Tradicionalno, prvog utorka u studenom, svake četiri godine održavaju se najpoznatiji i najvažniji predsjednički izbori u svijetu, oni američki, koji su više ili manje, ovisno o kandidatima, pravi politički i medijski spektakl u kojem se zrcali stanje u američkom društvu, okreću milijarde dolara i prezentira demokracija kakvu zapadnjačka društva i dalje drže za reprezentativni uzorak u svijetu krcatom izazovima i prijetnjama, pa i onima za opstanak demokracije.

Pojednostavljeno napisano, američki su izbori prioritetna svjetska tema, i politička i medijska, i o izborima se već više od stotinu godina raspravlja neveliko i naširoko u velikim i moćnim državama izvan SAD-a kao i u onim malim, gotovo beznačajnim zemljama u kontekstu međunarodnih odnosa, utjecaja i prioriteta. Drugim riječima, američki su izbori tradicionalno prvorazredni događaj na pozornici prije svega američkog društva spektakla, a onda, posredno i u globalnom političkom teatru u kojem se utjecaj zbivanja u SAD-u svake četiri godine reflektira i na najudaljenije meridijane i paralele.

TOTALNO PREGRIJAVANJE

Gledajući širu i dublju sliku američkih izbora, ulazeći u bližu ili dalju prošlost, eleborirajući sve ključne aspekte, poveznice i razdjelnice fenomena kakvi su bez ikakve sumnje izbori za predsjednika/predsjedicu Sjedinjenih Američkih Država, teško da bilo što u svijetu visoke politike i visoke demokracije može biti izazovnije za raspravu, za teoriju i praksu, za donošenje mudrih zaključaka kroz više ili manje pametne analize, komentare i osvrte bilo da se radi o notornom političkom kontekstu ili se ide dublje u sociologiju, ekonomiju, pa i psihologiju, uz neizostavne reference i na kojekakve teorije urota i alternativnih istina. Pritom redovito u sjećanje dolaze i neki od dramatičnih događaja koji su obilježili američke izbore i onda pobjednike tih izbora. Atenat na John F. Kennedyja nakon samo dvije i pol godine vladavine, samo je jedan (uz "slavno" ubojstvo Abrahama Lincolna) od i danas upozoravajućih primjera koji pokazuju svu složenost odnosa i podjela u američkom društvu koje se unatoč svekolikom prosperitetu, ekonomskoj i vojnoj snazi, nekako poput zlog duha reflektiraju u stvarnosti u vremenima velikih kriza, izazova i neizvjesnosti.

Upravo je takvo stanje u Sjedinjenim Državama posljednjih osam godina, prvo za mandata Donalda Trumpa, a onda i za mandata Joea Bidena. I to je onaj "loš osjećaj" koji se poput "loše karme" provlači kroz dojmove neutralnih promatrača (recimo da takvi postoje) i ovogodišnjeg predizbornog cirkusa u kakvom s jednakim žarom zloće i želje da napakoste jedno drugom sudjeluju i Trump i Harrisova. Naravno, gledajući iz pozicije demokratskih i republikanskih birača, drama poprima elemente grčke tragedije u kojoj samo još glave trebaju doslovce padati s ramena, što pak znači da je izbor između Harrisove i Trumpa za desetke milijuna Amerikanaca pitanje opstanka Amerike, pitanje "sudnjeg dana", pitanje sadašnjosti i pitanje budućnosti, jer se s odlukom donesenom danas odlučujete za put u bolje ili lošije sutra, reći će glasači s obje strane. Jer ako društvene karakteristike određuju političku preferenciju, kako je to naglasio Željko Bartulović s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (referirajući se na mišljenje prosječnog Amerikanca kako politički akteri koji trijumfiraju na izborima i kada slijedom toga dođu na vlast, mogu u kratkom vremenu iz korijena mijenjati društvo i usađene socijalne karakteristike njegovih pripadnika), onda su društvene karakteristike sadašnjeg trenutka možda doista onaj "kotač sudbine" koji će SAD pogurati naprijed, prema novom "zlatnom dobu" ili pogurati unatrag, u nova "mračna vremena", i u jednom i u drugom slučaju s teretom odgovornosti na izabranome/izabranoj za četverogodišnji mandat u Bijeloj kući pod sjenom globalnih izazova, ugroza i strepnji za opstanak ne samo Amerike nego i svijeta općenito.

