QI QIANJIN i Ina Stašević
Istarska priča o tartufu: Hrvatska gljiva za kinesko tržište
U ISTARSKOM LOVU NA TARTUFE SUDJELOVAO JE I NJ. EKSC. QI QIANJIN, VELEPOSLANIK NR KINE U HRVATSKOJ...
Postoji bezbroj vrsta gliva, jestivih i onih smrtonosnih, ali je samo jedna vrsta s kultnim statusom, koja se poput nekog magičnog dara prirode, a, neki će reći, i bogova, već stoljećima provlači koliko kroz tradiciju toliko i kroz suvremenost. Gljiva o kojoj je riječ jest tartuf, tajanstveni stanovnik podzemlja velikih šuma kojeg su poznavali i naši predci i drevni narodi. Postoje podatci da su za tartufe znali stari Egipćani, Rimljani, Grci te su ih jedni nazivali đavolskom hranom, a drugi - hranom bogova...
Bilo kako god, fenomen tartufa zahvatio je i ovaj naš, moderni svijet, što je dovelo do povećane potražnje za tom rijetkom delicijom. Potražnja je u prehrambenoj industriji velika jer se tartufi smatraju jednim od najfinijih sastojaka visoke kuhinje Europe i svijeta.
Danas su najpoznatija nalazišta tartufa u Europi u dijelovima Španjolske, Francuske (Provansa), Italije (Pijemont i okolica Bologne) i Hrvatske (Istra). Za njihov rast povoljno je vapnenačko tlo te simbioza te gljive s korijenjem nekih vrsta drveća (hrast, bukva, lijeska, topola). Zbog mogućnosti plantažnog uzgoja proizvodnja tartufa proširila se svijetom. Tartuf je zapravo vrsta gljive nametnika na korijenu stabala koja ispušta specifičan miris, koji se sastoji od većeg broja hlapljivih organskih spojeva. Miris ovisi o vrsti tartufa, klimi, osobitostima tla, starosti gljive i sl. Miris ovoj gljivi, kao i cvijeću, služi za njezino razmnožavanje. Privlači životinje, koje svojom probavom raznose spore gljive po okolišu. Postoji oko 180 vrsta te gljive, od kojih je samo manji broj gastronomski zanimljiv. Među njima su najpoznatiji crni tartuf (Tuber melanosposrum) i, skuplji, bijeli tartuf (Tuber magnatum).
PSI SPECIJALCI
Da bi se krenulo u tzv. lov na tartufe, najvažniji je pas koji ima izvrsno razvijen njuh te može nanjušiti specifičan miris tartufa ispod zemlje. Dok čovjek ima oko šest milijuna olfaktornih receptora u svom nosu, pas ih ima više stotina milijuna. Nekada su se za nalaženje tartufa koristile i svinje, koje se danas koriste sve rjeđe, a u nekim zemljama je lov sa svinjama zabranjen. Postoje posebno utrenirani psi za lov na tartufe, tzv. tartufari. Na pitanje koje su pasmine najprikladnije, odgovor je jednostavan, one s odličnim njuhom a manjim lovačkim nagonom, kako im životinjski mirisi u šumi ne bi omeli potragu. Među posebno uspješnim tragačima je talijanska pasmina Lagotto romanjolo, ali i psi iz skupine retrivera te epanjel breton. Osim što treba imati vrhunski njuh, pas tartufar mora biti znatiželjan i uporan.
Naš poluotok Istra sve više pozornosti izaziva zbog vrhunskih tartufa. Istarski tartufi, zajedno s vinskom industrijom, luksuzni su prehrambeni proizvodi s kojima bi Hrvati mogli dominirati u Europi. Velika potražnja za tartufima i njihova tržišna vrijednost uglavnom je zbog njihove jedinstvene arome i okusa (miris im je između mošusa, starog sira i zemljanog okusa, što nudi inspiraciju profesionalnim kuharima). Također, brojne studije pokazuju da tartufi imaju terapeutska svojstva, uključujući protuupalna, antikancerogena svojstva, ali i visoku nutritivnu vrijednost. U narodu se spominju i svojstva afrodizijaka. Stoga su potencijali tartufa veliki i mogu se naći kako u prehrambenoj tako i u medicinskoj primjeni.
U umjerenoj klimi, kakva je u Istri, upravo u ovo doba godine tartufi dozrijevaju, i to traje sve do veljače. Nedavno sam se pridružila veleposlaniku NR Kine u jutarnjem lovu na tartufe između Buja i Grožnjana, u autentičnom istarskom ozračju, okružena maslinicima i plodnim dolinama.
