Imajući u vidu činjenicu da Hrvatska ima mnogobrojno iseljeništvo, koje se, nažalost, u posljednjih desetak i više godina povećalo za gotovo 400 tisuća, nužno je bilo formirati Ministarstvo demografije i useljeništva. Uz aktivnosti drugih državnih institucija zaduženih za rad i suradnju s hrvatskim iseljeničkim zajednicama i istaknutim pojedincima u iseljeništvu, potrebno je i preko Ministarstva vratiti izgubljeno povjerenje hrvatskih iseljenika u državne institucije i općenito u državni vrh - naglašava dr. sc. Marin Sopta, predsjednik Centra za istraživanje hrvatskog iseljeništva i predsjednik Programsko-organizacijskog odbora Hrvatskog iseljeničkog kongresa, te u nastavku svog priloga, piše:

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

- U današnje vrijeme, kada je globalizacija postala glavna i najjača ideologija, naše društvo, uključujući i hrvatske iseljenike, izloženo je mnogim novim izazovima. Da bi jaz i nerazumijevanje  između domovine i hrvatskih iseljenika bio što manji, nadam se da će Ministarstvo demografije i useljeništva uspjeti osmisliti razvojnu strategiju baziranu na povratku hrvatskih iseljenika, naročito pripadnika druge i treće generacije. 

Ministar za demografiju i useljeništvo Ivan Šipić održao je 3. listopada ove godine konferenciju za novinare, na kojoj je, između ostaloga, predstavio svoja četiri stručna savjetnika. Predstavljajući smjer demografskih mjera i aktivnosti novoosnovanog ministarstva, ministar je, između ostaloga, istaknuo kako je njegova dužnost i odgovornost kvalitetno postaviti temelje ministarstva na čijem je on čelu. Između ostaloga, prema riječima ministra Šipića, Hrvate povratnike treba osloboditi poreza na dohodak na deset godina te dati poticaj onima koji žele i mogu investirati u hrvatsko gospodarstvo. Naveo je primjer kako poticaj za magarce iznosi 311 eura, a za majke s djecom 309 eura, što je veliki apsurd. Također predlaže da se naknade za majke povećaju 100 %.

S novim Ministarstvom demografije i useljeništva hrvatski iseljenici i njihov odnos s domovinom dobit će veće značenje, jer su se ti odnosi automatski podignuli na višu političku razinu. Uspostavom takvog ministarstva bit će osigurana veća materijalna sredstva. Zaposlit će se novi ljudi, a onda, što je i za očekivati, bit će lakša i efikasnija realizacija složenijih projekata u sklopu Ministarstva, prije svega povratka hrvatskih iseljenika iz Europe, kao i hrvatskih iseljenika iz Južne Amerike, što kao tema u posljednje vrijeme dominira medijskim prostorom. 

NEGATIVNE REAKCIJE  

Da će ministar i njegovi suradnici imati vrlo težak i zahtjevan posao, bilo je očito od samog formiranja Ministarstva, što je posebno došlo do izražaja u kolumni Jadranke Jureško za jedne dnevne novine (ili pak televizijskog voditelja Zorana Šprajca), a prije nekoliko dana i Ante Tomića za iste te novine. Kao iskusni i dugogodišnji profesionalci, u najmanju sam ruku očekivao da će ministru Šipiću dati malo prostora i vremena da se pokaže, no oni su se u svojim komentarima obrušili na ministra, ne samo na njegove ideje i programe nego i na njega osobno, što me je dovelo do zaključka da se radi o tzv. urbanim rasistima. Novinar Ante Tomić, između ostaloga, na izuzetno neprimjeren način ismijava pokojnog don Antu Bakovića, ignorirajući činjenicu da nas je pokojni don Ante Baković u svojim novinama Narod upozoravao na ono do čega smo danas došli (misleći na demografske gubitke stanovništva). Štoviše, on je sa svojim tadašnjim suradnicima, od kojih je jedan bio i profesor Anđelko Akrap, danas akademik, nudio program od desetak točaka kako zaustaviti odljev stanovništva u druge države. Ismijavali su ga pojedinci poput novinara Ante Tomića, ali i neki visoki crkveni dužnosnici, koji su ga, umjesto da ga podrže, ignorirali.