Sve u svemu, bilo kako god, nakon još jednog burnog vikenda u masovnim istupima i brutalnoj retorici bez zadrške Donalda Trumpa i Kamale Harris, uza svu silu javnih potpora za obje strane (Bill Gates, Bruce Springsteen, Beyonce, Elon Musk, Kid Rock...) i novih milijuna dolara za reklame od slavnih slavnih i bogatih također s obje strane, izborna trakavica završit će u utorak, 5. studenoga, kada će Amerikanci na biralištima odlučiti komu daju svoj glas, Trumpu ili Harrisovoj. Neki su to već učinili glasujući preko pošte, što im omogućuje Ustav, no rezultati se takvog glasovanja ne objavljuju da završetka cijelog izbornog procesa, u kojem, a to je važno ponoviti, zapravo u konačnici odlučuju elektorski glasovi umjesto izravnih glasova birača. No i to je posebnost američkih izbora, jedinstvenih u svjetskim razmjerima, kakve je propisao njihov Ustav, premda je taj isti Ustav (ili očevi Ustava) propustio naglasiti jednu bitnu stvar. Ustav je naime propisao da nitko ne može triput uzastopno postati predsjednik SAD-a, dakle ići triput na izbore uzastopno i pobijediti (osim u vremenu ratnog stanja, kakvo je bilo kad je u Bijeloj kući bio Franklin Delano Roosevelt, biran četiri puta uzastopno!), ali pritom Ustav nije zabranio da se netko nakon prvog mandata, s pauzom od četiri godine, može ponovo kandidirati za drugi predsjednički mandat. Takvu "rupu" u Ustavu SAD-a vješto je iskoristio Donald Trump i zato mu se sad ponovo širom otvaraju vrata Ovalnog ureda u Bijeloj kući, koju toliko voli. Kamala Harris ga u tome može spriječiti, no predizborna ispitivanja javnosti zasad pokazuju mrtvu trku s jednakim izgledima za pobjedu i jednog i drugog kandidata.

Na kraju ovakve elaboracije američkih izbora treba naglasiti još tri iznimno važna, u nekim segmentima i ključna aspekta. Prvi je novac, drugi su tržišta klađenja, a treći mediji. Novac je oduvijek presudan tko će, kako i kada pobijediti u utrci za Bijelu kuću, tako je bilo prije, tako je i danas. Drugim riječima, američki izbori su golem financijski izazov za sve koji participiraju u izborima. Sjedinjene Američke Države jesu demokracija u svom najboljem izdanju (osim kad zaglavi u anomalijama i devijacijama!), no primjena te i takve demokracije u praksi, a to su prije svih predsjednički izbori, uvelike ovisi o milijardama dolara što se u tom i takvom izbornom kontekstu okreću svake četiri godine, bilo kao legalne donacije, bilo kao legalna ulaganja u kandidate za koje ulagači prosude da će im biti od koristi u postizbornom razdoblju. Poznati američki istraživački novinar Gregory Allyn Palast lijepo je sve to sažeo u svojoj kontroverznoj knjizi (i filmu) "Najbolja demokracija koju novac može kupiti", gdje je lucidno i s puno cinizma objasnio problematičnu ulogu novca u američkim izbornim kampanjama.

Što se tržišta klađenja tiče, tu situacija zasad ide u korist Donalda Trumpa. Naime, ako je u anketama razlika između dvoje kandidata u razini statističke pogreške, prema kladionicama Trump je početkom mjeseca prešao u vodstvo i od tada njegova prednost gotovo kontinuirano raste, navode pojedini stručnjaci. Inače, uz anketna istraživanja preferencija birača, tržište klađenja je najpopularnija metode za predviđanje ishoda izbora. Obje opcije imaju prednosti i nedostatke, a njihovo razumijevanje može pružiti jasniju sliku njihove pouzdanosti, objašnjavaju s američke elektroničke burze dionica Nasdaq, te dodaju da je prednost kladioničarskih tržišta u tome što predstavljaju izravnu financijsku obvezu kladioničara - oni koji ulažu svoj novac vjeruju u ishod izbora, odnosno pobjedu kandidata u koje se klade.

POST BEZ PODRŠKE

I na kraju, njihovo veličanstvo mediji! Otkad je Sjedinjenih Američkih Država, ponajviše kroz ključne odrednice 20. stoljeća, ali i ovog sadašnjeg, 21. stoljeća, američki mediji bili su i još su uvijek jedan od presudnih, a u pojedinim slučajevima i jedini presudni faktor koji odlučuje pobjednika predsjedničkih izbora. Sjetimo se između niza primjera samo onog neslavnog nastupa na televiziji Richarda Nixona u debati s Johnom Fitzgeraldom Kennedyjem, koja je za RN bila propast koju su potencirale sve tadašnje novine, televizije i radijske postaje, a za JFK-a uspon prema pobjedi. Danas je, pak, moć medija i dalje važna, ali tradicionalisti poput The New York Timesa ili The Washington Posta nisu više ono što su bili, da spomenem samo njih. Koliko su se vremena promijenila, svjedoči i vijest da prvi put u nekoliko desetljeća slavni Washington Post neće podržati kandidata na ovogodišnjim predsjedničkim izborima. Post je objavio da je odluku donio vlasnik novina, osnivač Amazona i milijarder Jeff Bezos.

Stari je Robert Allen Zimmerman, poznatiji kao Bob Dylan, dok je bio mlad, pjevao The Times They Are A-Changin’. Vremena se doista mijenjaju, s Trumpom ili Harrisovom u Bijeloj kući, gotovo nebitno, ako svijet kakav je ovaj naš sadašnji, s ratovima, sukobima, krizama, prirodnim katastrofama... uopće doživi mogućnost da se promijeni, nabolje, naravno. Jer gore gotovo i ne može. Ili može, netko će reći s Trumpom, netko s Harrisovom...