Koliko je pobjeda Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u nekom širem i dubljem geopolitičkom i geostrateškom kontekstu korak naprijed prema stvaranju nekog novog svjetskog poretka, što je termin o kojem se priča godinama, pa i sad nakon Trumpove pobjede i teškog poraza demokrata? Tu je tezu ponovio i Putin, kazavši ovog tjedna da je u tijeku borba za oblikovanje novog svjetskog poretka... O tim i nekim drugim pitanjima razgovarali smo s dr. sc. Vedranom Obućinom, politologom i teologom iz Rijeke, predsjednikom Centra za međureligijski dijalog u Rijeci.

- Kako god gledali na konkretna pitanja, svijet se vraća u realpolitičko doba, puno nesigurnosti i pred vrlo teškim izazovima. Općenita pesimistična ideja o budućnosti pojačana je migracijama, esktremnim promjenama klime i degradacije okoliša te političkom tjeskobom koja najavljuje mogućnost povratka autoritarnih i totalitarnih režima. Istovremeno, sve su to prilike za dobar i potreban zaokret, iskazivanje moralnosti i demokratskog otpora.

MOGUĆE OPCIJE

Nakon Drugog svjetskog rata govorilo se o bipolarnom svijetu s dvije supersile, SAD-om i SSSR-om. Raspadom SSSR-a i krajem hladnog rata dobili smo monopolarni svijet s jednom, američkom supersilom, dok u 21. stoljeću govorimo o multipolarnom svijetu. Mijenja li sada rat u Ukrajini konture postojećeg multipolarnog svijeta u novi bipolarni ili tripolarni, i koliko je sad u tom i takvom kontekstu važna uloga Trumpa?

- Za Ukrajinu u strateškom smislu ništa se neće promijeniti. Logiku kontrolirane eskalacije i obuzdavanja rata dijele i republikanci i demokrati. Kao i trend smanjenja strane pomoći. Općenito, Trump je o tome govorio puno i samouvjereno. Pod Trumpom će način očuvanja ove logike biti ekscentričniji i drastičniji. Za Harris bi priča bila ista, samo bi se otegnula i bila kompliciranija. No Amerikanci ni u kojem slučaju ne bi prešli "crvene linije", jer nisu ludi i vrlo jasno razumiju svoje interese. Pitanje je samo u metodama postizanja tih interesa. No to što je Trump u predizbornoj kampanji često govorio stvari koje su bile ugodne za Rusiju, a neugodne za Ukrajinu, ne znači da se situacija u jednom trenutku neće okrenuti za 180 stupnjeva. Na primjer, ako Trump, kao predsjednik, objema stranama predstavi svoj poznati plan za okončanje sukoba u jednom danu, a Moskva ga odbije. Kako bi na to reagirao impulzivni američki predsjednik? Sasvim je moguće da bi odbijenicu shvatio kao osobnu uvredu i rekao: "Stvarno? Onda ću vam pokazati na što je Amerika sposobna" i ukinuo sva ograničenja koja je oprezna demokratska administracija nametnula Kijevu.

Tu su naravno i Bliski istok, Kina - Rusija, indo-pacifički interesi... Kako na to gledate?

- Kada je riječ o Bliskom istoku, Trump je u prošlosti bio čvrsti zagovornik Izraela i Saudijske Arabije. Vjerojatno će to udvostručiti, uključujući zauzimanje još oštrijeg stava prema Iranu. To se dobro slaže s trenutnim prioritetima izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Čini se da je Netanyahu odlučan uništiti iranske saveznike Hamas, Hezbollah i hutiste u Jemenu i ozbiljno degradirati iranske sposobnosti. Smjenom svog ministra obrane Yoava Gallanta, kritičara njegova vođenja ofenzive u Gazi, Netanyahu je postavio temelje za nastavak tamošnjeg sukoba. Također se priprema za proširenje ofenzive u Libanonu i potencijalno razoran napad na Iran kao odgovor na svaki daljnji iranski napad na Izrael. Trumpov izbor ohrabrit će Netanyahua da djeluje. To bi zauzvrat također ojačalo Trumpov položaj prema Putinu, koji je počeo ovisiti o iranskoj potpori za svoj rat u Ukrajini. Trump bi mogao ponuditi obuzdavanje Netanyahua u budućnosti kao adut u pregovaranju s Putinom u njegovu kockanju da osigura dogovor o Ukrajini.

Odnose s Kinom najvjerojatnije će karakterizirati više kontinuitet nego promjena. Uz kineske odnose koji su možda ključni strateški vanjskopolitički izazov za SAD, Bidenova administracija nastavila je mnoge politike koje je Trump usvojio u svom prvom mandatu, a Trump će ih vjerojatno udvostručiti u drugom mandatu. Trumpova Bijela kuća vjerojatno će povećati uvozne carine, a on je mnogo govorio o njihovu korištenju za ciljanje Kine. Ali također je vjerojatno da će Trump biti otvoren za pragmatične, transakcijske dogovore s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom.

Ako stvarno ulazimo u novi svjetski poredak ("novo zlatno doba" za SAD, kaže Trump!), gdje je tu sad Europska unija, što EU može očekivati od novog mandata Donalda Trumpa? Hoće li se trumpizam preliti u Europu više nego dosad? Ima li razloga za strah? Čujemo upozorenja da EU/Europa mora preuzeti odgovornost za vlastitu budućnost? Što bi to zapravo značilo, NATO je i dalje jamac sigurnosti, no može li tu ulogu na određeni način revidirati Trump?

