Izravni povod za razgovor s riječkom arhitekticom Idom Križaj Leko činjenica je da je Ida nedavno odabrana za povjerenicu hrvatskog nastupa na Venecijanskom bijenalu - 19. Međunarodnoj izložbi arhitekture koje će se održati 2025., i to s temom Inteligencija grešaka. Iz opsežnog intervjua koji je s Križaj Leko vodio Kristian Benić (vizkultura.hr) za Magazin prenosimo najzanimljivije dijelove, uz neznatne prilagodbe u opremi (nap. DJ).

Ida Križaj Leko arhitektica je koja, nakon 13 godina samostalnog, a ponekad i grupnog rada na arhitektonsko-umjetničkim projektima, preusmjerava svoje profesionalno djelovanje na rad na Sveučilištu u Rijeci, gdje 2022. postaje voditeljica i docentica na interdisciplinarnom sveučilišnom specijalističkom studiju - Urbani studiji, koji provodi DELTALAB - Centar za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam Sveučilišta u Rijeci. Možemo reći kako su Urbani studiji njezina dosadašnja kruna razvoja i djelovanja u kontekstu riječke regije. Iako ranim životom i središnjim obrazovanjem Zagrepčanka, nakon završenog fakulteta 2008. godine seli se u Rijeku, gdje se zapošljava u tada najdinamičnijem riječkom arhitektonskom birou Randić-Turato, poslije Arhitektonskom birou Turato, gdje radi do 2011., sudjelujući na projektima kao projektant suradnik i koautor. Godine 2013. upisuje se u imenik ovlaštenih arhitekata te osniva vlastiti ured.

Kroz praktičan dio karijere arhitektice prošla je realizacije niza projekata. Dio je autorskog tima sportske dvorane i trga u Krku ovjenčanih nagradom Udruženja hrvatskih arhitekata "Viktor Kovačić" za najuspješnije ostvarenje arhitektonskog stvaralaštva 2014. godine. U koautorstvu s Anom Boljar za projekt RIHUB-a osvojila je nagradu "Bernardo Bernardi" za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja 2018. godine.

TEMA KOJA MOTIVIRA

Ida Križaj Leko dio je kustoskog tima i autorica arhitekture i oblikovanja izložbe Fiume Fantastika - Fenomeni grad, koja je rezultirala publikacijom Fiume Fantastika, svojevrsnom "enciklopedijom" urbanističke i arhitektonske povijesti Rijeke. Već je upoznata iz prve ruke s nastupom na Venecijanskom bijenalu, kao dio autorskog tima koji je predstavio Hrvatsku 2021. godine s paviljonom Togetherness/Togetherless u selekciji povjerenika Idisa Turata. Za projekt adaptacije prostora na riječkim Pećinama za program Moje mjesto pod suncem, gdje je bila u višestrukoj ulozi kao koautorica, mentorica i voditeljica adaptacije, nominirana je 2022. za nagradu "Bernardo Bernardi" za najuspješnije ostvarenje na području unutrašnjeg uređenja i za nagradu Europske unije za suvremenu arhitekturu - Mies van der Rohe Awards (EUMIES AWARDS) u 2024. godini.

Od srednjoškolke koja analizira žene u čitankama do Venecije! Na predstojećoj, 19. Međunarodnoj izložbi arhitekture Venecijanskoga bijenala 2025. predstavljat ćeš Hrvatsku projektom Inteligencija grešaka. Koliko je naziv retoričko-poetska igra, koliko "okrugli kvadrat", koliko teza iza čijeg značenja snažno stojite? Postoji li globalno relevantan sadržaj rada?

IDA KRIŽAJ LEKO: Projekt i njegov naziv direktno se povezuju sa zadanom krovnom temom bijenala naziva Intelligens koju je postavio glavni kustos, arhitekt Carlo Ratti. Sam naziv je novokovanica koja spaja engleski pojam intelligence (inteligencija) i latinski pojam gens, koji u prijevodu znači ljudi. Ratti u pozivu naglašava nužnost buduće inteligencije kao uključive, mnogostruke i iznad limita trenutno sveprisutne i prevladavajuće umjetne inteligencije.