PIXSELL

Svi ti negativni komentari vezani uz mogući masovni povratak hrvatskih iseljenika u domovinu nisu ništa novo. To se na jedan ili drugi način provlači kroz hrvatsku javnost, mnoge državne institucije, pa i Sabor Republike Hrvatske. Samo da podsjetim na jedan primjer, kada je savjetnik predsjednika Zorana Milanovića za ekonomiju Velibor Mačkić u intervju za jednu našu televiziju izjavio da ćemo morati uvesti od deset tisuća do stotina tisuća stranih radnika. Istina je da će Hrvatska trebati strane radnike, ali nikako stotine tisuća. Na tu izjavu odmah je žustro reagirao dr. Stjepan Šterc riječima kako je izjava Velibora Mačkića neprimjerena, uskogrudna i, što je najvažnije, ona ignorira demografsku problematiku zemlje. Šterc je uvjerenja da mi ne možemo uvesti toliki broj stranih radnika, potrebnih za ekonomski rast zemlje, jednostavno zato što država nema dovoljno materijalnih sredstava potrebnih za njihovu integraciju u društvo. Umjesto uvoza stranih radnika Šterc, kao i njegov kolega, akademik Anđelko Akrap, propagira ideju povratka Hrvata koji su posljednjih godina napustili Hrvatsku. No na te ideje, što je interesantno spomenuti, reagirao je novinar Robert Bajruši, koji u svom članku "Da, Hrvatskoj su potrebni useljenici" (Jutarnji od 4. 9. 2021.) nastoji uvjeriti čitatelje kako je dr. Stjepan Šterc promijenio svoj ksenofobični stav, kada je   na dolazak 37.000 stranih radnika 2019. godine u Hrvatsku reagirao  riječima da je "to najgori mogući demografski proces za Hrvatsku... To, između ostaloga, znači da se Hrvati, uglavnom  mlađi i obrazovaniji, iseljavaju, a useljava se radna snaga potrebna hrvatskom gospodarstvu koja nije identitetsko stanovništvo". Novinar Bajruši nastavlja se dalje baviti dr. Štercom i zaključuje kako on, uvidjevši da nije došlo do masovnog povratka pripadnika hrvatske dijaspore, prihvaća selektivnu politiku dolaska doseljenika u Hrvatsku koji nemaju hrvatske korijene. Bajruši na kraju svog članka zaključuje da država mora "kreirati uvjete da bi se stranci počeli useljavati". 

No ono što upada u oči jest to da u Hrvatskoj postoji jak antagonizam prema hrvatskim iseljenicima, što ima svoje korijene u ideološkim predrasudama ne samo među novinarima nego, nažalost, i među hrvatskim političarima. Budimo iskreni, nakon smrti prvoga predsjednika, dr. Franje Tuđmana, Hrvatska je vodila antiuseljeničku politiku.   

Nedavna turneja premijera Andreja Plenkovića po SAD-u i njegovo gostovanje među Hrvatima Los Angelesa, San Pedra, Chicaga i New Yorka na određeni su način dali prikaz stanja s hrvatskim iseljenicima danas. Mali broj Hrvata koji su ga došli pozdraviti, posebno u Los Angelesu, dokaz je slabe organiziranosti hrvatske zajednice. Ta blic-turneja po SAD-u i posjet spomenutim hrvatskim zajednicama, uz one Hrvate koji su napustili Hrvatsku u posljednjih desetak godina, potvrđuju činjenicu da je hrvatsko iseljeništvo vrlo heterogeno, tako da se ne smije i ne može tretirati kao jedinstvena grupa, kako to, nažalost, mnogi u Hrvatskoj, a posebno političari, vide. 

Opće je poznata stvar za sve one koji se bave tematikom i poviješću hrvatskog iseljeništva da je ono produkt četiriju svjetskih migracijskih valova iseljavanja, nastalih u različitim razdobljima, a najčešće izazvani političkim i ekonomskim prilikama u domovini. Na osnovi gore spomenutog, među hrvatskim iseljenicima postoje velike razlike. U prvom redu njihova integracija u nove sredine u koje su se doselili nije bila jednaka, kao ni razlozi iseljavanja iz domovine. Trebali su se prilagoditi na nove životne okolnosti, novu kulturu, jezik, drukčije običaje. Sve je to utjecalo na različit stupanj povezanosti s domovinom.

