Pojam propaganda javlja se prvi put u institucionalnom obliku i značenju 1622. godine, kada papa Grgur XV. svojom bulom Inscrutabili Divinae, u slobodnom prijevodu Nesagledivo božansko, osniva tijelo kojemu je prepuštena briga za širenje katoličanstva i rješavanje katoličkih crkvenih pitanja u nekatoličkim zemljama - kaže ​izv. prof. dr. sc. Ivan Tanta, s Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku, te dodaje:

- Neki od važnijih članova Propagande fide odnosno misionara propagandista bili su Ivan Ratkay, poznatiji po svojoj knjizi Pisma iz Tarahumare i Ferdinand Končšak, pozat po svojim geografskim otkrićima Kalifornije. Kakav su utjecaj misionari ovog dikasterija imali najbolje se vidi iz činjenice da se današnja Južna Amerika zove još i Latinska Amerika. Naime, propaganda vjere tamo je bila vrlo temeljita i osebujna, pa od autohtonih naroda i kulture Južne Amerike nije puno ostalo. Ovdje sam se dotakao samo institucionalizirane propagande, ono što je bilo prije nje također spada pod taj pojam te je gotovo sigurno prisutno u ljudskim zajednicama od kada je čovjek ustrojio hijerarhijsko društvo, bilo da govorimo o lažima, opsjenama, dezinformacijama, uvjeravanjima, zabranama ili naprosto proizvodnji straha.

UNIDU

Sredinom prošlog stoljeća pojam propagande dosegnuo je svoje vrhunce u totalitarnim režimima, ali nemojmo se zavaravati, ima ih i u demokratski ustrojenim zajednicama. Propaganda naime ultimativno zahtijeva sljedbenike koji vjeruju i ne postavljaju pitanja niti očekuju odgovor na moguća pitanja. Skepsa je isključena, a odgovor ne dolazi u obzir.

Politika, propaganda i komunikacija u 20. stoljeću i politika, propaganda i komunikacija u 21. stoljeću, koje su sličnosti, a koje razlike, kako u formi, tako i u sadržaju? Drugim riječima, vodi li se danas, u digitalno doba, mnogo više komunikacijski rat riječima i slikama nego prije, u analognim vremenima?

- Nema razlike od kada je svijeta i vijeka. Uvijek je propaganda zatomljivala bilo kakav kritički duh, propitivanje vladara i njegovih postupaka, u 20. stoljeću se zbog toga u Njemačkoj išlo u konclogor, u Sovjetskom Savezu u Sibir, a u SAD-u pred kongresni odbor, koji je vodio Joseph McCharthy, u Jugoslaviji na Goli otok. U Španjolskoj je Francova diktatura "ljubazno" iseljavala ili ostavljala bez posla. Mogli bismo o primjerima još puno, ali idemo na drugi dio pitanja, odnosno odgovora.

Danas se rat vodi medijima i, naravno, slikama začinjenim s nešto malo riječi, naime, slika govori tisuću riječi i u isto vrijeme ne morate se mučiti s čitanjem. Zapravo propaganda se ne mijenja, ona se samo prilagođava tehnologiji koju koristimo. Prije ste morali kupiti novine ili slušati radio, odnosno gledati televiziju, danas vam preko društvenih mreža propaganda šapuće kako će vaše dijete ako ga cijepite postati homoseksualac, kako je zemlja zapravo ravna ploča i kako svijetom vladaju gušteri. Što slabije obrazovanje i što manje znanja, to više prostora za propagandu.

O propagandi se može raspravljati naširoko i naveliko, uzimajući u obzir i dublji povijesni kontekst. Pritom se jedna knjiga i danas navodi kao temeljni orijentir, a to je "Propaganda" Edwarda Bernaysa. Što nas to antologijsko djelo uči i danas, koliko je aktualno u ovom našem vremenu, globalno umreženom i digitaliziranom, između ostalog?

- Bernays je diplomirao poljoprivredu na Sveučilištu Cornell, ali je odabrao novinarstvo kao svoju prvu karijeru. Iako mu se pripisuje unaprjeđenje profesije odnosa s javnošću, njegove tehnike su kritizirane zbog manipulacije javnim mnijenjem, često na načine koji potkopavaju autonomiju pojedinca i demokratske vrijednosti. Od njegovih brojnih knjiga, Kristaliziranje javnog mnijenja (1923.) i Propaganda (1928.) privukle su posebnu pažnju kao rani pokušaji definiranja i teoretiziranja područja odnosa s javnošću. Citirajući djela pisaca poput Gustavea Le Bona, Wilfreda Trottera, Waltera Lippmanna i Sigmunda Freuda (vlastitog ujaka), opisao je mase kao iracionalne i podložne instinktu stada i ocrtao kako vješti praktičari mogu koristiti psihologiju gomile i psihoanalizu te ih kontrolirati na željene načine. Bernays je kasnije sintetizirao mnoge od ovih ideja u svojoj poslijeratnoj knjizi, Odnosi s javnošću (1945.), koja ocrtava znanost o upravljanju informacijama koje organizacija objavljuje u javnosti, na način koji je najpovoljniji za organizaciju. Jednostavnije rečeno, lakše je naći mudra čovjeka nego mudar narod. Narod nema oči, nego srce, on osjeća, a ne vidi, u tom kontekstu Bernays nam je pokazao put u samo jednoj sjajnoj rečenici koja kaže da ljudske umove treba ustrojavati kao vojne jedinice. Što ćete više!

Zaključimo s Georgeom Orwellom, koji je jednom prigodom rekao: "Onaj tko upravlja prošlošću, stvara budućnost." Ako su već starogrčki povjesničari manipulirali povijesnim zapisima tendenciozno prikazujući stranu koju su podržavali, na tom tragu kakva je sudbina, recimo tako, propagande u budućnosti, napose suodnosa politike, propagande i komunikacija/medija?

- U knjizi Razgovori s Goetheom Johann Peter Eckermann, njemački pjesnik i pisac, bilježi misao mudrog sugovornika: ‘Gotovo je nemoguće da se danas još nađe situacija koja je potpuno nova. Samo način gledanja i umjetnost kojom se ona obrađuje i prikazuje mogu biti novi, a pritom se čovjek mora čuvati svakog suvišnog podražavanja.’ Dakle, ništa nova pod kapom nebeskom. Zasad!