Mandat Joea Bidena počeo je turbulentno, uzimajući u obzir okolnosti preuzimanja vlasti u jeku epidemije COVID-19, te u kontekstu nepriznavanja izbornih rezultata tada aktualnog predsjednika Donalda Trumpa, koje je kulminiralo upadom njegovih pristaša u srce američkog demokratskog poretka, američki Kongres. Razdoblje je to velikih političkih i društvenih promjena obilježenih gospodarskim teškoćama te društvenim posljedicama pandemije, snažno podijeljenim američkim društvom i iznimno složenim međunarodnim okolnostima - kaže izv. prof. dr. sc. Đana Luša s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, te dodaje:

Đana Luša

- Na vanjskopolitičkom planu Biden je napravio snažan zaokret od Trumpova izolacionizma i promoviranja politike "Amerika na prvom mjestu" pod svaku cijenu i fokusirao se na multilateralizam u rješavanju svjetskih izazova, suradnjom s partnerima i koristeći se prije uspostavljenim globalnim forumima te sporazumima koji su stavljali SAD na mjesto aktivnog kreatora i sudionika međunarodnih odnosa. Biden se vratio njegovanju jakih transatlantskih odnosa, odnosno partnerstvu s europskim saveznicima, što se najviše očitovalo u snažnoj osudi ruske agresije na Ukrajinu i predvođenje međunarodne koalicije u okviru NATO-a u pružanju neprijeporne financijske te vojne pomoći napadnutoj Ukrajini. Takvom politikom SAD se ponovno pozicionirao kao bastion obrane demokracije i liberalnih vrijednosti tzv. zapadnog svijeta te kao čuvar međunarodnog poretka, temeljenog na međunarodnom pravu i poštovanju teritorijalne suverenosti svih država. Takva politika izazvala je i niz kritika u američkom društvu zbog visokih troškova i neizvjesnosti trajanja rata u Ukrajini.

Znatne rezultate postigao je na planu klimatske politike; naime, Bidenova administracija vratila je SAD u Pariški klimatski sporazum te uvela niz mjera s ciljem smanjenja emisija ugljikova dioksida, poticanja čistih izvora energije te ulaganja u tzv. zelena radna mjesta. Pridoda li se tom paketu mjera Inflation Reduction Act iz 2022., koja je predviđala osiguravanje subvencija za obnovljive izvore energije te prelazak na tehnologije niskih emisija, može se zaključiti da je Biden SAD pozicionirao kao predvodnika klimatski održivih i zelenih politika.

O PLUSEVIMA I MINUSIMA...

- Jedan od razloga Trumpova tadašnjeg neosvajanja drugog mandata zasigurno je bilo suočavanje s pandemijom COVID-19, koju je u početnoj fazi ignorirao, zatim smanjivao njezinu opasnost, koristio se kao retoričkim sredstvom u ratu s Kinom te u konačnici prekasno krenuo u saniranje katastrofalnih posljedica za život Amerikanaca. Bidenova administracija sve svoje napore u početnim danima mandata usmjerila je na ubrzanje procesa cijepljenja te gospodarski oporavak, kroz paket pomoći American Rescue Plan, vrijedan 1,9 milijardi američkih dolara. Takva politika rezultirala je smanjenjem siromaštva te povećanjem zaposlenosti, kao ključnim preduvjetima gospodarske stabilizacije.

Biden će zasigurno ostati zapamćen po snažnom zagovaranju, i u konačnici postizanju, dvostranačkog konsenzusa u Kongresu, kojim je usvojen Zakon o infrastrukturi u vrijednosti od 1,2 milijarde dolara. Takvom politikom američki predsjednik osigurao je nužno potrebna sredstva za modernizaciju američke infrastrukture (cesta, željezničke, internetske i energetske mreže). Inače mandate većine američkih predsjednika obilježavaju nepresušne rasprave o zdravstvenoj i socijalnoj politici. Na tom planu Biden je proširio pristup zdravstvenoj skrbi te omogućio dodatne subvencije za Obamacare, spustio cijene lijekova na recept, što je rezultiralo pristupom zdravstvenom osiguranju milijunima Amerikanaca te olakšalo dostupnost lijekova mnogim ranjivim skupinama.

Kao njegov najveći vanjskopolitički neuspjeh mnogi izdvajaju povlačenje američkih snaga iz Afganistana, iako je ta odluka donesena mnogo prije, odnosno još u vrijeme Trumpova mandata. Kaotične snimke evakuacije američkih građana i vojnika iz Kabula ostavile su dojam nemoći, kaosa te opće panike. Povlačenje je rezultiralo nepotrebnim gubitkom ljudskih života, vraćanjem afganistanskog društva godinama unatrag te ostavilo dojam nepouzdanosti i neuspjeha SAD-a, koji se upustio u dvadesetogodišnju avanturu, za koju je platio previsoku cijenu u smislu žrtava, financijskih izdataka i posljedica za Afganistance koji su surađivali s njim prihvaćajući progresivne vrijednosti.