PEXELS

PODRŠKA MINISTARSTVU

Iskreno se nadam da će Ministar Ivan Šipić uz pomoć svojih savjetnika, dr. sc. Stjepana Šterca,  dr. sc. Tade Jurića, dr. sc. Dražena Živića i Zdenka Štrige, koji živi i radi u Njemačkoj, imati ovo u vidu i da će u svom programu, između ostaloga, među glavne prioritete staviti jačanje nacionalnog identiteta pripadnika hrvatske dijaspore. Od nacionalnog značenja je da se među hrvatskim iseljenicima počne sustavno razvijati dobro osmišljena kultura povratka u zemlju rođenja ili podrijetla. Da je nužno raditi na tome, najbolji su primjeri hrvatske zajednice u Južnoafričkoj Republici, a u posljednje vrijeme i u Venezueli. Naime, Hrvatska zajednica u JAR-u, u jednom je trenutku imala 8000 Hrvata. Zbog velikih političkih promjena koje su krajem dvadesetog stoljeća zahvatile tu državu mnogi su se Hrvati, naročito pripadnici druge generacije, u strahu i neizvjesnosti koje su te promjene donosile, odselili, uglavnom u Australiju, SAD, Kanadu i Englesku. Čvrsto sam uvjeren da se u Hrvatsku nije doselilo više od pedeset Hrvata iz Južnoafričke Republike, a možda ni toliko. Ono što je žalosno jest da naš državni vrh nije ništa poduzeo kako bi potaknuo Hrvate iz te države da se dosele u Hrvatsku. Slična je situacija i s Hrvatima iz Venezuele. Za primjer želim istaknuti kako je Mađarska organizirala povratak nekoliko stotina svojih sunarodnjaka iz Venezuele, za razliku od naše države, koja se zadovoljila samo slanjem humanitarne pomoći. 

PIXSELL

Ministarstvo demografije i useljeništva ne može samo ostvariti povratak hrvatskih iseljenika, ono mora u koordinaciji i suradnji s drugim ministarstvima raditi na tome, ali pod jednim uvjetom, a to je da postoji politička volja na najvišem državnom vrhu za masovni povratak hrvatskih iseljenika. Da bi se to ostvarilo, treba raditi na većoj i bržoj integraciji iseljenika, odnosno pojedinaca, u hrvatske zajednice i njihove organizacije u iseljeništvu, što bi pridonijelo jačanju hrvatskog nacionalnog identiteta među hrvatskim iseljenicima. Trenutačno u redovima hrvatskih iseljenika vlada jedan vakuum, kako u vodstvu iseljeničkih organizacija tako i u njihovim aktivnostima. Možda je to produkt generacijskih smjena u hrvatskim iseljeničkim zajednicama, u mnogim slučajevima kontraproduktivnim djelovanjem i pasivnošću hrvatskih diplomata prema hrvatskim iseljenicima. S druge strane, neprihvaćanje izazova nametnutih globalizacijskim procesima dovelo je do toga da se uloga raznih dijaspora u svijetu, pa tako i hrvatske, drastično promijenila. 

Na osnovi navedenoga treba nastojati ojačati nacionalni identitet hrvatskih iseljenika. Sport, posebno nogomet, ne može i ne smije biti glavni i jedini čimbenik jačanja identiteta među hrvatskim iseljenicima.  Svi smo svjesni uloge i doprinosa hrvatskih iseljenika ne samo u Domovinskom ratu nego i nakon rata. Iseljeničke novčane doznake i investicije u hrvatsko gospodarstvo, koje čine gotovo 10 % državnog proračuna, potvrđuju značenje hrvatskih iseljenika u gospodarskom smislu. Ministar Šipić je na konferenciji za medije spomenuo da treba nastojati potaknuti hrvatske iseljenike na veća ulaganja u hrvatsko gospodarstvo, a to se može ostvariti stvaranjem pozitivne poduzetničke atmosfere za potencijalne investitore uz razne poticajne mjere.

Mnogi hrvatski stručnjaci i znanstvenici mišljenja su da su hrvatski iseljenici velik potencijal za demografsku obnovu Hrvatske. Uvođenjem elektronskog i dopisnog glasovanja, s većim brojem zastupnika iz hrvatskog iseljeništva u Saboru Republike Hrvatske, kao i s većim brojem hrvatskih iseljenika u državnim i znanstvenim institucijama, umnogome bi se pridonijelo da se vrati narušeno povjerenje među hrvatskim iseljenicima kao rezultat državne politike prema njima.