Inteligencija grešaka nastala je iz razmišljanja o ekstremnom u postantropocenskom razdoblju na globalnoj razini, ali iz pozicije lokalnog konteksta. Kolega Marko Luka Zubčić i ja smo kroz zajednički rad i suradnju razvili ideju za jednu radionicu pod nazivom Disequilibrium Utlity, koja se bavi time kako iskoristiti nešto što je izvan normalnog stanja kao alat za postizanje pozitivnog cilja. Na Urbanim studijima smo tu ideju razvili u design-driven metodu pod nazivom Žetva grešaka. Pitanje je kako razmišljati o budućnosti nekog prostora kada ovdje gdje živimo većinom susrećemo neka problematična stanja; ispravno je češće slučajnost nego rezultat nekog plana. Modernistički postulati u arhitekturi nam pak govore da projektiramo idealna stanja - i to čak bez uključivanja korisnika, već na temelju toga što mi kao arhitekti projiciramo da bi bilo idealno stanje za buduće korisnike. I to je krivo. Ljudi koji žive npr. u nekoj obiteljskoj kući ne žive idealne živote, većina vremena je neka devijacija te o tome treba razmišljati pri projektiranju.

U ime tima koji će predstavljati Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu 2025. godine smatramo ovaj pristup odgovornim ponašanjem u svijetu ograničenih resursa jer se bazira na artikulaciji postojećeg stanja i njegovoj reupotrebi za osmišljavanje poželjne budućnosti. Ali smo i stava da je on usmjeren napredovanju jer je ključno obilježje nekog sustava koji može pouzdano rješavati probleme i učiti njegova sposobnost prepoznavanja i revidiranja greške.

Bitno je reći da je kontekst višestrukih kriza onaj koji Carlo Ratti adresira u svojoj temi vrlo jasno naglašavajući ga problematičnim ponajprije za arhitekturu i arhitekte. Kroz vlastiti put djelovanja intuitivno sam osjetila da je to tema koja me motivira. Ratti je u svom kustoskom konceptu dao naslutiti da je to poziv spašavanje svijeta. Naravno, ako nismo zakasnili, kako i sam kaže.

Očito ti je važan dio priče tim koji čine Ana Boljar, Jana Čulek, Iva Peručić, Marino Krstačić-Furić i Ana Tomić te Marko-Luka Zubčić. Koja je vaša geneza i što nastaje iz takve timske kemije? Kreativno polje često je područje ega i ostalih napetosti…

- Mislim da je vrijeme usamljenih genijalaca završilo i da je u ovakvom svijetu neodrživo. Dolaskom na Sveučilište rekla sam sebi kako je vrijeme da počnem stvarati kolektiv, skupinu ljudi s kojima si vrijednosno, umjetnički, intelektualno, prijateljski odgovaram. Ovaj tim je rezultat različitih kombinacija suradnji u različitim vremenskim intervalima. Čak i ako smo disciplinski isti, svi pristupamo drugačije nekom zadatku te se naposljetku dopunjujemo k dolasku do zajedničkog cilja. Zanimljivo je da je zajednički nazivnik tima, nećeš vjerovati, Rijeka - iako je u timu samo jedan Riječanin. Rijeka nas povezuje kroz rad, ali i mjesto stvaranja i ostvarenja. I do ovog intervjua nisam to toliko jasno povezala.

Naš projekt Inteligencija grešaka uzima greške, uobičajeno praćene negativnom konotacijom, te njih same sagledava kao potencijalne nove operativne resurse. Repozitorij grešaka time postaje moćan alat za učenje, inteligentno suočavanje s kriznim i kritičnim stanjem, promjenu obrazaca ponašanja i unapređenje institucijske i kolektivne inteligencije.

