Novi glavni tajnik NATO-a Mark Rutte jasno je poručio da Ukrajina ulazi u NATO, bila ona prva sljedeća država kao 33., bilo pak kao 34. po redu. “To je odlučeno u Washingtonu”, jasno je rekao Rutte. Može se raspravljati je li ta odluka NATO-a, da se Ukrajinu prigrli, dobra za globalne prilike, može se raspravljati i kad će to biti, hoće li biti tek nakon završetka rata i potpisa primirja, ali jedno je sigurno - ona je već donesena, i definitivna je. I kao takva, snažna je poruka Moskvi, s jasno izraženom taktikom koja se svodi na to da će se Ukrajina vojno i ekonomski osnaživati sve dok ne bude spremna za pregovore o onom što se naziva pravedni mir. A to znači mir za puni teritorij te zemlje, koja neće u povijesti ostati žrtva ruske agresije.

Suradnici predsjednika Zorana Milanovića kažu kako “Rusija jest agresor, a Ukrajina žrtva, ali kako pomoć bilo kojoj od njih znači uvlačenje Hrvatske u sukob, a to Pantovčak neće dopustiti”. No, nisu dali objašnjenje na pitanje što je s obavezama koje Hrvatska ima prema NATO savezu kao njezina punopravna članica, a koje je netko pri zdravoj pameti potpisao. Nema nikakvih specijalnih iznenađenja u tim odlukama - od trenutka kad je misija NSATU nastala kao projekt na samitu u Washingtonu u srpnju ove godine, svim akterima i na hrvatskoj političkoj mapi dobro su poznati detalji te misije. Ali reakcija Pantovčaka uslijedila je tek sada - zašto?

Ako je ta odluka da se blokira slanje hrvatskih časnika u Njemačku u sklopu tog programa uvjetovana samo našim unutarnjim prilikama i činjenicom da slijede predsjednički izbori, onda je to duboko pogrešan motiv. Pogotovo sad, nakon jednog tako širokog sastanka kao što je onaj nedavni u Bruxellesu, gdje se nije moglo čuti glasa protiv NATO-ovog nastavka politike pomoći Ukrajini, kao svojoj budućoj članici. Plan pobjede Volodimira Zelenskoga upravo je planiran i pisan u suradnji s glavnim ljudima koji vode Sjevernoatlantski savez i EU. Ne formalno, naravno, jer on obilazi europske prijestolnice i predstavlja ga, ali on nije “pao s Marsa” nego je upravo rezultat dugotrajnih usuglašavanja s partnerima i saveznicima. Zelenski nije neki Pale sam na svijetu koji baulja Europom i priča besmislice koje se rađaju u njegovoj glavi. On je partner Rutteu, Ursuli von der Leyen i drugima, kao i čelnicima grupacije najmoćnijih zemalja G7, koje su prve podržale njegov plan.

Zato u ovom trenutku mnogo više hrvatski predsjednik Milanović izgleda kao Pale sam na svijetu nego Zelenski.