Predsjednički mandat Joea Bidena protekao je u znaku stabiliziranja američke unutarnje politike nakon turbulencija koje je pokrenuo mandat Donalda Trumpa, te prve godine COVID-19 krize, koja je u jednom trenutku zaustavila svijet - kaže Vladimir Milinović, medijski stručnjak, politički komentator i konzultant iz INMS-a (Ideje novih medijskih strategija), te dodaje:

Vladimir Milinovic

 

DominionArt studio

- Podsjetimo, Bidenove prve godine obilježila su nastojanja da masivnim infrastrukturnim paketima potakne gospodarski oporavak i modernizaciju zemlje, posebice tzv. Build Back Better planom. U svjetskoj sferi Biden će biti zapamćen po nastojanjima da konsolidira savezništva u NATO-u i učvrsti transatlantske odnose, kao i po odlučnoj vojnoj i financijskoj podršci Ukrajini, što je naišlo na pohvale, ali i kritike. Rat u Ukrajini eskalirao je u široki sukob, što je za Bidena značilo i velik pritisak da koordinira kolektivnu obrambenu strategiju Zapada, istodobno balansirajući odnose s NATO saveznicima, koji su svaki na svoj način pogođeni posljedicama rata. Tu postoje čak i radikalne kritike - da je Biden razornost toga rata povećao time što nije odlučno zaprijetio Putinu svjetskim ratom, čim je eskalacija agresije počela 24. veljače 2022. Prema tim kritičarima, tada je trebalo staviti sve na kocku i zaprijetiti, a ne pustiti da se rat postupno kuha, jer su u takvom kotlu skuhani i ruski vojnici, ali i ukrajinski civili i infrastruktura. Međutim, lako je biti general nakon bitke. Uglavnom, rat u Ukrajini obilježio je Bidenov mandat. Ono što netko (izvan SAD-a) misli o tom ratu, obilježava i mišljenje o Joeu Bidenu.

S druge strane, Bidenova administracija suočila se s ozbiljnim izazovima u upravljanju migracijom. Situacija na južnoj granici SAD-a i dalje izaziva frustraciju i zabrinutost zbog porasta ilegalnih prelazaka i slabih kapaciteta za procesuiranje migranata. Iako je Biden ukinuo neke od restriktivnijih mjera uvedenih u Trumpovu mandatu, administracija nije uspjela pronaći dugoročno rješenje koje bi zadovoljilo i humanitarne i sigurnosne zahtjeve.

Domaće politike također su obilježene podjelama oko zdravstvenih i socijalnih pitanja, kao što su zakoni o pobačaju, pitanja vezana uz oružje i policijsku reformu. Pandemija je dodatno produbila te podjele, a neizvjesnosti oko buduće ekonomske politike ostale su otvorene, uključujući inflaciju, socijalnu skrb i porezne reforme.

U aktualnoj predsjedničkoj kampanji retorika i propaganda su na vrhuncu. Uzimajući sve u obzir, čekaju li Ameriku najneizvjesniji izbori dosad? Zasad je između Trumpa i Harrisove mrtva utrka, što bi u završnici moglo presuditi? Navodno bi sedam "kolebljivih" saveznih država moglo prelomiti izbore...

- Izbori 2024. svakako obećavaju biti među najneizvjesnijima u modernoj povijesti SAD-a. Retorika i polarizacija dosežu vrhunce jer obje strane igraju na identitetske podjele i emocionalne odazive birača. Klasična, školska predviđanja sugeriraju da će rezultat ponovno ovisiti o nekoliko "kolebljivih" saveznih država, tzv. swing states, kao što su Pennsylvania, Georgia, Arizona, Wisconsin i Michigan. Trumpova podrška ostaje snažna među republikanskom bazom, no i Kamalina baza, posebno među mlađim i urbanim biračima, pokazuje znatnu mobilizaciju. Iako, i među republikancima ima "disidenata", upravo je objavljeno da je poznati republikanski guvener Kalifornije Arnold Schwarzenneger podržao Kamalu Harris, a to je učinila i kći Georga W. Busha, Barbra.

Glavni čimbenici koji bi mogli presuditi su, naravno, ekonomski uvjeti u trenutku izbora i Bidenova (ne)uspješnost u održavanju unutarnje stabilnosti. Također, pristup pitanju migracija i općenito sigurnosti na granici, kao i politika prema oružju i javnoj sigurnosti, mogli bi utjecati na ishod u nekim kolebljivim državama. Realno, nitko, čak ni najveći insajderi izbornog procesa, ne mogu reći što će biti.

Ono što se pojavljuje upravo posljednjih dana jest ogromna nervoza Trumpove kampanje glede navodnih rezultata predizbora, i tu se već ide prema tvrdnjama o nelegalnosti. To bi govorilo da insajderski podatci o predizborima idu u korist Kamale Harris.

Međutim, s druge strane, svjetske se vlade, kako se čini, spremaju za dolazak Trumpa na novi mandat. To znači da su takvi podatci do kojih one, nama nedostupnim sredstvima, dolaze.

Poraz na prošlim izborima prije četiri godine Donald Trump ni do danas ne priznaje, a od 2020. vlada i veliko nepovjerenje u rezultate, posebno među glasačima republikancima. Mogu li takve tenzije još više eskalirati u slučaju da Harrisova s tijesnim rezultatom pobijedi Trumpa, a on opet ne prizna poraz?

- U slučaju tijesnog rezultata u korist Kamale Harris postoji znatna opasnost da će Trump i njegovi pristaše ponovno osporiti ishod izbora. Velik broj republikanskih glasača i dalje ima sumnje u izborni proces, posebice u saveznim državama, gdje su rezultati iz 2020. bili sporni. Ako bi se ponovila tijesna pobjeda demokrata, vrlo je izgledno da će se politička scena dodatno polarizirati, a društvena klima postati još nestabilnija.

