbog životnog vijeka, a silazak s vlasti za njih je vrlo često gubitak pozicija moći, privilegija i svih povlastica koje dolaze s pozicijom.

Borba protiv korupcije je komplicirana jer se istovremeno provode dva paralelna procesa, preventivna i represivna aktivnost spram postojećih koruptivnih procesa te promišljanje i stvaranje pretpostavki s razvojem alata koji bi razvijali nemogućnost koruptivnih djela.