Termin novi svjetski poredak (new world order) nije nova kategorija u međunarodnim odnosima, ali intenzitet posthladnoratovskih promjena u međunarodnoj zajednici rezultirao je brojnim raspravama oko određivanja pojma, strukture te izazova sigurnosti i stabilnosti u radikalno promijenjenom međunarodnom okruženju. Kompleksnost promjena dopuštala je autorima da svaki sa svog aspekta i primarnog područja svoje dotadašnje znanstvene analize govori o novom svjetskom poretku. U konačnici, sve te brojne rasprave i analize svode se na utvrđivanje novih nestabilnosti u svijetu te se definiranje i postizanje jednog novog modela sigurnosti nametnulo kao primarno u definiranju novog svjetskog poretka.

Ove mudre misli zapisala je u svom znanstvenom radu prije 22 godine Lidija Čehulić s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu te između ostalog dodala još i ovo: Geopolitičke, geostrategijske i geoekonomske promjene koje su zahvatile međunarodnu zajednicu nakon raspada bipolarizma upozoravaju na to da je u međunarodnom okruženju došlo do radikalnih promjena koje zahtijevaju i definiranje jednog novog oblika veza, međusobnih odnosa i strukture svjetskog poretka.

I premda je od objave nevedenog rada prošlo više od dva desetljeća, teoretske postavke svega iznesenoga 2002. svoju potvrdu i aktualnost u praksi pokazuju posljednje dvije-tri godine, uključujući i 2024., kad smo svjedočili trijumfalnoj pobjedi Donalda Trumpa, novog (drugi put) američkog predsjednika kojeg se (uz Putina) ponajviše povezuje upravo s pojmom novog svjetskog poretka.

STARO U NOVOM

Naravno, u nekoj proširenoj slici, pojam "novi svjetski poredak" neizostavno se povezuje i uz brojne teorije urota, tzv. alternativnih istina, duboku državu i još kojekakve društveno-političke opcije moći i svjetske kontrole. To je pak kompleksna priča i njome se ovaj put nećemo baviti, pa ćemo se uglavnom zadržati na konkretnom aspektu novog svjetskog poretka koji uključuje relevantno stanje u geopolitičkom, geostrateškom, sigurnosnom i napose ekonomskom i gospodarskom smislu. Dakle, bez Davida Ickea, gmazova, iluminata, masona i Rockefellera...

Kad se pogleda situacija u svijetu, prije svega u SAD-u i Europi/Europskoj uniji, u samo nekoliko godina dogodile su se goleme promjene koje su zapravo jaki argumenti za sve one koji iznova aktualiziraju novi svjetski poredak u okolnostima u kakvima se svijet zatekao nakon što je preživio koronavirusnu pandemiju i iznenada bio suočen s ukrajinskim ratom na istoku Europe. Upravo su ruska agresija i posljedično sve što je potom uslijedilo bili oni ključni okidači koji su počeli mijenjati dosadašnju geopolitičku i geostratešku paradigmu u kakvoj je od prestanka Hladnog rata egzistirala Europa s jedne i Rusija s druge strane. Drugim riječima, nastupilo je plodonosno koliko i dramatično mijenjanje konteksta, pa se i pojam novi svjetski poredak počeo uzimati zdravo za gotovo kao nešto "novo normalno". Reagirajući na brutalni napad Rusije na svog susjeda Ukrajinu, Europska unija, SAD i Velika Britanija žurno su uveli niz sankcija prema Rusiji (ekonomske, financijske, trgovinske, kulturne, sportske...), što jest naštetilo Moskvi, ali ne u tolikoj mjeri da bi odustala od rata, naprotiv, rat se nastavio svom žestinom, dok se u međuvremenu Putin okrenuo svojem dalekoazijskom susjedu Kini, te usput učvrstio veze s Iranom, starim neprijateljom Zapada. Upravo je Putin prigodom sastanka s novoizabranim iranskim predsjednikom Masoudom Pezeshkianom ponovio svoju staru tezu: "Želim stvoriti novi svjetski poredak. Sada imamo mnogo prilika!" U međuvremenu je svoju viziju novog svjetskog poretka dodatno učvrstio vojnom i ekonomskom suradnjom sa Sjevernom Korejom. S druge pak strane, ukrajinska bojišnica za Ukrajince je sve veći teret, unatoč golemoj pomoći Zapada u naoružanju, tehnici i tehnologiji, jer Rusi polako, ali sve više probijaju ukrajinske linije obrane na istoku i jugu dok Zelenski sa strepnjom očekuje kako će reagirati Donald Trump kad u veljači preuzme vlast u Americi.

I sad dolazimo do novog, drugi put izabranog američkog predsjednika, koji je već za svog prvog mandata zagovarao i na djelo provodio neke od promjena na geopolitičkom, sigurnosnom i ekonomskom planu sukladno sa svojim proklamiranim, poglavito američkim interesima. Četiri godine iskusniji, Trump nakon klimavog mandata Joea Bidena najavljuje nove korake i prema NATO savezu (problem financiranja), i prema Europskoj uniji (carine, ekonomska suradnja), i prema Kini (njoj posebno, glede carina), i prema problemu migracija, i prema klimatskim promjenama, i konačno prema dva aktualna ratna stanja - ukrajinskom i onome na Bliskom istoku.