Kako sam već spomenula, ključ svakog uspješnog lova na tzv. crne i bijele dijamante šume dresirani su psi koji mogu svojim mirisnim receptorima nanjušiti tartufe duboko pod zemljom, čvrsto pričvršćene za korijen drveta, te ih neokrznute predati svom vlasniku. Naravno, uz pomoć vlasnika i male motike, te nagrade za psa.
Zanimalo me što je to potaknulo veleposlanika NR Kine, Nj. Eksc. Qi Qianjina da krene u lov na tartufe. Pojasnio mi je da tartufi postaju sve popularniji među kineskim potrošačima, a u provinciji Yunnan uspostavljenje lanac proizvodnje, prerade i prodaje te vrijedne delicije. Seljaci su počeli skupljati tartufe iz okolnih šuma i prodavati ih. Berbe tartufa u Yunnanu bile su obilne i stvorile su brz izvor prihoda za mnoge obitelji u ruralnim sredinama. Tako je berba tartufa mnogima postala dobar izvor zarade. Sve do tada nisu znali koliko su tartufi dragocjeni. Tako su se 1990-ih otvorile tvrtke za izvoz tih delicija u Europu, te je počeo procvat tržišta tartufa. Prema podatcima, tijekom sezone od studenog do veljače, obitelj koja se bavi tim poslom može iskopati oko 200 kg tartufa, što joj donosi primjerenu zaradu.
Jedinstveni klimatski i geografski uvjeti, bujna vegetacija savršeno su stanište za crne tartufe u provincijama Yunnan i Sichuan. Na padinama u kineskoj provinciji Yunnan, na nadmorskoj visini od 2000 do 2500 metara, a to je područje veliko gotovo kao Francuska, godišnje se proizvede nešto više od 200 tona crnih tartufa. Kako bi zaštitilo staništa, lokalno stanovništvo mjesta rasta tartufa prekriva borovim iglicama i zemljom, osiguravajući rast novih tartufa sljedeće godine. Vlast je zabranila sječu stabala u tim planinskim šumama.
U suptropskom klimatskom pojasu provincije Yunnan, na jugozapadu Kine, koja graniči s Laosom i Vijetnamom na jugu i jugoistoku te Mjanmarom na jugu, najduža je sezona bijelih tartufa na svijetu zbog obilja sunca, potrebne razine vlažnosti cijele godine i kiselosti tla. Ti bijeli tartufi poznati su po snažnoj aromi, okusu češnjaka, što ih čini kvalitetnim začinom mnogim jelima.
Nekon što je zahvaljujući navedenim naporima Kina prošle godine izvezla 32,5 tona zamrznutih i svježih tartufa, vrijeme je i za naše "crne dijamante", za izvoz naših tartufa na kinesko tržište, kako bismo zadovoljili i kineske gurmane. A Kinezi vole hranu, i vole tartufe...
KINA U HRVATSKOJ
Iskoristila sam prigodu i upitala veleposlanika postoje li neka relevantna ulaganja i predloženi projekti u našoj zemlji, može li se suradnja intenzivirati.
- Posljednjih godina kineska poduzeća uspješno su ulagala u brojne projekte u Hrvatskoj. Primjerice, projekt vjetroelektrane Senj, u koji ulaže i upravlja Norinco, ima ukupnu investiciju od 179 milijuna eura. S kapacitetom od 156 MW godišnje proizvede približno 530 milijuna kWh energije, smanjujući emisiju ugljikova dioksida za oko 460.000 tona. Taj projekt znatno podupire energetsku transformaciju Hrvatske i razvoj zelenog gospodarstva. Istodobno, tvrtka FACC i drugi projekti u koje je Kina ulagala, također su postigli dobre rezultate.
U Kini je više od 400 milijuna ljudi sa srednjim dohotkom, koji nastavlja rasti, što je čini najvećim i najdinamičnijim tržištem na svijetu. Kinesko gospodarstvo održava prosperitetne uvjete, koje karakterizira snažna otpornost i velik potencijal. Kako Kina napreduje u svojim naporima modernizacije kroz visokokvalitetni razvoj, to će stvoriti više prilika za zemlje, uključujući Hrvatsku, i poticati dublju suradnju dviju nacija.
Kina želi potaknuti ulaganja i gospodarsku suradnju u Hrvatskoj uz dobrobit za obje zemlje. U fokusu će biti ključna područja, navedena u strategiji razvoja Hrvatske, poput željezničke infrastrukture, i projekata zelene energije, poput električnih vozila, solarne energije i energije vjetra. Ta suradnja ima za cilj uskladiti strateške ciljeve obiju nacija uz promicanje zelene transformacije, od koje će koristi imati obje strane. U međuvremenu, nadamo se da bi Hrvatska mogla uvesti više povlaštenih politika ulaganja i nastaviti pružati pošteno, pravedno i nediskriminatorno poslovno okruženje za kineske tvrtke - zaključuje kineski veleposlanik Qi Qianjin.
