Kad Amerikanci 5. studenoga budu birali svog budućeg predsjednika, kandidat koji dobije najviše glasova možda neće biti i pobjednik. Demokracija u SAD-u ima neke specifičnosti, o kojima piše Carla Bleiker, čiji prilog za DW uz neznatne prilagodbe prenosimo u cijelosti.

Carla Bleiker

Dugo je SAD smatran uzornom demokracijom: druge nacije mogle su se ugledati na SAD kada su gradile vlasitu demokraciju nakon stjecanja nezavisnosti ili oslobađanja od autoritarnih režima.

No u anketi iz 2023. godine koju je provela novinska agencija Associated Press u suradnji sa Sveučilištem u Chicagu samo je deset posto sudionika reklo da demokracija u SAD funkcionira izuzetno ili vrlo dobro.

Dakle, kakvo je stanje američke demokracije danas, uoči predsjedničkih izbora 2024.?

PAD POVJERENJA

“Mislim kako je pošteno reći da Amerikanci trenutno nemaju puno poverenja u državne institucije", kaže za DW Michael Berkman, direktor McCourtney Institute for Democracy i profesor političkih znanosti na Sveučilištu Pennysilvania. "Gledaju na Kongres, koji uopće ne funkcionira dobro, i vide neke prilično velike probleme koje vlada zapravo nije riješila, poput oružanog nasilja i klimatskih promjena", upozorava Berkman.

Svojom nesposobnošću da izabere lidera, republikanska većina u Predstavničkom domu tjednima je paralizirala Kongres u listopadu 2023. Ali čak i bez takvih prekida donošenje zakona u oba doma Kongresa - Predstavničkom domu i Senatu - ide sporo zbog duboko ukorijenjene podjele između republikanaca i demokrata.

“Izuzetno je teško, ponekad i nemoguće, donijeti zakon čak i kada velika većina javnosti podržava određenu mjeru", kaže za DW Vanessa Williamson, iz američkog istraživačkog centra Brookings Institution, te dodaje: "U Washingtonu postoji vrlo ozbiljna disfunkcija."

Oštra polarizacija između pristaša demokrata i republikanaca znači da će najmanje polovina zemlje vjerojatno biti izuzetno nezadovoljna mnogim odlukama koje izabrana vlada donose. Nakon izbora 2020. mnogi republikanci (predvođeni Trumpom) bili su toliko nezadovoljni izbornim rezultatima da su izbore pokušali ignorirati lažno tvrdeći da su im izbori "ukradeni". Toliko snažno da su na kraju gomile onih koji su u to vjerovali upali u Kapitol. Inače je miran prijenos vlasti jedno od obilježja uređene demokracije.

“Mislim da je ono što se dogodilo 6. siječnja i odbijanje jedne strane da prihvati rezultate izbora jako štetno za demokraciju, jer je priznavanje rezultata izbora bit demokratske politike", smatra Berkman.

Stoga ne iznenađuje da je poverenje u demokratske institucije opalo u posljednjim godinama. Ali postoji još nešto što možda ne očekujete od zemlje poput SAD-a. "Uz nedavne oblike demokratske erozije, Sjedinjene Američke Države imaju mnogo antidemokratskih praksi koje traju jako dugo", kaže Williamson. Glavna među njima je ta da pobjednik predsjedničkih izbora nije nužno onaj s najviše osvojenih glasova.

Donald Trump je pobijedio na predsjedničkim izborima 2016. iako je njegova protukandidatkinja Hillary Clinton dobila otprilike 2,9 milijuna glasova više od njega. Razlog toga problema je izborni kolegij. U SAD-u svaka od 50 država ima određeni broj elektora, u ovisnosti o veličini populacije. Kandidat koji osvoji većinu glasova u jednoj državi dobiva elektorske glasove te države. Zvuči komplicirano? Evo primjera.

Kalifornija kao najmnogoljudnija država ima najviše elektora u elektorskom kolegiju: 54. Kandidat koji dobije najviše glasova stanovnika Kalifornije dobiva sva 54 elektorska glasa, čak i ako pobijedi tijesnom većinom. Manje države poput Vermonta ili Južne Dakote imaju samo tri elektorska glasa, ali sustav je isti.

Da bi pobijedio na predsjedničkim izborima, kandidat mora pobijediti u dovoljnom broju država kako bi osvojio bar 270 elektorskih glasova. Tako i netko tko pobijedi u državama s malim brojem stanovnika može postati predsjednik iako je ukupno više Amerikanaca glasalo za drugog kandidata.

PROBLEMATIČAN SENAT

Još jedan dio američkog političkog sustava koji ne odražava savršenu demokraciju je gornji dom Kongresa - Senat. Svaka američka država ima dva senatora u tom domu, bez obzira na broj stanovnika države. To znači da u nekim državama jedan senator predstavlja nekoliko stotina tisuća ljudi, a u drugoj nekoliko milijuna. Kada Senat treba donijeti odluku, glas svakog senatora ima potpuno istu težinu iako predstavljaju vrlo različit broj ljudi.

Berkman naziva Senat “duboko nedemokratskom institucijom”, a Williamson kaže da, zbog načina na koji je Senat postavljen, “naše najnaseljenije regije nedovoljno su zastupljene u zakonodavnom procesu”. Sve u svemu, SAD danas možda i nije uzor demokracije, ali Amerikanci nisu odustali od nje. Sve više ljudi izlazi na glasovanje, izlaznost na predsjedničkim izborima 2020. bila je veća od 65 odsto, najveća u posljednjih 100 godina.