Pojam novi svjetski poredak (new world order) ušao je u široku upotrebu kada ga je američki predsjednik George Bush upotrijebio tijekom svog govora u Kongresu, 1990. godine. Ubrzo je prihvaćen kao ključna fraza s početka devedesetih koja uključuje političke, društvene, gospodarske i tehnološke promjene u međunarodnim odnosima nakon završetka Hladnog rata. Sada vidimo da ovo razdoblje unipolarne dominacije Zapada pod vodstvom Sjedinjenih Država završava, a svijet je već duboko zašao u post-posthladnoratovski poredak koji oblikuje novi globalni sustav s drukčijim dinamikama moći, snažnim utjecajem tehnologija i sve izraženijom multipolarnom strukturom - kaže doc. dr. sc. Jadranka Polović, politologinja s Međunarodnog sveučilišta Libertas, te dodaje:

- U tom kontekstu pretjerana su očekivanja, a kod nekih i strah, da će novi američki predsjednik u potpunosti promijeniti međunarodni poredak budući da je on već značajno transformiran u protekle četiri godine. Predsjednik Trump je realist te jasno uviđa anarhiju koja sada karakterizira svjetski poredak. Njegov projekt Make America Great Again (MAGA) - morat će prilagoditi strategiju i ciljeve novim okolnostima u kojima liberalni poredak temeljen na pravilima Zapada blijedi, dok se novi formira na osnovama ravnoteže snaga i interesa. Naime, dok SAD, NATO i EU žele očuvati postojeći poredak, Rusija, Kina, Turska i druge sile zagovaraju njegovu reformu. Ovo nas vodi u turbulentno razdoblje preoblikovanja geopolitičkih sfera u nastajućem multipolarnom svijetu. Ova promjena je neizbježna i mora biti prepoznata u politici Trumpove administracije.

RAZLIČITI SCENARIJI

Mijenja li sada rat u Ukrajini konture postojećeg multipolarnog svijeta u novi bipolarni ili tripolarni, i koliko je sad u tom i takvom kontekstu važna uloga Trumpa?

- Iako je svijet već dugo multipolaran, rat u Ukrajini može ubrzati proces koji sve više sliči kao povratak na bipolarne strukture, ipak ovaj put s drugim akterima i interesima. Naime, rat na prostoru Ukrajine naglašava tenzije između Zapada, predvođenog SAD-om i Istoka u kojem Kina i Rusija igraju ključne uloge. Ovaj sukob produbljuje podjele jer države širom svijeta sada biraju strane ili barem zauzimaju vrlo oprezne pozicije prema oba bloka. Razvija se novi oblik bipolarizma između suparničkih centara moći. Tu su još i zemlje koje teže neutralnosti ili balansiranju između ove dvije strane, poput Indije, Brazila i Turske. U tom kontekstu za očekivati je da će Donald Trump djelovati bilateralno prema Americi neprijateljski nastrojenim državama te kombinacijom prijetnji i frendly odnosa sa tzv. diktatorima svakako nastojati razvrgnuti neformalni savez Rusije, Kine, Irana i Sjeverne Koreje.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Na ideološkoj razini, Trump kreće u demontažu duboke države i politika identiteta ili "woke liberalizma". Ako to preživi, Trump će okončati razdoblje globalizma te liberalnu Ameriku pretvoriti u još jednu iliberalnu demokraciju. U svakom slučaju, novi Trumpov mandat neće izgledati kao prethodni. Trump bi mogao, ponavljam, ako mu prilike dopuste, biti mnogo uspješniji u ostvarivanju svoje agende nego u prvom mandatu. Ovaj put na ključne pozicije u Bijeloj kući dolaze ljudi temeljem kriterija lojalnosti predsjedniku, što je i razumljivo, s obzirom na iskustvo prošlog mandata. Ipak, treba računati sa izazovom unutarnjih podjela u SAD-u, koje će biti možda još izraženije tijekom Trumpovog mandata, što bi moglo oslabiti globalnu poziciju Amerike, te dodatno osnažiti ambicije zemalja koje žele promijeniti svjetski poredak.

Što Europska unija može očekivati od novog mandata Donalda Trumpa? Ima li razloga za strah?

- Tijekom svog prvog predsjedničkog mandata Trump je uveo niz carina te pokrenuo trgovačke ratove s ​​državama, tvrtkama i regijama, uključujući EU. Ako je vjerovati Trumpovim predizbornim obećanjima, taj će se trend nastaviti uključujući nametanje carina od 10-20% na sav uvoz, s posebnim fokusom na ključne države poput Njemačke i njihove tvrtke uključujući Mercedes-Benz. Međutim, to je kontinuitet američke politike. Joe Biden je primjerice Zakonom o smanjenju inflacije (Inflation Reduction Act - IRA) iz 2021. snažno urušio njemačku, ali i europsku ekonomiju. Naime, mnoge europske kompanije, osobito u sektorima poput automobilske industrije, obnovljivih izvora energije i proizvodnje baterija, prepoznale su ogromne prilike koje IRA nudi i počele su prebacivati dio svog poslovanja i proizvodnih kapaciteta u SAD. Primjeri uključuju kompanije poput Volkswagena, BMW-a i Siemensa, koje su najavile planove za proširenje ili otvaranje novih pogona u Americi kako bi iskoristile subvencije i porezne olakšice. Naime, Trumpova iskazana preferencija je resetiranje opskrbnih lanaca u korist SAD-a, bilo kroz zapanjujuće visoke carine ili nekim drugim mjerama što će pogoditi EU kojoj su SAD najveći trgovinski partner.

Čujemo upozorenja da EU/Europa mora preuzeti odgovornost za vlastitu budućnost? Što bi to zapravo značilo, NATO je i dalje jamac sigurnosti, no može li tu ulogu na određeni način revidirati Trump?

