Prema pojedinim geopolitičkim analitičarima brutalni su sukobi u istočnoj Europi, na Bliskom i Srednjem istoku te u Africi samo uvertira u novi ratni spektakl koji nam za sljedeću dekadu u gravitacijskom prostoru Kine priređuje Amerika i njezini sateliti. U svezi s tim australski Lowy Institute (neovisni je think tank koji je u travnju 2003. osnovao Frank Lowy) svake godine u ovo vrijeme prezentira izračun Asia Power Indexa, koji odražava relativnu snagu 27 zemalja povezanih s Indopacifičkom regijom.

Ovaj indeks usredotočen je na 131 pokazatelja u osam ključnih područja kao što su vojne sposobnosti, obrambene mreže, ekonomske sposobnosti, ekonomski odnosi, diplomatski utjecaj, kulturni utjecaj, otpornost i budući resursi. U indeks je naravno uključena i glavna imperijalna i pacifička sila svijeta, SAD, koji trenutno drži ukupno prvo kao i prvih šest od osam mjerila snage. Kao i 2023., SAD vodi u indeksu budućih resursa, otpornosti, obrambenih mreža, kulturnog utjecaja, ekonomske sposobnosti i vojne sposobnosti. Sjedinjene Države pale su ove godine iza Japana po diplomatskom utjecaju u Aziji, što je posljedica njihova miješanja u sve sukobe na svijetu. Zadržano prvo mjesto prema ekonomskoj sposobnosti SAD djelomično može zahvaliti Kini, koja se još nije potpuno oporavila od politika prema COVID-19 epidemiji.

PEXELS

Usporedbe radi navodimo i nepotpuniji Global Fire Power Index, koji prikazuje samo vojne sposobnosti budućih suparnika, saveznika ili neutralnih prema broju ljudi, zračnim, kopnenim, pomorskim snagama, ekonomiji, logistici i vojnom proračunu. Ovaj indeks već godinama rangira Sjedinjene Države na prvo mjesto, Rusiju na drugo, Kinu na treće, a Indiju na četvrto mjesto u svijetu. Podsjetimo, vojni proračun SAD-a tri je puta viši od kineskog. Iznosi 916 milijardi dolara u odnosu prema 296 milijardi dolara, koliko izdvaja NR Kina za vojsku. SAD posjeduje više od 13.000 zrakoplova u usporedbi s 3000 kineskih i 11 nosača zrakoplova, a Kina ih ima samo tri - Liaoning, Shandong i Fujian. Što se pak Rusije tiče, ona kvantitativno ima najjače nuklearne sposobnosti, 1549 raspoređenih strateških bojnih glava i dodatnih do 2000 taktičkih bojnih glava. Sjedinjene Države ih slijede s 1419 raspoređenih strateških bojnih glava i ukupnom zalihom od 3748 bojnih glava. Kina ima samo oko 500 komada nuklearnog oružja, od kojih je 310 instalirano na strateškim lanserima. Zanimljivo je da Peking histerično širi svoj arsenal i mogao bi dosegnuti 1000 nuklearnih bojnih glava do početka otvorenog rata na području Indopacifika, 2030. godine. Pretpostavka je da će se taj rat, s obzirom na Tihi ocean kao najveću morsku površinu na svijetu, voditi i raznim tipovima plovila, pogotovo podmornicama. Podsjećamo da Kina i Sjedinjene Države trenutno imaju gotovo jednak broj podmornica. Kina ih ima 61, samo tri manje od Sjedinjenih Država, koje pak imaju puno veću flotu podmornica na nuklearni pogon koje su u svakom smislu superiornije od tromih kineskih dizelašica. SAD također, za razliku od Kine, na području Indopacifika ima brojne vojne baze, jaču ubilačku težnju i poput pauka ispletenu ljepljivu i čvrstu obrambenu mrežu.