Potencijal za eskalaciju napetosti nije zanemariv, jer bi Trump mogao mobilizirati svoje pristaše preko društvenih medija i izravnim pozivima na otpor. Dublja podjela između savezne i lokalnih vlasti mogla bi dodatno oslabiti američku demokraciju, a izazov je i u pravnom okviru, koji omogućava osporavanje rezultata, što bi dodatno usporilo postupak priznavanja pobjednika. S druge strane, Trump nije na vlasti, pa su njegove mogućnosti osporavanja znatno manje nego što su bile.

Što se tiče samih izbora, još je jedan aspekt važan - glasanje unaprijed poštom. U više država republikanci su uspješno motivirali birače da čine isto što i demokrati 2020., tj. glasaju unaprijed i na daljinu. Može li taj faktor presuditi ili bar pomoći u konačnici Trumpu ili Harrisovoj? Prema posljednjim vijestima, poštom je već glasalo čak 25 milijuna Amerikanaca...

- Glasanje poštom sada je dvostrani proces, čime je izborna dinamika dodatno promijenjena. Tijekom izbora 2020. demokrati su uvelike dominirali u glasanju poštom, no sada su i republikanci prepoznali značenje tog modaliteta, što bi moglo pridonijeti Trumpovoj kampanji. Početni rezultati glasanja poštom često stvaraju predodžbu o trendovima u korist demokrata, no uvođenje glasača poštom može izjednačiti situaciju već u ranoj fazi brojenja glasova.

Taj modalitet glasanja svakako može pomoći u mobilizaciji birača, a na brojnim lokalnim razinama olakšava uvid u raspoloženje biračkog tijela prije završetka izbora. Važno je također napomenuti da će takav način glasanja pridonijeti većem ukupnom odazivu, što može djelovati i u korist Harrisove i u korist Trumpa, ovisno o trenutnim osjećajima javnosti i motivaciji birača u ključnim kolebljivim državama. Povećani odaziv je neizbježno faktor na strani demokratske baze, no ukupni učinak na krajnji rezultat ostaje neizvjestan.

Što Amerika i svijet mogu očekivati u slučaju pobjede Trumpa, a što u slučaju pobjede Harrisove? Prije svega uzimajući u obzir sadašnje geostrateške i geopolitičke izazove, rat u Ukrajini i na Bliskom istoku, odnose s EU-om, NATO savezom, uključujući i odnose s Kinom te konačno Rusijom i Iranom?

- U slučaju Trumpove pobjede možemo očekivati obnovu njegova pristupa "Amerika na prvom mjestu", koji često znači povlačenje iz međunarodnih obveza i fokus na unutarnju stabilnost i ekonomski interes SAD-a. Trumpova administracija već je pokazala sklonost distanciranju od NATO-a i EU-a, pri čemu bi moglo doći do destabilizacije transatlantskih odnosa. Njegov bi stav prema Kini bio konfrontacijski, uz dodatne trgovinske barijere, ali bi vjerojatno pokušao uspostaviti pragmatične odnose s Rusijom, a možda i s Iranom.

S druge strane, Kamalina bi pobjeda značila nastavak politike savezništava i multilateralnih pristupa u rješavanju globalnih izazova. Pitanje Ukrajine ostaje jedno od ključnih, a Kamala Harris bi sigurno nastavila s politikom potpore NATO-u i zadržavanja pritiska na Rusiju. Kada je riječ o Bliskom istoku, Bidenova administracija, pa tako i Harris, zauzimaju se za ograničene vojne intervencije, uz pokušaj obnovljene diplomacije s Iranom i održavanja stabilnosti u regiji. Odnosi s Kinom ostali bi napeti, ali uz naglasak na ljudskim pravima i tehnološkoj sigurnosti, uz pokušaj postizanja bilateralnih trgovinskih sporazuma koji smanjuju ovisnost o kineskoj proizvodnji.

Trumpova pobjeda mogla bi dovesti do djelomičnog ili čak velikog povlačenja SAD-a iz globalnih obveza. Što to znači za Europu i Hrvatsku - mišljenja su sasvim podijeljena. Pobornici Trumpa kažu da bi to bio korak naprijed za Europu, koja bi se konačno morala osloniti na svoje snage kako bi opstala, kao i probuditi se iz zimskog sna u kojem se ratovi događaju negdje drugdje. Pesimisti, međutim, kažu da bi raskol između zapadne i istočne strane Atlantika bio i konačni kraj premoći "globalnog Zapada" u svjetskim procesima, svojevrsni dovršetak propasti Europe, koja se dogodila u Prvom i Drugom svjetskom ratu.

Za Hrvatsku bi Trumpova pobjeda značila ulazak u novo razdoblje "zanimljive povijesti", jer bi se odnosi u "regionu" redefinirali prema promjenama u SAD-u. Tu bi adute imao i Zoran Milanović, koji bi tvrdio da je cijelo vrijeme bio u pravu, ali i Dragan Primorac, koji je ogromni insajder na strani SAD-a i Izraela, za razliku od Milanovića, koji ne putuje nikamo.

Pobjeda Kamale Harris bi, pak, zadržala SAD kao predvodnika savezništava, posebno u okviru NATO-a, i pokušala očuvati stabilnost unatoč globalnim izazovima. S druge strane, takva, istovjetna, politika dovela bi i do nastavka rata u Ukrajini na sadašnjim osnovama, i posljedičnog daljnjeg zbližavanja Rusije, Kine i "izopćenih država", kao što su to Sjeverna Koreja i slične zemlje. (Portret snimio: DominionArt studio) (D.J.) n