Neuspjehom se, unatoč poduzimanju gospodarskih mjera, poput usvajanja American Rescue Plana, može smatrati i znatna inflacija, djelomično izazvana pandemijom, na što se nadovezao rat u Ukrajini, a koja je opterećivala život prosječnoga američkog građanina rastom cijena i visokim kamatnim stopama. Osim zbog gospodarske politike Bidenova administracija bila je na stalnoj vjetrometini kritičara zbog imigracijske politike, odnosno nezaustavljanja pritiska priljeva migranata na južnu granicu SAD-a, koji je dosegnuo rekordne razine. Iako je obećavao humaniju politiku tretiranja imigranata od Trumpa, Biden nije uspio u uspostavi održivog rješenja, koje bi omogućilo učinkovitije kontroliranje granica. Upravo je pitanje imigracija resor koji je vodila potpredsjednica Kamala Harris, što joj se stavlja kao najveći krimen u aktualnoj kampanji.

EPA

Na vanjskopolitičkom planu ističe se i odnos prema Kini, koju SAD vidi kao glavnog geopolitičkog suparnika. Na tom planu SAD je usvojio Indopacifičku strategiju, kojom je ojačao suradnju sa saveznicima, poput Japana, Australije, Indije i Južne Koreje. Iako je Biden uveo mjere za zaštitu američke tehnologije i industrije od kineskog utjecaja, poput ograničenja izvoza tehnologije, koji su ključni za kinesku vojnu i tehnološku industriju, smatra se kako je njegova kineska politika mogla postići i veće rezultate. Još od predsjednika Obame fokus američke politike prebacuje se na Azijsko-pacifičku regiju, što će rezultirati smanjivanjem interesa za, primjerice, europske saveznike, koji su u prvi plan ponovno došli zbog rata u Ukrajini.

Posljednju godinu Bidenova mandata obilježio je rat Izraela i Hamasa. Unatoč snažnoj podršci američkom strateškom partneru Izraelu nakon terorističkih napada od 7. listopada 2023. i slanju izdašne pomoći, mnogi smatraju kako se izraelski premijer "oteo kontroli" provodeći svoje vanjskopolitičke ciljeve uništavanja Hezbolaha i Hamasa bez konzultacija s američkim partnerima. Proizraelski lobi također zamjera Bidenu nedovoljan aktivizam oko pitanja povratka izraelskih talaca, od kojih su neki mučeni na najbrutalniji mogući način, a propalestinske snage smatraju da se potpuno ignorira međunarodno humanitarno pravo i tisuće nedužnih žrtava u Gazi. Posebno zabrinjava mogućnost daljnje regionalne, ali i globalne eskalacije konflikata, s obzirom na uzajamno raketiranje Izraela i Irana. Biden je u regiji Bliskog istoka balansirao između želje za smanjivanjem američke prisutnosti i očuvanja ključnih savezništava. Primjerice, pokušao je obnoviti Iranski nuklearni sporazum, koji je Trumpova administracija napustila, ali su pregovori naišli na teškoće i nisu donijeli konkretan rezultat. Zanimljiva je i epizoda u bilateralnim odnosima sa Saudijskom Arabijom, gdje je Biden zadržao kritičan stav zbog kršenja ljudskih prava, posebice nakon ubojstva novinara Jamala Khashoggija u konzulatu u Turskoj, no potreba za suradnjom o pitanjima energije i stabilnosti regije spriječila je snažnije sankcije.

Bidenov mandat zasigurno će ostati zapamćen kao razdoblje snažnih društvenih i gospodarskih izazova, u kojem je SAD pokušao vratiti svoju globalnu poziciju, fokusom na obnovu saveza i rješavanje globalnih sigurnosnih prijetnji. Pri tome je Biden nastojao balansirati između novonastale prijetnje i izazova koje donosi Kina, kao i tradicionalnih odnosa sa saveznicima. Ambicije vezane uz unutrašnju politiku rezultirale su snažnim ulaganjima u infrastrukturu, klimatskim mjerama i ekonomskim oporavkom.

O KAMPANJI I IZGLEDIMA...