DOBA GRADOGRADNJE

Možeš li se osvrnuti na Urbane studije i recentni rad DeltaLaba u smislu rezultata, gušta i patnje kroz proces ovih nekoliko godina. Postoji li tvoj opipljiv prelazak i jače skretanje iz svijeta arhitektonske prakse prema teoriji?

- Ne bih rekla da sam ikamo skrenula, čak bih rekla da sam i više povezana s praksom, samo sada na različitim razinama i u okruženju institucije. Znanje iz vlastite prakse sada mogu prenositi, ali mogu i steći nova znanja od multidisciplinarne grupe nastavnika i studenata na Urbanim studijima.

U posljednje dvije godine, koliko sam ovdje, čini mi da su se iskristalizirali prioriteti i jasnije usmjerenje za stvaranje znanstveno-umjetničko-edukacijskog think-tanka koji istražuje i stvara ideje za prostor u aktualnom vremenu iz pozicije arhitekture, strateškog planiranja, umjetnosti, filozofije, prava, ali i iz pozicije građana, stručnjaka, amatera itd. Urbani studiji su nukleus oko kojeg se gradi sadržaj, stvaraju nova znanja, proširuju prakse, istražuju goruće teme i, najvažnije - okuplja kolektiv. Studij je zapravo neki oblik eksperimentalnog realizma. Eksperimentiraš preko poznatog, ali ne jer je svrha samom sebi, već uključuješ stvarnost, tj. težiš njegovoj primjenjivosti. Iz svega može nastati neko novo rješenje, od detalja do sustava koji možemo testirati.

Želja je ojačati interdisciplinarno umjetničko područje jer osmišljavanje prostora, stvaranje vizija i načina na koji ih stvaramo jest glavni fokus. Primjenjivost znanja je u otvaranju mogućnosti za stvarno djelovanje. Sve češće se adresira kriza imaginacije kao ona koja prednjači ispred drugih. Ubrzanje i progres su u disciplinama koje oblikuju prostor rezultirale enormnom količinom standarda i normi koje pak smanjuju mogućnosti za imaginacijom. Imaginacija je temelj za umjetničko djelovanje. Za takvo djelovanje potrebno je vrijeme i posvećenost. Vizija nekog grada neće nastati ako je taj grad instrumentaliziran u svrhu nečijeg kapitala koji se ostvaruje kroz brzo djelovanje i kataloški odabir.

Možda i zbog te krize imaginacije, teme urbanizma kao da su u nekom fokusu društva, pomalo čak i iznenadno…?

- Nisu to teme urbanizma, primjerenije je koristiti se pojmom gradogradnje. Urbanizam je danas slično prožet vrlo egzaktnom znanošću te razmišljanjem o idealnom, što je opet neki modernistički zaostatak. Nije urbanizam dovoljan da bismo suvremeni grad uopće razumjeli, učinili boljim ili otpornijim. Potrebna znanja puno su šira. Urbanizam je vrlo uzak prema toj potrebi interdisciplinarnosti. Moramo postaviti i neka nova pitanja i zauzeti drukčije pozicije gledanja izvan ekrana naših računala. Analogno tome, moramo se pitati i što je s urbanizmom digitalnog svijeta?

