Koliko vidimo, čitamo i slušamo, žestoka predsjednička kampanja u SAD-u približava se svome vrhuncu. Uzimajući sve u obzir, čekaju li Ameriku najneizvjesniji izbori dosad? Zasad je između Trumpa i Harris mrtva utrka, što bi u završnici moglo presuditi? Zašto se zapravo američki izbori toliko važni ne samo za SAD nego i za svijet općenito...? Na ta i neka druga pitanja za ovotjedni Magazin odgovara prof. dr. sc. Marinko Ogorec, stručnjak za sigurnost i predavač na Veleučilištu Velika Gorica.

- Svjedoci smo jedne od zbilja najturbulentnijih predsjedničkih kampanja u SAD-u, iako se mora naglasiti kako to nije jedina takva kampanja. Naime, ako se analiziraju i prethodne američke predsjedničke kampanje, može se vidjeti kako je velik broj njih realiziran uz vrlo žestoku retoriku s obje političke strane. No u ovom slučaju možemo svjedočiti i izrazito polariziranom američkom javnom mnijenju, što svakako nije dobro, jer se protivnik u predsjedničkoj kampanji ne percipira kao legitimni protivnik kojem će se čestitati u slučaju njegove pobjede ili naklo no zahvaliti na kreativnom sudjelovanju u slučaju njegova poraza. Politički protivnik se percipira kao neprijatelj kojeg je potrebno drastično poraziti bez mogućnosti njegova ponovnog političkog oživljavanja, kako nikada više ne bi mogao biti konkurencija. Takva percepcija budućeg političkog djelovanja svakako je jednostrana, jer jednom percipirani "neprijatelj" uvijek je latentna politička "opasnost", pa bilo kakve ideje s njegove strane (ma koliko god bile konstruktivne), a priori se ocjenjuju negativnima i opasnima te kao takve potpuno odbacuju. Upravo svjedočimo takvoj, izrazito radikalnoj i negativističkoj, retorici s obje strane, koje uglavnom idu ad hominem između predsjedničkih kandidata.

SIGURNOSNI ASPEKT

Bez obzira na tošto je kraj utrke za Bijelu kuću neizvjestan, očekuje li ostatak svijeta, uključujući i EU, ipak previše od Amerike, s obzirom na okolnosti kakve su danas...?

- Za sada je stvarno vrlo neizvjesno kako će ova kampanja završiti i tko će biti konačni pobjednik. Tome u velikoj mjeri pridonosi i vrlo komplicirani američki izborni sustav, koji još uvijek ima vrlo snažan mehanizam izbornog lektorata, što je doslovno svojevrsni politički atavizam 19. stoljeća, te nema potrebe za njegovom implementacijom i u 21. stoljeću. No činjenica je da se radi o tradicionalnom, zakonski utemeljenom i uvriježenom izbornom sustavu u američkoj političkoj praksi, pa ako su državljani SAD-a time zadovoljni, nitko drugi nema pravo prigovora na to.

S druge strane, međunarodna politička javnost od ovih izbora ima velika očekivanja, jer su međunarodni odnosi opterećeni brojnim tenzijama, među kojima su u prvom planu ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku. SAD je još uvijek najveća vojna, politička i gospodarska sila današnjeg vremena, od koje se očekuje donošenje politike koja bi mogla bar ublažiti (ako ne i potpuno riješiti) navedene tenzije. Naravno, mora se znati da ni budući predsjednik SAD-a (ma tko god to bude bio) nije svemoguć i neće moći rješavati krizne situacije izvan zakonitosti koje svaka kriza postavlja za sebe. Osim toga, po završetku izbora za očekivati je znatno umjereniju političku retoriku novog predsjednika/predsjednice, kako na unutarnjopolitičkom tako i na vanjskom planu, jer se do sada pokazalo kako se takva retorika neizbježno ublažava i stavlja u realne gabarite, kada više nema predizbornih tenzija i stresa.

Koliko je inače važan i širi sigurnosni aspekt u kontekstu američkih predsjedničkih izbora, uključujući i ove aktualne? Što nas povijest o tome uči? Kennedy je imao problema s Hruščovom i prijetio je nuklerarni rat, a u vrijeme Reagana SSSR se raspadao...

- Izuzetno je važan opći sigurnosni aspekt, a od završetka Drugog svjetskog rata imao je ozbiljno značenje za gotovo cjelokupne međunarodne odnose, jer je SAD nakon Drugog svjetskog rata profiliran u jednu od vodećih supersila svjetskog poretka, koje su u velikoj mjeri i definirale taj poredak. Suprotstavljena supersila SSSR također je definirala međunarodni poredak, što se u znatnoj mjeri reflektira i na aktualne političke odnose, iako je tzv. hladnoratovska blokovska bipolarizacija završila s nestankom SSSR-a s političke scene. No jedina međunarodno priznata sljednica SSSR-a, današnja Ruska Federacija, nastoji revitalizirati dio moći i političkog utjecaja nekadašnje supersile, što je i dovelo do aktualnih turbulencija u međunarodnim odnosima, te posljedično situaciji kakvoj svjedočimo na području Ukrajine.

