Teško je govoriti o vraćanju svijeta na bipolarne postavke jer bi ključno pitanje bilo - prema komu? Rusija sigurno nije dovoljno snažna da govorimo o potencijalnom novom hladnom ratu, a kada se pojam novi hladni rat ili hladni rat 2.0 u znanstvenoj literaturi koristi, referira se uglavnom na natjecanje u moći i poziciji između SAD-a i Kine. Tako da zbog količine oponenata koji izazivaju postojeći sustav zapadnih vrijednosti, ako ga mogu tako nazvati, zasigurno živimo multipolaran poredak punim plućima - kaže prof. dr. sc. Marta Zorko s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, sudionik u projektu ValEUs Research & Education Network on Contestations to EU Foreign Policy, te dodaje:

Ustupljena fotografija

- Taj je poredak, koliko god su ga neki autori zazivali i željeli jer su pretpostavljali kako će biti "više fer" i da će pružati više šansi za raspravu o važnim pitanjima u međunarodnoj areni, posebno vezano uz globalne sigurnosne izazove za koje je suradnja nužna, pokazao kako ti novi igrači nemaju zapravo želju za razgovorom i suradnjom koliko imaju potrebu za pozicioniranjem i testiranjem vlastite moći. I zato i imamo trenutne sukobe i krizna žarišta koji možda na prvu izgledaju kao selektivne i regionalne priče, ali zapravo se radi o dodirnim točkama preslagivanja moći na globalnom planu između igrača različitih snaga i strateških pozicija, ali s vrlo jasnom željom za osvajanjem i vladanjem, širenjem i pozicioniranjem, a ne suradnjom oko ključnih pitanja globalnih sigurnosnih izazova. Rouge powers, kako bih ih ja nazvala, u tom multipolarnom poretku ne mare previše za međunarodno pravo, ljudska prava, pitanja ljudske sigurnosti i sve ono što se podrazumijevalo kako će u multipolarnom poretku procvasti. Dogodilo se upravo suprotno, sve te sile srednjeg dometa krenule su u vlastito preuređivanje svijeta. Ono se naravno događalo ponajprije regionalno i zato imamo liniju regionalnih, odvojenih, ali i međusobno povezanih sukoba preko odnosa moći velikih sila ili onih koji bi to htjeli biti.

O NOVOM PORETKU...

- Ja bih rekla da pobjeda Trumpa ne vodi prema stvaranju novog poretka koliko zaziva neko staro, za SAD bolje vrijeme u smislu vanjskopolitičkog pozicioniranja. Njegovo "Make America Great Again" nažalost nostalgično zaziva bolju prošlost, ne bolju budućnost. Nije potpuno jasno referira li se to na ekonomski rast i globalnu dominaciju tržištem u hladnoratovskom natjecanju ili pak unilateralno američko vodstvo nakon propasti istog i opću vanjskopolitičku prisutnost u svijetu. Moguće je čak da se odnosi i na unutarnju konsolidaciju na temelju isključivosti prema drugima i vraćanju prema nekim fundamentalnim postavkama. Kako bilo, zasigurno ne teži prema novom obliku poretka, nego prema novom preslagivanju moći u staroj i dobro znanoj globalnoj geopolitičkoj utrci. Ono što će biti zanimljivo u tom novom-starom poretku vidjeti jest kako će se pozicionirati novi subjekti međunarodnih odnosa, novi igrači koji izlaze izvan državnih okvira. Prijateljstva i neprijateljstva s multinacionalnim kompanijama, odmetnutim grupacijama i entitetima bez međunarodnopravnog subjektiviteta, pa čak i pojedincima, bit će ključno za pozicioniranje SAD-a. Naposljetku jedan takav, još ne potpuno definiran međunarodni subjekt je i Europska unija, koja traži svoje mjesto, poziciju i formu i na kontinentu i globalno.

O EUROPI I UNIJI...

- Europa nažalost ponovo od subjekta i aktera lagano klizi prema objektu u međunarodnim odnosima. Ponovo se pokazuje kako Europa, Europska unija ili pak pojedine države (članice EU ili ne) nisu u stanju ni samostalno ni zajednički osigurati mir na europskom kontinentu, niti stabilnost u svom neposrednom susjedstvu. Štoviše, većina ozbiljnih, otvorenih, ali i zamrznutih sukoba, egzistira upravo na toj liniji europskog interesnog područja ili europskog odmjeravanja snaga. Iako se u posljednje vrijeme u govorima na razini EU-a, pa čak i u dokumentima, spominje Unija kao globalni igrač ili pak geopolitička unija kao novi zvučni pojam, nije samo dovoljno proklamirati želju, treba imati i mehanizme djelovanja. Da bi Unija bila uopće igrač (u jednini), mora za početak iznjedriti unutrašnju konsolidaciju kako bi mogla djelovati prema van na bilo kojem planu. Dokle god su politike suradničke, a ne zajedničke, teško je pozicionirati se u jednini ako postoje interesi koji su u množini. Osim toga, za Uniju je ključno preispitivanje početnih postulata, pa i vlastitih vrijednosti, odnosno preispitivanje na kojim bi to vrijednostima u budućnosti trebalo inzistirati za uspješnu vanjsku politiku. Apsolutno da su to demokratske vrijednosti koje uključuju dostojanstvo, slobodu, jednakost i solidarnost, pridržavanje pravnih normi, ali činjenica jest da su upravo te vrijednosti trenutno pod najvećim udarom i inzistirati na njima u smislu mehanizma vanjske politike ne čini se trenutno najproduktivnije ni najuspješnije. Niti se spomenute vrijednosti mogu nametnuti na silu, jer onda dolazimo do paradoksa.

Trenutno sudjelujem na projektu ValEUs, financiranom od EU-a, koji okuplja široku mrežu znanstvenih institucija iz Europe i svijeta, čiji je zadatak propitivati uspješnost Europe u očuvanju mira, odnosno ima za cilj pružiti realan prikaz mogućnosti vanjske politike EU-a kroz, između ostalog, redefiniciju uloge sveučilišta kao globalno odgovornih, društveno angažiranih i prije svega demokratskih aktera. I smatram da je to važno. Prvo da se uopće promišlja na taj način, a zatim i da postoje kritička promišljanja i alternativne vizije. I na tome bi Europa trebala inzistirati kao na vlastitoj vrijednosti.

O REGIJI...

- Ovo područje je već jedno duže razdoblje prepušteno samo sebi i sukobima različitih interesa regionalnih sila i onih koje bi to željele biti. Nažalost, ne vidim da će se mnogo promijeniti ni u okviru nove američke administracije. Ali, zapravo, ono koga prvog treba u ovom slučaju prozvati je ponovo EU, koji, ako želi biti globalna sila, ili geopolitička unija, koliko god to paradoksalno zvučalo, treba prvo presložiti svoje snage, a zatim preuzeti odgovornost za ono što je i sam definirao da smatra dijelom Europe u najužem smislu, koliko god ta definicija diskurzivno zvučala i koliko god to komplicirano bilo.