PROJICIRANJE MOĆI

Iako su na vrhuncu moći Sjedinjene Američke Države bile 2018., i dalje su, na žalost svojih protivnika, prema oba indeksa i drugim pokazateljima daleko ispred svih ostalih država. Vratimo se Lowy indeksu prema kojem, ponavljamo, vode u šest od osam kategorija, uključujući buduće resurse, otpornost, obrambene mreže, kulturni utjecaj, ekonomsku snagu i vojnu moć. Kina pak SAD nadmašuje u gospodarskim odnosima i diplomatskom utjecaju. Razlog je, navodi Lowy institut, što SAD općenito izbjegava pridruživanje multinacionalnim trgovinskim sporazumima i grupacijama, a Kina pomalo neoprezno predvodi projekte poput "Pojas i put" (BRI), BRICS i Šangajske organizacije za suradnju (SCO). Ova uključenost, dalje se navodi, jača kineski gospodarski i diplomatski utjecaj, no nije za očekivati da bi se to moglo pretvoriti u prednost u potencijalnom ratu. Naprotiv, analitičari drže da bi u slučaju rata zbog prirode međunarodnih odnosa, urođene ljudske gramzivosti i kineske neiskrenosti, vjerojatno sva njihova ulaganja prvom prilikom, poput lešinara, razgrabili najbliži partneri. Uz to jedini službeni obrambeni sporazum Kina ima samo sa Sjevernom Korejom, a SAD je, pak, dizajner, osnivač i predvodnik moćnih organizacija poput NATO-a, AUKUS-a, Quada, Five Eyesa te ima bilateralne obrambene sporazume s brojnim nacijama svijeta. Najmoćnija zemlja koja bi se pod vrlo specifičnim uvjetima svrstala uz Kinu u hipotetskom ratu protiv Sjedinjenih Država jest Rusija.

Trenutna navodna suradnja Kine i Rusije oko rata u Ukrajini, prema Lowy institutu, ojačala je vojne sposobnosti obiju država. Kina prema njima pomaganjem ruske obrambene industrije podgrijava rat u Ukrajini, a ruski izvoz oružja i tehnologija jača kineske zračne, pomorske i raketne sposobnosti. Unatoč povećanom broju zajedničkih vojnih vježbi, dvije zemlje nisu usklađene i nemaju službeni sporazum o međusobnoj obrani. Međutim, navodi se da čak i površno partnerstvo Rusije i Kine komplicira američku vojnu strategiju na Indopacifiku i u Europi.

INDIJA NADJAČALA JAPAN

Ekomomski napumpana, ali i podijeljena Indija pala je na deseto mjesto po razvoju obrambene mreže i ekonomskim odnosima. Međutim, prema ukupnom Power Indexu, prestigla je Japan postavši treća najmoćnija zemlja u Aziji. Najveći privid snage Hindusima daju očekivanja temeljena na raspoloživim resursima. Tu je i indijska vojska koja je na primjer u ljudstvu šest puta veća od japanske. Zajedno s paravojnim snagama Indija raspolaže s ukupno 2,5 milijuna vojnika. Indijski proračun za obranu je oko 50 % veći od japanskog, a nadmašuje ga i po broju zrakoplova, tenkova i mornaričkih brodova. Indija posjeduje procijenjene 172 nuklearne bojne glave, a Japan nema ni jednu.

ABACA

Japan pak ostvaruje najbolji rezultat u diplomatskom utjecaju, gdje je u 2024. potisnuo SAD na treće mjesto. Japan ima najniže ocjene za otpornost i buduće resurse. Najveće poboljšanje ove godine Zemlja Izlazećeg Sunca ostvarila je u stavci obrambene mreže, i to zbog povećane suradnje sa SAD-om i drugim regionalnim partnerima poput Australije, Ujedinjenog Kraljevstva, Indije, Francuske, Filipina i Vijetnama. Japan, kao i prijašnjih godina, bilježi mali napredak vojnih sposobnosti, koji je usput rečeno u skladu s ulogom koju je dobio nakon predaje Amerikancima na bojnom brodu SS Missouri, 1945. godine. Lowy institut ističe da Tokio i dalje vodi politiku suštinski pametne sile, koja koristi ograničene državne resurse za ostvarivanje širokog utjecaja u regiji. Japan ima veći utjecaj u regiji nego što se očekivalo s obzirom na raspoložive resurse, kažu u Lowyju.