- Iako je Trump pokazao spremnost na povlačenje SAD-a iz mnogih međunarodnih angažmana, smatram kako nema straha da će se SAD povući iz NATO-a, jer NATO su Sjedinjene Države. Što se tiče rata u Ukrajini, jasno je da ukoliko Amerika smanji svoju podršku, europski saveznici, ali ni NATO nemaju kapacitet da ju nastave sami naoružavati. Međutim, kako sam navela, Trumpov drugi mandat otvara pitanje dometa njegovih mogućnosti djelovanja. Iako Trump ima jasnu viziju i vjerojatno će provesti čistke ili lustraciju u državnoj administraciji, bojim se da će američka politika i dalje ovisiti o lobističkim interesima i biti podložna prikrivenom utjecaju obavještajnih krugova koji zajedno mogu ograničiti predsjedničke odluke.

Primjerice, novi zapovjedni centar NATO-a u Wiesbadenu, mogao bi postati paralelni centar odlučivanja koji je dogovorno uspostavljen na posljednjem summitu NATO-a u Washingtonu upravo za slučaj da Trump postane novi američki predsjednik. Što se i dogodilo! Naime, NSATU je uoči predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama preuzeo sve dužnosti Washingtona koji je do sada koordinirao isporuke oružja i streljiva Ukrajini u okviru Ramstein formata. Budući da je u Hrvatskoj otvorena rasprava o slanju naših časnika u Wiesbaden, treba naglasiti jednu činjenicu koja je izmakla i oporbenim političarima kao i medijima. Naime, kad novi zapovjedni centar postane operativan, sve isporuke oružja Kijevu prestat će biti dobrovoljne i postat će obvezne za sve zemlje članice NATO-a, izuzev za Sjedinjene Države.

Trump svakako planira Europljanima dodatno naplatiti članstvo u NATO-u, dakle, sudjelovanje u ratovima koji nisu naši i koje ne bi trebali voditi. Vidimo da se prema prijedlogu novog proračuna i naša izdvajanja za obranu penju iznad 2 posto. Ovo već planiraju slijediti i druge članice NATO-a, što vodi militarizaciji Europe. EU je pod utjecajem SAD-a i Velike Britanije afirmirala politiku kontinuirane političke, financijske i vojne potpore Ukrajini kojom je nastojala ojačati ukrajinski otpor, međutim, situacija na terenu je značajno loša za Ukrajinu. Jednadžba s kojom se možemo uskoro suočiti je krajnje jednostavna - ako Ukrajina gubi rat, u igru ulazi NATO, a to onda znači i rat na prostoru zemalja članica. S obzirom na iznimno veliki broj žrtava, stradanja i patnje Ukrajinaca, demografsku katastrofu ove europske zemlje, za očekivati bi bilo da EU predstavi jasan mirovni plan, ali njega zasad nismo vidjeli.

Što se rata u Ukrajini tiče, Trump će svakako predložiti zamrzavanje sukoba tako da Rusija zadrži teritorije koje je do sada osvojila, dok bi na tom području bio uspostavljen poveći cordon sanitaire, za čije bi održavanje bili zaduženi europski akteri, prijedlog kojim Rusija sigurno neće biti zadovoljna. Trump, kao iskusan pregovarač, vjerojatno će tražiti načine da joj se prilagodi. No, različita moguća rješenja poput prekida vatre, uspostave tampon zone ili zamrzavanja teritorija vjerojatno neće biti dovoljna da zadovolje Moskvu. Gotovo je sigurno da će tražiti povlačenje NATO-a s ukrajinskog teritorija, znatnu demilitarizaciju Ukrajine. Uz obustavu svih isporuka oružja Ukrajini, Rusija bi mogla zahtijevati povlačenje svih stranih savjetnika i plaćenika. Rusija će moguće tražiti i ukidanje svih sankcija koje su joj nametnute...

INTERESI U REGIJI

Kako će se iduće četverogodišnje razdoblje Donalda Trumpa odraziti na suituaciju u našoj regiji?

- Što se tiče Zapadnog Balkana, smatram, da se politika nove američke administracije neće previše mijenjati. Ostaje se na pozicijama starih rješenja, naravno, modificiranih američkim interesima. Iako se Srbija nada povlaštenom odnosu (vidjeli smo da je predsjednik Vučić jedini iz regije osobno razgovarao sa DonaldomTrumpom), to se baš neće dogoditi. Još 2020. Trumpova administracija je natjerala Vučića i Kurtija da potpišu Washingtonski sporazum koji je imao za cilj iz regije torpedirati Kineze i Ruse, te ekonomske resurse Zapadnog Balkana kao i buduće investicije prilagoditi isključivo američkim interesima. Smatram da će sada Trump nastaviti u tom smjeru.

Naime, iako ih baš ne favorizira, ipak, Albanija i Kosovo ostaju i za Trumpovu administraciju važni strateški saveznici, pomoću kojih SAD kontroliraju vrata Jadrana (Otrantska vrata). Kontrolom Otranta, Albanija zajedno s Italijom (pod američkim i NATO patronatom) nadzire i završni dio projektiranog kineskog pomorskog puta svile "Maritime Silk Road" (MSR) koji se proteže od Tihog i Indijskog oceana, sa zahvatom Perzijskog zaljeva, do Crvenog mora, Sueskog kanala i Sredozemnog mora, sve do sjevernog Jadrana, odnosno luka Rijeke, Kopra i Trsta - gradova koji su trebali biti središta daljnje kineske trgovine prema unutrašnjosti Europe. U tom kontekstu, Trump će nastojati okončati sva kineska ulaganja u Srbiji i regiji (ima ih dosta), što će izazvati probleme u odnosima Beograda i Washingtona.