UPI/Newscom

I kad sve te aspekte, koliko Donalda Trumpa, toliko i Vladimira Putina (uključujući i kineskog lidera Xi Jinpinga), povežemo u jednu održivu cjelinu, doista se sam po sebi nameće zaključak da novi svjetski poredak nije više nekakva opsjena, iluzija, fantastična distopija, nego u biti stvarnost, realitet koji su zbiva upravo sada i ovdje, u našem vremenu. Širini slike pridonosi i nešto stariji "igrač" kojeg su već prije dvadesetak godina mnogi navodili kao preteču New World Ordera - BRICS, skupina zemalja (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika) koje od 2006. nastoje razviti gospodarsku i političku suradnju, te stvaranjem financijskih i drugih institucija zajednički djelovati na svjetskom tržištu, suprotstavljajući se time interesima Zapada, prije svih SAD-a.

Kad se dakle sve netom pobrojeno sagleda u cijelosti, nedvojbeno je da se vremena ne samo mijenjaju nego su se već dobrano promijenila, ma koliko neki to još ne žele vidjeti niti priznati. Podsjetimo, nakon Drugog svjetskog rata govorilo se o bipolarnom svijetu s dvije supersile, SAD-om i SSSR-om, raspadom SSSR-a i krajem Hladnog rata dobili smo monopolarni svijet s jednom, američkom supersilom, a u 21. stoljeću govorimo o multipolarnom svijetu koji se, pazi sad, ponovno mijenja u novi bipolarni, odnosno tripolarni svijet sa SAD-om, Rusijom i Kinom kao glavnim igračima u geopolitičkim, geostrateškim i makroekonomskim igrama moći, interesa i sigurnosti. Zvali mi to novi svjetski poredak ili nekako drukčije, u biti i nije od presudne važnosti. Važno je naime razumjeti promjene koje se zbivaju (ili će se zbiti), onaj njihov aspekt koji je neizbježan (ekonomski interesi i sigurnost), s obzirom na blokove moći koje i u ovakvom rasporedu snaga (SAD, Europska unija, Rusija, Kina, zemlje BRICS-a i OAS-a) diktiraju smjer u kojem će krenuti svijet nakon američkog 5. studenoga, kad je Donald Trump ponovo izabran za američkog predsjednika. Hoće li taj novi smjer značiti novi oblik multipolarnosti, izolacije ili dominacije, hoće li biti prijelomnica za budućnost ili premosnica za preživljavanje, znat će se u idućoj godini ili godinama koje slijede. Moć novca je najveća moć, pa i kad se priča o novom svjetskom poretku. Trump to zna, a znaju i drugi...

SAMO BEZ STRAHA

Uzimajući u obzir širu sliku, uputnim se nameće još jedan aspekt složenih međunarodnih odnosa u sadašnjem svijetu krcatom napetostima, izazovima, očekivanjima i strepnjama, sukladan širem kontekstu "tri ključne riječi" kakve su "novi", "svjetski" i "poredak". Taj se aspekt ponajviše odnosi na reakcije kakve danima slušamo vezano uz izbor Donalda Trumpa za novog/starog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Te su reakcije simptomatične za onaj dio politike i političara iz Eurpe/EU-a koji na Trumpa i dalje gledaju kao na "đavla u Bijeloj kući" (što dodatno podgrijavaju i mediji) koji će sa "svojim" novim svjetskim poretkom ("novo zlatno doba" za SAD, kaže Trump!) srušiti sve stare paradigme i odvesti svijet u katastrofu. Neće, strahu nema mjesta, histeriji oko Trumpovih namjera još manje, ali da se neke stvari moraju mijenjati bilo je jasno i prije Trumpa. Mijenjati se u smislu da recimo EU u kojem smo i sami mora preuzeti odgovornost za vlastitu budućnost, i glede sigurnosti (NATO je i dalje jamac) i glede ekonomske i gospodarske stabilnosti u okolnostima kakve su danas i kakve će biti sutra, s novim svjetskim poretkom na svojoj strani.

I da zaključimo s Hanryjem Kissingerom, čija je knjiga "Svjetski poredak" (2014.) i dalje biblija za sve američke zagovaratelje NWO-a. Kissinger između ostalog ističe da je od kraja Drugoga svjetskog rata SAD u potrazi za novom idealističkom vizijom svjetskog poretka, potrazi koja je rezultirala brojnim ratovima i neuspjelim geopolitičkim projektima. Što se tiče budućnosti, Kissinger pesimistički (u vrijeme objavljivanja knjige, nap. DJ) najavljuje neizvjesnost i nestabilnost svjetskog poretka u kojem Kina ne želi odigrati ulogu "relativne sile" koju joj dodjeljuje međunarodni sustav i nastoji postati globalna velesila, a s druge strane, SAD je oslabio i nerado osigurava globalnu ravnotežu snaga. On se boji da takva konfiguracija međunarodnih odnosa omogućuje nastanak "vakuuma moći", koji je svojevrsni uvod u globalni kaos. Stoga Kissinger zagovara povratak na načela iz Vestfalskog ugovora, koji je osigurao trajni mir u Europi - zapisao je prije desetak godina Jure Vujić, u svojoj analizi Kissingerova djela u Vijencu. Što je od toga relevantno i danas, prosudite sami.