Svijet je bio na rubu nuklearnog rata tijekom Kubanske krize, koja je u određenoj mjeri dovela do otrježnjenja o tome što se moglo dogoditi. Nakon toga slijedilo je vrijeme napetosti, ali i međusobnog uvažavanja, poznatog kao "detant", koji je trajao sve do raspada SSSR-a i urušavanja blokovske bipolarizacije. S dolaskom Borisa Jeljcina na čelo Ruske Federacije počelo je razdoblje problematične gospodarske tranzicije u toj zemlji, uz progresivnu degradaciju njezinih političkih čimbenika, što je pozitivno prihvaćeno od većine zapadnih političkih subjekata, koji su smatrali da je jedina ozbiljna, najveća prijetnja njihovim gospodarsko-političkim interesima uklonjena. S Putinovim dolaskom na čelo Rusije situacija se počinje mijenjati - Rusija se ponovo počela vraćati kao relevantni međunarodni političko-gospodarski čimbenik, što zemlje zapada nisu percipirale na odgovarajući način i to implementirale u svoje političke doktrine. Uglavnom, sadašnja situacija je velikim dijelom nastala kao produkt takvih nerazumijevanja promjena u suvremenoj međunarodnoj zajednici.

Što Amerika i svijet mogu očekivati u slučaju Trumpove pobjede, a što u slučaju pobjede Harrisove? Prije svega uzimajući u obzir sadašnje geopolitičke i sigurnosne izazove, odnose s NATO savezom, EU-om, uključujući i odnose s Kinom i konačno Rusijom i Iranom?

- Prije svega, mora se imati na umu kako će sadašnja, vrlo agresivna, politička retorika svakog od kandidata za predsjednika SAD-a u znatnoj mjeri reterirati nakon izbora, bez obzira na rezultate, ali tek nakon određenog razdoblja izborne destabilizacije. Naime, trenutno je prilično očita ozbiljna polarizacija američkog biračkog tijela (možda jedna od najozbiljnijih u posljednjim izbornim ciklusima). To svakako nije dobro, jer može izazvati prilično burne turbulencije u već sada destabiliziranoj američkoj javnosti. Uostalom, već ozbiljno destabiliziranu situaciju imali smo prilike vidjeti nakon posljednjeg gubitka izbora tadašnjeg predsjednika Trumpa. Ništa ne jamči da se slična situacija neće ponoviti. Zapravo, naznake s jedne i druge političke pozicije (i to dosta ozbiljne naznake) nagovješćuju kako ni jedna od strana u političkom izbornom procesu nije sklona tek tako, mirnim putem, priznati izbornu pobjedu druge strane ako do nje dođe.

Za SAD, ali i za ostatak međunarodne zajednice, bilo bi izuzetno važno da se realizira mirna tranzicija vlasti, bez obzira na izbornog pobjednika, te što prije reterira sadašnja (prilično agresivna) retorika s obje strane političkog spektra. Inače, što svijet može očekivati od pobjede jedne ili druge strane, sada je teško predvidjeti. Jedno je sasvim sigurno - bilo koji pobjednik primarno će raditi u interesu SAD-a, pa su u tom kontekstu moguća eventualna razočaranja na međunarodnoj sceni (primarno europskoj), kod političkih struktura koje i sada imaju nerealna očekivanja od SAD-a.

SIGURNA HRVATSKA

Zaključno, što bi za Hrvatsku značila Trumpova pobjeda, a što pobjeda Harrisove, napose u sigurnosnom smislu? Dosad smo od SAD-a dobivali besplatno ili po povoljnim cijenama dosta naoružanja (Bradley, helikopteri...), hoće li se dobri odnosi nastaviti s novom administracijom, bilo Trumpa bilo Harrisove?

- Republika Hrvatska dokazala se kao vrlo pouzdana i lojalna članica NATO-a i EU-a i u tom kontekstu mogu se očekivati daljnje relacije s ostalim članicama EU-a i NATO-a, uključujući i SAD, bez obzira na to tko dođe na čelo te države. Nema nikakvih razloga da bi se takvi odnosi mijenjali, bez obzira na to tko osvojio vlast u SAD-u. Jedna od ogromnih prednosti Republike Hrvatske je što se radi o maloj, simpatičnoj, gostoljubivoj i politički ne osobito važnoj državi u globalnim razmjerima i mislim da bismo tu prednost trebalo zadržati i u doglednoj budućnosti.(D.J.)