Ali vratimo se na pitanje u kojem ćemo pojam urbanizam zamijeniti pojmom grad i izgrađeni okoliš. Kako to da je sve više ljudi zainteresirano za prostore grada i za izgrađeni okoliš koji ih okružuje? Razlog je vrlo praktičan. Nakon pandemije naši su gradovi postali gradilišta, a samim time kvaliteta svakodnevice građana naglo je pala. Ali kako to da odjednom imamo toliku količinu gradilišta? Više je razloga. Jedan je razlog u tome jer je Hrvatska povukla velika sredstva iz kohezijskih fondova za obnovu i razvoj, što će joj omogućiti (planirano je tako) da dostigne prve ciljeve klimatske otpornosti do 2030., a druge do 2050. godine. Drugi je razlog također proizašao iz europskih politika, a tiče se razvoja mobilnosti ljudi i roba na održiv način, pa se tako razvijaju novi prometni putevi kao što je riječka luka, ali se planiraju rekonstruirati već postojeći putevi, gdje je prioritet stavljen na željeznički promet. Neprekinuta mobilnost je zadani cilj koji je nastao nakon zastoja koji je prouzročio COVID, a rekonstrukcije postojećih trasa proizlaze kao rješenje smanjenja CO2. Treći razlog, koji najviše utječe na nezadovoljstvo građana, oduzimanje je javnog prostora gradnjom turističke namjene. Tu pak sudjeluju svi, lokalno stanovništvo, strani kapital i javna samouprava, koji na trenutke više sliče nekom bezglavom čudovištu koje juriša bagerom po obali i poljima. Uz sve to ne zaboravimo ekonomsku, ratnu i klimatsku krizu koja izaziva i velike migracije ljudi u potrazi za boljim životom. Sve to događa se u maloj zemlji Hrvatskoj, koja nema donesene politike ili strategije koje uređuju prava i način ponašanja te mjere zaštite prostora. Građani su većinom nezadovoljni, ali ne samo zbog lošijeg života u gradu nego zato što nemaju sve podatke, neke stvari ne razumiju, a za neke ih se nije pitalo.

EUROPSKA VIZIJA

Nacionalni si predstavnik u međunarodnoj inicijativi HOUSEEUROPE.EU, koja zagovara promjenu zakonodavnog okvira Europske unije usmjerenog na obnovu, renovaciju i popravak postojećih građevina. Postoje li neke konkretne aktivnosti na tom planu ili tvoje razmišljanje kako uopće u nacionalnom okviru poboljšati takve procese?

- HOUSEOFEUROPE.EU angažman savršen je nastavak onoga moje tvrdnje da nisam sigurna trebaju li novi objekti uopće nastajati. Sve je više prakticirajućih arhitekata koji na neki zadatak odgovaraju minimalnim ili čak nikakvim intervencijama (Lacaton&Vassal) do onih koji svjesno djeluju samo kroz obnovu postojećih zgrada (bplus.xyz).

Kroz svoju sam praksu najviše radila na oživljavanju postojećeg kroz projekte rekonstrukcije i obnove. Na konferenciji u Esch-sur-Alzette, koji je tada bio EPK 2022., pričala sam o revitalizaciji riječkog Exportdrva u sklopu projekta Rijeka 2020 - EPK, koji je najmanje važan u svojoj arhitektonskoj pojavnosti, već kroz razine kojima se zgrada osvajala kao novi javni gradski prostor. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture dodijelilo je Gradu Rijeci koncesiju na pet godina za obnovljenu zgradu za javne i nekomercijalne programe. Uz zgradu dodijeljen je vanjski prostor uz Mrtvi kanal, čime je oslobođena komunikacija za građane preko tog jednog pješačkog prijelaza, a to je potpuno promijenilo priču u centru Rijeke: famozna Delta time je oslobođena.

Na toj sam konferenciji upoznala entuzijaste koji su pokrenuli ovu inicijativu, a temu preizgradnje gledaju s golemom skepsom. Rušimo ne bismo li gradili novo, što karakterizira i normizacija građevinskih proizvoda i arhitekture. To nikako nije dobro. Mi se borimo da EU stvarno stvori okvir koji će spriječiti skupoću rekonstrukcija u odnosu prema novoj zgradi. Ti lokalno možeš raditi jako jeftine rekonstrukcije ako se kvalitetnije pristupi materijalima. Glavni je cilj svega svakako smanjenje CO2 otiska. Dana 1. veljače 2025. kreće zagovaračka kampanja s već sada puno podržavatelja, čiji je cilj prikupljanje potpisa u svakoj zemlji EU-a kao osnova za pokretanje promjene politika na europskoj razini. Medij odabran za kampanju je film kao onaj koji ima najveći utjecaj na širu javnost kada se želi plasirati neki narativ o arhitekturi. n