U kontekstu globalizacije, brze urbanizacije i industrijalizacije, nasilnih sukoba, strepnje za egzistenciju, posljednjih desetljeća u svijetu osjećaj društvene otuđenosti zauzeo je istaknuto mjesto u društvima i postao je veliki psihosocijalni problem. Ako se nastavi, taj problem bit će prepreka razvoju pojedinca i društva u cjelini. Brojni su čimbenici koji pridonose otuđenju, između ostalih to su konzumerizam potaknut internetskom komunikacijom, neravnoteža u napretku pojedinca te pasivno djelovanje.

U sociološkom poimanju alijenacije radi se o otuđenju čovjeka od čovjeka. U modernom društvu zapadnog tipa otuđenje je sve prisutnije. Kidaju se bliske obiteljske veze, bliskost s prvim susjedima teško se uspostavlja, a otuđenje je sve izraženije na radnim mjestima. I u praksi se sve više potvrđuje stara izreka homo homini lupus - čovjek je čovjeku vuk.

No, ipak, svim nevoljama unatoč, u okolnostima otuđenja među nama postoje ljudi koji pokazuju empatiju prema bližnjemu. U psihologiji empatija se definira kao sposobnost razumijevanja emocija i mišljenja, a ja bih dodala i potreba, drugih ljudi i primjerenog reagiranja na te emocije/potrebe. Otuda proistječe volonterski i humanitarni rad pojedinaca i nekih udruga. Ljudi s empatijom vode se riječima svete Majke Tereze da nismo svi stvoreni činiti velike stvari, ali smo zato sposobni raditi male stvari s puno ljubavi. Ili njezinim riječima: "Stoga ako ne možeš nahraniti stotinu ljudi, nahrani samo jednoga. A najveće siromaštvo je usamljenost i osjećaj da nisi voljen." Ili, kako je to rekla Shannon L. Alder, glasovita spisateljica i terapeutkinja: "Osjećaji su nešto što imaš, ne nešto što jesi."

Ustupljeno

Unatoč izazovima kojih ima napretek pojedinci i skupine prkose otuđenju kako bi očuvali ljudske osjećaje, temeljne vrijednosti, duh međusobnog poštovanja, potrebu za prijateljstvom. Tako se prije tri desetljeća mala skupina žena okupila kako bi podržale jedna drugu u njihovim izazovima u njima stranoj zemlji Hrvatskoj. Te su se žene svakog utorka ujutro okupljale na kavi, šireći svoja prijateljstva i dijeleći svoj entuzijazam i viziju kako bi Zagreb učinile dobrim mjestom za život. Naporima tih žena osnovan je Međunarodni klub žena Zagreb ili skraćeno IWCZ (International Women's Club Zagreb) i postao jedan od najistaknutijih i respektabilnih organizacija za međunarodnu zajednicu. Dakle, IWCZ je neprofitna udruga čiji je cilj pomoći novopridošlim ženama u Zagreb da upoznaju svoje novo okruženje. Čini ga skup od preko 120 žena različitih nacionalnosti i kultura sa sjedištem u Zagrebu. Mnoge među njima su diplomatkinje ili supruge diplomata.

Klub provodi i nudi razne društvene i kulturne sadržaje i služi kao relevantan izvor informacija o životu u Hrvatskoj. Integrira članice u zajednicu, podupire lokalne dobrotvorne organizacije kroz periodične događaje prikupljanja sredstava i u potpunosti je vođen volonterski. Svojim radom članice IWCZ-a pridonose boljoj integraciji u naše društvo, a svojim humanitarnim radom pokazuju visoku razinu empatije za sve one u potrebi. Članice IWCZ-a velikodušno doniraju svoje vrijeme i vještine kako bi ovaj Klub uključile u životne tokove našeg društva. Zahvaljujući naporima članica Klub je postao svjetionik za okupljanje iseljenica koje su se odlučile vratiti u domovinu, međunarodnih poslovnih žena i supruga veleposlanika.

U povodu ovogodišnjeg Božićnog bazara, koji se održava 1. prosinca u Kongresnoj dvorani Zagrebačkog velesajma, razgovarala sam s gđom. Anaïssom Ali Mogné-Mali, predsjednicom IWCZ-a. Anaïssa Ali Mogné-Mali, spisateljica i holistička nutricionistica, rođena je na Mayotteu, otoku u Indijskom oceanu, inače francuskom teritoriju. Očeva vojna karijera odvela ju je u Francusku, a zatim u Njemačku. Danas živi u Hrvatskoj zajedno sa svojim sinom.

Prevalili ste dug put do Hrvatske. Kako ste se odlučili doći ovamo?