- Prema posljednjim istraživanjima javnog mnijenja, u SAD-u su vodi mrtva utrka između predsjedničkih kandidata Harris i Trumpa. U američkom izbornom sustavu pobjedu nužno ne odnosi onaj kandidat koji dobije najveći broj glasova građana, nego onaj koji dobije veći broj izborničkih glasova. Upravo takav sustav dovodi do činjenice da je svaka savezna država bitna u osiguravanju konačne pobjede. Većina država tradicionalno bira republikanskog ili demokratskog kandidata, a u swing states, odnosno u državama na tzv. klackalici, rezultati glasanja često osciliraju između Demokratske i Republikanske stranke, što rezultira privlačenjem najveće pozornosti kandidata te medija zbog sposobnosti da preokrenu konačni ishod izbora. Naime, svaka država dodjeljuje određen broj izborničkih glasova, proporcionalan broju mjesta u Zastupničkom domu i Senatu, a pobjednik mora prikupiti najmanje 270 od ukupno 538 izborničkih glasova. Na ovogodišnjim izborima skupinu swing states čini sedam država: Pennyslvania, Wisconsion, Michigan, Arizona, Georgia, Nevada i Sjeverna Karolina. Svaka od njih je specifična zbog velikog broja izborničkih glasova, demografske raznolikosti, snažnih imigrantskih zajednica, poput latinozajednice, pretežno urbanih ili ruralnih birača, gospodarstva, koje je više ili manje osjetljivo na oscilacije, radničke klase, geografskog položaja, koji čini imigracije najvećim izazovom, snažne industrijske proizvodnje, stoga je jako teško predvidjeti za koga će se birači odlučiti. Upravo spomenuto je razlog održavanja najvećeg broja predizbornih skupova u spomenutim državama.

Ovogodišnja predsjednička kampanja iznimno je zanimljiva zbog nekoliko razloga. Prvenstveno s obzirom na to da je u njezinoj završnici zbog snažnog pritiska vodećih osoba Demokratske strane predsjednik Biden napustio utrku, što je potpredsjednicu Harris stavilo u dosta nezavidan položaj vođenja kampanje po ubrzanom postupku. U tom kontekstu potpredsjednica se morala nametnuti politikama kojima ne bi kritizirala aktualnu administraciju kojoj pripada, ali ipak uspjela izgraditi sebe kao kredibilnu kandidatkinju te predstaviti se američkoj javnosti, koja je u četverogodišnjem mandatu nije imala priliku bolje upoznati. Nezanemariv je i učinak koji je imao pokušaj ubojstva predsjednika Trumpa na predizbornom skupu, a koji je zasigurno osnažio njegovu poziciju među biračkim tijelom. Zatim, tu je i cijeli niz optužbi i sudskih procesa koji se istovremeno vode protiv njega.

Posebice je zanimljiva estradizacija kampanje, koja je u ovom izbornom ciklusu poprimila neslućene razmjere. U utrku su se, podržavajući Trumpa ili Harris, uključili bivši predsjednici i prve dame, primjerice obitelj Obama, ali i članovi obiteljinekih drugi bivših predsjednika, zatim megapopularne estradne ličnosti poput Beyonce, Oprah, Dr. Philla ili Taylor Swift..., koje sa sobom nose milijune sljedbenika, istaknuti sportaši, ali i vodeći poslovni ljudi, poput Bill Gatesa i Elona Muska.

EPA

Iako mnogi smatraju da slavni, odnosno estradne ličnosti, stvaraju samo "histeriju" na društvenim mrežama, smatram da je njihov glas iznimno moćan, posebice u smislu promocije građanskog aktivizma, odnosno mobiliziranja građana da sudjeluju na izborima. Spomenuto se prije svega očituje kod mlađih birača, koji pokazuju manje povjerenja u vlasti i državne institucije, manje su motivirani za glasanje i ne prate toliko tradicionalne medije. S obzirom na to da SAD zaostaje za drugim visoko razvijenim demokracijama u smislu političke participacije građana, upravo slavne ličnosti i njihove poruke mogu biti ključ motivacije za glasanje. Poznati na svojim društvenim mrežama imaju velik broj sljedbenika, različitih profila, koji se osjećaju bliski njima, te je izgledno da će poslušati njihovu preporuku za koga glasati, s obzirom na to da se idenitificraju na više razina s njima. Tu posebice prednjači Taylor Swift, koja je stvorila pokret svojih pristaša, koji prate svaki njezin korak i smatraju je važnom karikom u svom životu. Kratkoročno njezina podrška Kamali Harris može donijeti znatan broj glasova mladih birača, međutim, bilo bi poželjnije kada bi slavni u SAD-u razmišljali dugoročno i pozivali birače da iziđu na birališta te time sudjeluju u demokratskom procesu, a ne nužno podržali jednog ili drugog kandidata.

