Trumpova pobjeda izazvala je zebnju u Bruxellesu. Čelnici Njemačke i Francuske već su pozvali na ujedinjavanje Europe nasuprot Trumpu. Koliko su takvi strahovi opravdani? Kao pristaša "principijelnoga realizma", Trump se u međunarodnim odnosima tijekom prvog mandata nerijetko koristio argumentom sile i nije pretjerano mario za međunarodno pravo, međunarodne institucije, potpisane sporazume, ali i za strateška partnerstva (Trump: "Ne možemo dopustiti svojim prijateljima da nas iskorištavaju") - navodi Davor Dijanović, publicist i politički komentator, autor knjige "Hrvatska u žrvnju Jugosfere", te u nastavku svog komentara, piše:

YouTube

- Trumpova politika bila je oslikana u sloganu "Amerika na prvome mjestu" (America First). Ta politika Trumpa je dovela u sukob i s najvažnijim strateškim partnerom SAD-a, a to je Europska unija. Trumpu je jedan od glavnih ciljeva na ekonomskome planu bio smanjivanje trgovinskoga deficita s drugim državama, pa je u skladu s time uveo tarife na uvozni čelik i aluminij iz EU-a i najavio da razmatra uvesti tarife na automobile, kamione i auto dijelove. Mogle su se, nakon uvođenja tarifa Uniji od strane SAD-a, čuti vrlo kritične izjave dužnosnika EU-a, pa je predsjednik Europskoga vijeća Donald Tusk pozvao EU da se pripremi na najpesimističniji scenarij sa SAD-om. Tadašnji predsjednik Europskoga vijeća, a danas poljski premijer, dodao je da Europa mora preuzeti veću odgovornost za vlastitu sigurnost i ojačati ulaganja u obranu.

VELIKA OČEKIVANJA

Zauzimanjem za "vlastitu sigurnost" Tusk je aludirao na jedan od ključnih sporova Washingtona i Bruxellesa, a on se odnosi na financiranje sigurnosti Unije. EU nema vlastitu vojsku i do sada je njezinu sigurnost jamčio NATO savez koji je pod dominantnim utjecajem Amerike koja najviše ulaže u njegovo funkcioniranje. Trump je od članica zahtijevao veću potrošnju na obranu (2 posto BDP-a), u čemu su se mogli pronaći i interesi američkoga vojnoindustrijskog kompleksa. NATO će i dalje predstavljati jamac sigurnosti, ali će se morati trošiti 2 posto BDP-a na sigurnost.

U odnosu na Kinu - koju je definirao kao ključnog američkog geopolitičkog, geostrateškog, geoekonomskog i sigurnosnog rivala - Trump je tijekom svoga mandata postavio određene okvire oko kojih danas postoji dvostranački konsenzus na američkoj političkoj sceni. Moglo bi ponovno doći do intenziviranja trgovačkog rata između Washingtona i Pekinga jer i dalje postoje veliki nerazmjeri u međusobnoj razmjeni dobara i usluga. Trump će nastojati povratiti dio proizvodnje u Sjedinjene Američke Države. Nema sumnje da će doći od snažnijeg konfrontiranja na planu visokih tehnologija.

Ipak, varijabla koja ponajviše utječe na odnose SAD-a i Kine je geopolitika. Kao što je u jednom razgovoru implicirao bivši Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton, i kod trgovinskoga rata ključno je bilo pitanje moći i odnosa SAD-a i Kine čije će rivalstvo biti glavna tema 21. stoljeća.

Trump će bez sumnje nastojati postići mirovni sporazum Rusije i Ukrajine ili barem zamrzavanje konflikta. Ne treba, međutim, zaboraviti na to da je upravo Trump Ukrajini isporučio teško naoružanje kakvo do tada nije isporučila Obamina administracija. Trump će za vrijeme svoga mandata nastojati posredovati na prestanku ovoga krvavog rata. Od Ukrajine će se zahtijevati određeni kompromisi, ali nema sumnje da će zauzeti oštar stav i prema ruskoj strani. Već nekoliko dana nakon što je izabran za predsjednika telefonski je razgovarao i s Vladimirom Putinom i Volodomirom Zelenskim.

Na Bliskom istoku Trump će voditi dosljednu proizraelsku i protuiransku politiku. Moglo bi doći do dodatnog zaoštravanja i ovako napetih odnosa s Iranom. No s obzirom na to da je najavio prestanak ratova, Trump će u odnosu prema Iranu više primjenjivati sankcije i druge metode nevojnog pritiska.

Mi danas nesumnjivo živimo u vremenu novoga hladnog rata SAD-a i Rusije. Konfrontacija se odvija na diplomatskom, medijsko-propagandnom, vojnom i energetskom planu. Nova konfrontacija podrazumijeva i nove proxy ratove, a differentia specifica novoga hladnoga rata postojanje je trećega globalnoga aktera, Narodne Republike Kine, koja gradi strateški savez s Rusijom.

Iako će Trump zauzeti snažniji stav prema Kini, njegov je izbor bez ikakve sumnje smanjio mogućnost globalnoga vojnog konflikta (vjerojatnije je da će se voditi trgovinski ratovi, nego kinetički sukobi u azijsko-pacifičkoj regiji), što je iznimno važno u vremenu stvaranja multipolarnog svijeta.

HRVATSKI INTERES

Kao što je još 2014. apostrofirao Henry Kissinger "bit izgradnje konstruktivnog svjetskog poretka leži u tome da nijedna država, ni Kina ni Sjedinjene Američke Države, nije u mogućnosti da sama obnaša ulogu svjetskog predvodnika kakvu su Sjedinjene Države imale u razdoblju neposredno nakon rata, kada su u materijalnom i psihološkom smislu bile dominantne".

U Hrvatskoj se mnogi plaše Trumpom jer su, eto, za njega Milorad Dodik i Vojislav Šešelj. No jedno su srbijanska očekivanja i bajke, a drugo politička realnost. Naravno da od političara koji može biti nepredvidljiv u međunarodnim odnosima "revizionistički" čimbenici imaju svoja očekivanja. No glede Hrvatske ona su vrlo teško ostvarljiva.

Trump je nedvojbeno skloniji bilateralnim dogovorima, nego multilateralnim forumima. To i za Hrvatsku nameće imperativ proaktivnijeg pristupa. Trump je političar sklon neuobičajenim načinima rješavanja međunarodnih problema pa bi i Hrvatska ovdje trebala gledati svoj interes da, primjerice, riješi pitanje položaja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.