Mate Mijić: Kohabitacija nije sretno rješenje
Milanović je na sebe preuzeo ulogu šefa oporbe i tako si očuvao političku relevatnost, ali ujedno i zatočio kompletnu lijevu i dio desne saborske oporbe - kaže Mate Mijić, konzervativni komentator i politički konzultant, te dodaje:
- Poprilično sam uvjeren da među njima nema naročite koordinacije, ali Milanović je uspješno nametnuo okvir prema kojemu svaki otklon od njegovih ideja i inicijativa znači svrstavanje uz Plenkovića. Da ne bi bili doživljeni kao HDZ-ovi prirepci i potencijalni "žetončići", mnogi su pristajali na Milanovićeve argumente i pojačavali njegove poruke za saborskom govornicom i u medijskom prostoru. Predsjednik države tako je u stvari modelirao politiku saborske oporbe, a da u Sabor nogom nije kročio, pa je tako na sebe preuzeo i veliki dio napada na premijera i vladu. Budući da ga se i u široj javnosti doživljava glavnim Plenkovićevim oponentom, Milanoviću je uspjelo izazvati kaos za parlamentarne izbore bez većih političkih posljedica, a daljnji otpor HDZ-ovoj vladi temeljna je poruka i njegove kampanje za novi predsjednički mandat.
O KOHABITACIJAMA...
- Niti jedna država koja ima sustav u kojemu se predsjednika države bira izravno na izborima uz vrlo ograničene ovlasti nije naročito sretna s tim rješenjem. Od Poljske pa nadalje. Izravni izborni legitimitet velika je stvar, toliko da Italija pod Giorgijom Meloni razmišlja o promjeni Ustava kako bi se premijera biralo izravno na izborima. Kad nekome s velikim izbornim legitimitetom date mizerne ovlasti, logično je da tu dolazi do određene frustracije koja se onda najčešće manifestira zategnutim odnosima s vladom. Čim su premijer i predsjednik drukčijeg političkog predznaka, nastaju problemi i zato se većina država odlučuje ili za čisti parlamentarni sustav u kojemu se šefa države bira u parlamentu ili za predsjednički sustav u kojemu izravno izabrani predsjednik imenuje vladu i politički odgovara za njezin rad.
O STRATEGIJAMA...
- Milanovićeva je strategija logičan nastavak čitavog mandata, prokušana je i nema ju razloga mijenjati. On je glavni antipod Plenkoviću i vrti oko sebe cijelu kampanju. Primorčeva je strategija praktički nepostojeća jer prvo je tvrdio da je nadstranački kandidat da bi se odnedavno prometnuo u superstranačkog kandidata HDZ-a. To pokazuje jedno veliko lutanje koje teško da može završiti izbornim uspjehom. O ostalima se, nažalost, može razgovarati isključivo kao o dekoraciji jer ovi su izbori u stvari svedeni na pokušaj Plenkovića da se riješi Milanovića. Neki će reći da je premijer i sam shvatio da mu to neće poći za rukom pa je zato kampanja kandidata koji ima potporu vladajuće stranke tako blijeda, a cijela predsjednička utrka, unatoč tome što se datum izbora bliži, izvan fokusa javnosti. Ostali nemaju "divizije" - ni novac ni infrastrukturu - za ozbiljno se nametnuti. Teško je ostvariti veliki uspjeh u predsjedničkoj kampanji bez terena i ozbiljnih sredstava za promidžbu. Kad se stvari zahuktaju, svi koji to nemaju postat će praktički nevidljivi ma koliki im bio potencijal. S obzirom na to da imamo relativno puno kandidata, pitanje je hoće li u prvom krugu biti sučeljavanja, a ako i bude, u kojem točno sastavu. Na to neki kandidati sigurno računaju, a pitanje je hoće li dobiti tu priliku za promidžbu.
O IZGLEDIMA...
- Doista u ovom trenutku ne vidim ništa što bi sugeriralo pobjedu Dragana Primorca. Kampanja mu je neuvjerljiva i nisam siguran da će privući ni kompletno biračko tijelo HDZ-a. To bi teoretski trebalo otvoriti prostor nekom trećem kandidatu, ali su im kampanje trenutno toliko neozbiljne da je pitanje može li se itko od njih nametnuti. Cijela predsjednička utrka izgleda kao da ju je režirao Zoran Milanović, sve mu ide na ruku. Ako Primorac uđe u drugi krug, a unatoč svemu ipak od izazivača ima trenutno najveće šanse, eventualno će pridobiti dio birača Branke Lozo i Tomislava Jonjića. Birači svih ostalih kandidata skloniji su Milanoviću ili će apstinirati. Ne vidim koji je to bazen glasova u koji Primorac u drugom krugu može zagrabiti.
Što se tiče izvjesnog drugog Milanovićevog mandata, ne očekujem neke velike promjene, iako je pet godina u politici jako dugo razdoblje. Ako ima daljnjih političkih ambicija, nije isključeno da nastavi otvoreno “bušiti” HDZ koji se pomalo “umara” od vladanja i mogao bi biti ranjiviji na sljedećim parlamentarnim izborima. Pogotovo ako ljevica ostvari određene pomake na lokalnim izborima i tako sebi počne dizati energiju za dalje.