U završnici iznimno zanimljive kampanje svjedočimo zaoštrenoj retorici na obje strane i nebiranju sredstava kako bi se ocrnilo porotukanidada. Primjerice, Kamala Harris Trumpa naziva nacistom, a on neprestano u pitanje dovodi njezinu sposobnost i kvocijent inteligencije. Oboje kandidata nastoji trijumfirati na politikama za koje smatraju da će im donijeti najviše glasova, primjerice Trump kontinuirano naglašava imigracijsku politiku, koja bi se temeljila na masovnim deportacijama, ekonomske planove, ekspresni završetak rata u Ukrajini, na Bliskom istoku te nastavak trgovinskog rata s Kinom. S druge strane Kamala Harris naglasak je, između ostaloga, stavila na reproduktivna prava žena, klimatske i zelene politike, uključivost američkog društva, politike stanovanja i druge socijalne politike.

Generalno, Harris odražava progresivnije pozicije, koje su u skladu s politikom Joea Bidena i Demokratske stranke, a Trump zastupa konzervativnije politike usklađene s pristupom "America First". Postoje znatne razlike u ekonomskim politikama, zdravstvenim politikama, pristupu rješavanu problema imigracija, klimatskim politikama i energetskoj neovisnosti, socijalnim politikama i međunarodnom djelovanju. Harris zastupa progresivne reforme koje uključuju veću ulogu vlade u rješavanju izazova, a Trump preferira smanjenje vladine intervencije te promociju konzervativnih vrijednosti s naglaskom na nacionalnoj suverenosti i samoodrživosti.

Ovogodišnje izbore karakterizira još jedna specifičnost, a to je drugo sudjelovanje žene u predsjedničkoj utrci. Naime, Sjedinjene Američke Države od 1789. godine izabrale su 46 muškaraca za predsjednika. Rastužuje činjenica da država koja se predstavlja kao bastion demokracije nikada nije izabrala ženu na najvišu funkciju u državi. Najbliže toj mogućnosti došla je Hilary Clinton 2016., a Kamala Harris, kao prva žena potpredsjednica u povijesti SAD-a, zatim i kao kandidatkinja za predsjednicu, ponovno aktualizirala raspravu o podršci Amerikanaca ženi na poziciji lidera jedne od najmoćnijih država svijeta.

O ŽENSKOM FAKTORU...

- Kamala Harris nije se previše koristila rodnom i rasnom kartom u kampanji za predsjednika. Naime, smatrala je da ju Amerikanci trebaju vrednovati kao osobu koja je imala i još uvijek ima impresivnu karijeru, prema konkretnim rezultatima koje je postigla kao državna tužiteljica, senatorica i potpredsjednica, kao i prema politikama koje promovira u kampanji. Činjenica je da je prema anketama pridobila veći broj ženskog glasačkog tijela u odnosu prema Trumpu, govori da su žene spremne podržati ideju o predsjednici SAD-a, ali ujedno i da su politike na koje je Harris stavljala naglasak u kampanji, poput zaštite ženskih reproduktivnih prava, ostavile snažan dojam na žensko biračko tijelo.

Prema anketama, Kamalu Harris podržavaju žene i mlađa glasačka populacija, a najmanje podrške uživa među bijelim muškarcima bez fakultetske diplome i iz radničke klase. Upravo spomenuti dio populacije vrlo je zastupljen u tzv. swing državama, koje bi mogle biti presudne za ishod izbora.

Rodna pristranost u politici reflektira nejednakosti u američkom društvu, gdje su još uvijek žene manje plaćene za obavljanje istih poslova od muškaraca i gdje su, posebice kada ulaze u političku arenu, pod posebnim povećalom javnosti u odnosu prema muškarcima. Trumpu se, primjerice, opraštaju uloga koju je imao u napadu na američki Kongres, suđenja i sudski procesi kojima je podvrgnut, optužbe za seksualno zlostavljanje i retorika kojom se koristi omalovažavajući svoje političke protivnike, što se pripisuje muškom arhetipu političara.

U tom kontekstu Trumpovo biračko tijelo posebice naglašava snagu, odlučnost i beskompromisnost koju treba posjedovati američki predsjednik s obzirom na izazove koje nosi predsjednička pozicija, kako u turbulentnim međunarodnim odnosima tako i u podijeljenom američkom društvu. Za žene se još uvijek smatra da nisu dorasle tim izazovima, što sigurno ne odgovara stvarnosti. Svakog kandidata trebalo bi se evaluirati s obzirom na politike koje promovira i rezultate koje ostvaruje, a ne rodne uloge koje mu se pripisuju. Pobijedi li Kamala Harris, snovi koje su sanjale generacije djevojčica i žena postat će stvarnost. (Portret: Arhiva/Globus)