- Odjekuje sumnja da je Donald Trump doista čovjek koji je za suradnju. Za njega postoji samo jedan pobjednik, a to mora biti Amerika. Tijekom predizborne kampanje rekao je da će uvesti sve vrste carina kako bi zaštitio američko gospodarstvo od konkurencije, koje će također vjerojatno naštetiti europskom gospodarstvu. Scenarij iz noćne more za Bruxelles i većinu europskih vlada postao je stvarnost. Sada će EU i NATO platiti cijenu što se nisu pravilno pripremili za njegov povratak.

Europski čelnici mogli bi se naći u novoj poziciji, prvoj od kraja Drugog svjetskog rata, da moraju stvoriti istinski neovisnu sigurnosnu politiku. Naravno, moguće je da će se Trump suzdržati od svojih prijetnji za NATO saveznike. Ali dok se nadaju najboljem, europski čelnici moraju planirati najgore. Što god se dogodilo, mir je upitan. Potrošnja za obranu morat će se povećati, a vojna integracija u Europi mora se pojačati. Donald Trump ponovio je da ne bi pomogao svojim saveznicima u NATO-u ako bi bili napadnuti, bilo od Rusije ili bilo koje druge zemlje, te da bi to učinio samo ako zemlje ulažu više u svoju obranu - na razini koju on odredi. I ovo bi mu sasvim odgovaralo jer njegova zemlja ima oružja za prodaju. Sljedeće četiri godine bit će teške zbog bezbroj razloga, ali će također ponuditi Europi priliku: vrijeme je da EU uzme svoju sudbinu natrag u svoje ruke i prestane se samo pitati što je pred njom - ovise li o stanaru Bijele kuće ili gazdi Kremlja.

Najveći je rizik da mi Europljani precjenjujemo robusnost vlastitih socijalnih država i vladavine prava. Ako Trump posluje s Putinom i ostalima, i nagriza vladavinu prava u vlastitoj zemlji, hoćemo li mi Europljani i dalje braniti našu liberalnu demokraciju jednim glasom? Rezultati izbora od Njemačke do Švedske i vlade od Italije do Nizozemske sugeriraju drugačije. Da, morat ćemo ulagati u vlastitu obranu. Ali temeljnije je pitanje koju točno Europu, koju Uniju želimo braniti. Odgovor na ovo pitanje više ne može biti neobvezujući. Sutra će se svi moskovski korisni pijuni pretvoriti u velike proamerikance. To će povećati ideološku konfuziju i pomoći Rusiji da maskira svoje šaptače u proamerikance. Orban je već trojanski konj Rusije u EU-u, a od danas je i Trumpov pristaša. Ukratko, Trumpova pobjeda znači i "normalizaciju" ovih likova. Trenutačno u Europi ne postoji političar koji bi bio u stanju preuzeti vodstvo zapadne zajednice ako Trump, u skladu sa svojom izolacionističkom doktrinom, to mjesto ostavi praznim. Francuska i Njemačka u jeku su ozbiljne političke krize. Britanski premijer možda ima jak mandat nakon prošlih izbora, ali malo je vjerojatno da će moći osigurati takvo vodstvo izvan EU-a. U Poljskoj vlada Donalda Tuska i ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski imaju jak mandat, no pitanje je hoće li im domaći izazovi s kojima se suočavaju omogućiti da iskoriste povijesnu priliku.

INTERES U REGIJI

Za kraj, što izbor Donalda Trumpa može značiti za Hrvatsku, ali i za regiju u širem smislu (BiH, Kosovo, Crna Gora, Srbija..), za tzv. zapadni Balkan...? Hoće li Trump i njegova administracija uopće obraćati pozornost na ovo područje, u kojem Rusija evidentno ima svoje interese?

- Svako je područje na svijetu od interesa za velike sile. Uloga Srbije, kao i njezin utjecaj u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, svakako ima dvojaku snagu. S jedne, vidljiva je radost srbijanskih čelnika, te njihovih saveznika u crnogorskoj vladi i Republici Srpskoj, zbog izbora Trumpa za američkog predsjednika. Radi se o viziji da se Trump i Putin dobro razumiju te da će to biti blagotvorno za "srpski svet". Sporazum uz Trumpovo posredovanje u Ukrajini vjerojatno će uključivati ​​priznavanje ruskih teritorijalnih dobitaka u Ukrajini od 2014., potpuno ukidanje sankcija i široku međunarodnu rehabilitaciju odobrenu Moskvi. To bi sigurno također uključivalo smanjenje američke predanosti NATO-u i obećanje da neće nastaviti s daljnjim proširenjem saveza. Takav ishod će sigurno pogodovati i Beogradu.

Trump bi se mogao dogovoriti s Putinom, no upitno je hoće li ga se Putin držati. Puno je vjerojatnije da će Putin jednostavno igrati na obje strane u nadi da bi Rusija na taj način mogla postati treći čimbenik uz Kinu i SAD u novom međunarodnom poretku u nastajanju. Ovo je naravno potpuna fantazija s obzirom na veličinu ruskog gospodarstva, ali malo je vjerojatno da će utjecati na Putinove izračune, s obzirom na njegovu čežnju da Rusiji vrati status supersile. To onda uključuje i razne lokalne partnere, poput Srbije.