FILIPINSKI SLUČAJ

Recimo nešto i o Filipinima, državi kojoj mnogi zluradi analitičari proriču budućnost "Ukrajine Pacifika". Prema ukupnoj snazi rangirani su na petnaestom mjestu od 27 država regije. Najjača strana Filipina su obrambene mreže, gdje zauzimaju 10. mjesto, što je odraz bilateralne vojne suradnje s ugovornim saveznikom Sjedinjenim Američkim Državama, kao i posljedična suradnja s drugim sigurnosnim partnerima poput Japana i Sjeverne Koreje. Ahilova tetiva Filipina je opća otpornost države, gdje se nalazi na 20. mjestu zbog naslijeđenih unutarnjih sukoba još od Filipinsko-američkog rata i mračne Marcosove diktature. Filipini su zabilježili snažan napredak u diplomatskom utjecaju zbog jačeg angažmana administracije Marcosa Jr. prema Kini. Podsjetimo, Marcos mlađi je u svibnju na sigurnosnom forumu u Singapuru bio neugodan prema Kini kazavši: "Ako bilo koji stanovnik Filipina umre od posljedica kineskih aktivnosti, Filipini će to smatrati činom rata i odgovoriti na odgovarajući način."

Prema nedavnom izvješću tvrtke za analizu podataka GlobalData, predviđa se da će, unatoč očajnom ekonomskom stanju, rashodi za vojne nabave Filipina porasti za 4,9 posto, a predviđa se i da će ukupni vojni izdaci porasti za 6,2 posto od 2025. do 2029. godine. Uglavnom, prema Power Indexu zbog neposredne američke prisutnosti i geografskog položaja Filipini imaju nerazmjerno veći utjecaj u regiji u odnosu prema raspoloživim resursima.

Najveći pad ukupne moći prema Asia Power Indexu za 2024. zabilježila je država Mianmar. Tijekom ove godine tu je dodatno ojačao oružani otpor prema vojnoj hunti i zemlja je zaglibila u građanskom ratu. Fragmentacija, sukobi i osporeni politički legitimitet ograničavaju sposobnost zemlje da ima utjecaj na vanjsko okruženje. S obzirom na navedeno Mianmar ima najnižu ocjenu za otpornost. Pretposljednja je država u potencijalu stvaranja obrambenih mreža i vojnih saveza te se nalazi u klubu najizoliranijih političkih sustava na svijetu. Kao takav Mianmar ima puno manji utjecaj u regiji nego što se očekivalo u odnosu prema geografskom položaju i raspoloživim resursima.

Preko relativno slabih država poput Tajlanda, Kambodže, Istočnog Timora... dolazimo i do glavnog rimlandskog kontrolora Tihog oceana - Australije, za koju Power Index navodi da je ove godine prestigla Rusiju i postala peta sila po snazi u Aziji. Australija je ostvarila najbolje rezultate u obrambenim mrežama. Najslabiji rezultat ima u budućim resursima jer se u srednjoročnom razdoblju tamo očekuje demografski krah i gospodarski pad. Australija ima veći utjecaj u regiji nego što se očekivalo s obzirom na raspoložive resurse, a slično je i s njezinim ideološko-kulturnim saveznikom Novim Zelandom.

ABACA

Kao što vidimo, uspon kineske vojne snage i diplomatskog dosega te upad Rusije u istočnu Ukrajinu natjerali su SAD i njegove neposredne saveznike na modeliranje zadane strategije prema Kini i istočnoj i srednjoj Europi. Isključimo li SAD, Kina i dalje ostaje nominalno najvažnija država u Aziji. Rusija se iscrpljuje u Ukrajini, a Indija, trenutno treća najmoćnija zemlja u Aziji, nema pravi ratni potencijal prije svega zbog nerazvijenog materijalizma i nedostatka kulture smrti. Japan baštini i takvu kulturu, ali je zbog uloge u Drugom svjetskom ratu za sada suspregnut na isključivo gospodarsku razinu.