- Prije dolaska u Hrvatsku provela sam 20 godina u Njemačkoj. U Hrvatsku sam prvi put došla 2008. godine, na jedrenje po obali i zauvijek ću se sjećati kako smo pristali u Hvaru i posjetili lokalnu tržnicu. Zamislite sunčan dan, žena prodaje svoje samonikle rajčice, nudi mi da kušam jednu i kada sam zagrizla to zrelo povrće, bio je to izuzetan doživljaj za sva moja osjetila.

Od tada svake godine dolazim ovamo na praznike. Ljeti na obalu sa sinom, a ostatak godine u Zagrebu, kod prijatelja. Kako su godine prolazile, Zagreb mi je postao drugi dom, gdje sam se osjećala dobrodošlo. Stoga, kada sam se 2021. konačno skrasila u Zagrebu, bilo je to kao da sam se vratila kući. Bio je relativno lak korak odlučiti se živjeti ovdje jer sam imala podršku prijatelja na koje sam se mogla osloniti.

Život u novoj zemlji često nije lak, osobito u ranim fazama boravka. Što vama osobno znači članstvo u IWCZ-u i što znači biti trideset i druga predsjednica ovog Kluba?

- Doista, mogu se složiti koliko može biti izazovno pronalaženje svog mjesta u novoj zemlji. Moja prva godina ovdje bila je snalaženje u zdravstvenom sustavu, hrvatskoj birokraciji, svakodnevnom životu. Nakon što sam se smjestila, bila sam željna druženja. Upravo to pronašla sam u IWCZ-u, mjestu koje mi je donijelo prijatelje za cijeli život, ali i mjestu za pomaganje onima u potrebi.

Biti trideset i druga predsjednica IWCZ-a je čast i zahvalna sam na povjerenju koje su mi članice iskazale. To je velika odgovornost koju ne shvaćam olako. Predana sam i važno mi je služiti Klubu najbolje što mogu.

Ustupljeno

Mislite li da ignoriranje ljudi u potrebi može imati šire i dublje negativne implikacije u zajednici?

- Društvo koje marginalizira svoje najranjivije građane je društvo koje ide u propast. Osobito ako pogledamo što se događa s onima pogođenima siromaštvom, glađu, nasiljem, prirodnim katastrofama i slično. Svi se možemo suočiti s poteškoćama i na sreću ovdje osjećam snažnu solidarnost.

U čemu pronalazite snagu i na što su usmjereni vaši napori u Klubu?

- Zadivljena sam činjenicom da smo zajednica žena koje dolaze iz više od 45 zemalja, gdje je promicanje kulturne raznolikosti ključno, a to je moj primarni fokus. To je ono što zagovaram u komunikaciji s članicama Kluba, s veleposlanstvima i veselim se suradnjama koje su u nastajanju. Željela bih također uspostaviti volontersku suradnju s lokalnim udrugama. U samo nekoliko mjeseci razvili smo snažnu prisutnost preko društvenih medija tako da je naša vidljivost porasla. Također imamo naš mjesečni bilten koji je dostupan na našoj web-stranici koji daje sjajan uvid u naš rad.

Komu su namijenjena sredstva prikupljena od Božićnog bazara?

- Prikupljena sredstva bit će namijenjena udruzi Čarobni svijet iz Knina, koja će organizirati aktivnosti za djecu ugroženu siromaštvom, izolacijom, gubitkom najmilijih, zanemarivanjem i zlostavljanjem. Te aktivnosti uključit će radionice za osnaživanje, razgovore sa psiholozima i drugim stručnjacima, izlete, posjete javnim i kulturnim ustanovama.

Kako se svatko tko želi može uključiti u humanitarnu pomoć i pokazati empatiju prema potrebitima?

- Svijest je ključ svega. Ako obratite pozornost na ono što se događa oko vas, u vašem susjedstvu, ulicama kojima svakodnevno prolazite, mjesnoj crkvi i tako dalje, tada se otvaraju prilike da se uključite u humanitarnu pomoć i pokažete empatiju i solidarnost prema ljudima u potrebi.

Vidjela sam ljude koji traže boce u kantama za smeće, tako da mi je sada prešlo u naviku da umjesto da boce vratim u trgovine stavim ih pokraj kontejnera za smeće za nekoga tko doista treba nešto novca od povratnih boca. Drugim riječima, svaka mala gesta je važna. Podržati dobrotvorne događaje kao što je naš Božićni bazar, pomagati u posluživanju obroka u pučkoj kuhinji ili jednostavno pomoći nositi namirnice starijem susjedu. Mogućnosti da pokažete solidarnost su beskrajne, ako postoji volja. n