U svojoj knjizi "Najveća K-POP enciklopedija na svijetu" (Media bar, 2019.) njezin autor Velimir Grgić u uvodniku je između ostalog zapisao i ovo: K-Pop je putovanje. Udobno ste se smjestili i upalili sve motore pa nestali u prostranstvima jednog novog svemira, pokušavajući se odlučiti gdje točno sletjeti. Sve izgleda tako poznato, a opet i potpuno novo u isto vrijeme. Planeti kolaža na kojima komadići autohtone korejske kulture tulumare sa svim elementima zapadne pop glazbe 20. stoljeća. Asteroidi prepuni ruda: hip hop, R&B, pop, trap, dance, koji se sudaraju u kozmičkom vrtlogu, stvarajući posve nove spojeve. Amalgame koji K-Pop čine K-Popom. Svemir za koji vam ne treba antigravitacijska letjelica iz SF romana, samo veza s internetom i zvučnici. Ovu knjigu koristite kao mapu i navigacijski sustav. Udobno se smjestite i upalite sve motore pa nestanite u prostranstvima jednog novog svemira…

Činjenica da je Velimir Grgić ne samo u Hrvatskoj i široj regiji nego i u europskom i svjetskim razmjerima jedan od najvećih i najboljih poznavatelja dalekoazijske (Japan, Južna koreja...) masovne popularne kulture (glazba, filmovi, tv-serijali, mange, anime...) dodatno je dobila na snazi kad je Grgić početkom ove godine dobio poziv za gostovanje u Južnoj Koreji, i to s najvišeg državnog mjesta, tomošnjeg Ministarstva kulture. Sve to i još puno drugih razloga, bio nam je motiv da s Velimirom Grgićem porazgovaramo o njegovim iskustvima iz Koreje kao i općenito o fenomenu južnokorejske popularne kulture i njezina globalnog uspjeha i utjecaja.

Velimir Grgić

DRŽAVNA PROMOCIJA

Za početak, kako je došlo do toga da skupa s drugim novinarima (ukupno osam) budeš dio ekipe koju je južnokorejsko ministarstvo kulture pozvalo na promociju korejske glazbe u Seoulu? Vjerojatno su vidjeli tvoju knjigu "Najveća K-Pop enciklopedija na svijetu"...

- Prvi je poziv stigao mjesec dana prije. Bio je to, ako se dobro sjećam, poziv na praćenje sportskog turizma, ali nažalost morao sam odbiti jer sam na taj datum trebao držati dječju filmsku radionicu u Koprivnici. I danas s ponosom kažem da sam odbio Seoul zbog Koprivnice! (smijeh) Nisam planirao prekršiti dogovor, a tješilo me je i to da ako već gubim besplatni put u Koreju, sportska tema ionako nije nešto što bi me pretjerano zanimalo i čemu bih mogao pametno pridonijeti. Vrlo brzo je stigao novi poziv - ovaj put za praćenje glazbene industrije. Bio sam slobodan i brzo spakirao kofere. Naravno, ničega ne bi bilo da nema korejskog veleposlanstva u Zagrebu, s kojim već godinama surađujem i koji su me preporučili korejskom ministarstvu kulture. Činjenica da se korejskom kulturom, prije svega filmom, pa onda i glazbom, predano bavim već skoro 25 godina, bila je dovoljna da uđem u taj uski izbor. Sedam redakcija, od Mađarske i Argentine do SAD-a, pa eto i Hrvatske. Bilo nas je osam, jer iz Singapura je stigla dvočlana TV ekipa.

Kakva su iskustva iz Južne Koreje, sa spomenute promocije, koju je službeno organizirala država, što i nije baš uobičajeno u domeni masovne popularne kulture na Zapadu?

- Način na koji se tim ministarstva kulture brinuo o nama doslovno je bio roditeljski. Kada smo bili gladni, donosili su nam menije na izbor, u svako doba dana. Kada smo bili žedni, mogli smo birati sve - od energetskih napitaka do sokova, čajeva i kave. Vozili su nas u autobusu, od točke do točke, katkada od osam ujutro do 23 sata, s pauzama za ručak i drijemanjem u busu, trudeći se da nam u to malo vremena što imaju pokažu što je više moguće. Srećom, nitko od nas nije došao u Koreju spavati, pa smo u sinergiji obostranog entuzijazma uspjeli postići to da su nas organizatori proglasili svakako grupom s najviše volje, energije i entuzijazma koju su do sada vodili.

Velimir Grgić

Inače, razni programi širenja korejske kulture ovog tipa traju već godinama, ali ovo je prvi put da je tema K-Pop. Tako da entuzijazam ne čudi. U grupi smo imali istinske, vatrene obožavateljice grupe BTS, članice njihove službene, organizirane fanovske skupine Army. Vjerujem da prijašnji posjeti poslovnih novinara u svrhu širenja gospela tehnološkog i turističkog rasta ne mogu parirati toj atmosferi, kao i da do sada nisu imali program koji novinare vodi u školu boy i girl bend plesa te uči pjevati tradicionalni folk standard arirang na korejskom. I kada posjet glazbenom festivalu propadne zbog COVID-om oboljelog malezijskog kolege, isti ti novinari karantenu organiziraju u karaoke klubu, pjevajući klasike Queena, ABBA-e i BlackPinka do ranih jutarnjih sati. Ukratko, sve je bilo sjajno.

MASOVNA HISTERIJA

Da se malo osvrnemo i na jedinstveno izdanje kod nas, tvoju knjigu "Najveća K-Pop enciklopedija na svijetu", objavljenu u nakladi Media bara 2019. godine. Da danas pišeš nastavak, dodatak toj knjizi, nova poglavlja recimo, što bi morao uvrstiti, još pojasniti, prokomentirati, s obzirom na vremenski odmak od pet godina? Drugim riječima, što se dogodilo s K-Popom proteklih pet godina?

- Trebala bi to biti vjerojatno dvostruko deblja knjiga. (smijeh) Svakako bi je trebalo dopuniti. Srećom, ona bilježi komad povijesti i kao takva je vremenski univerzalna, živa i danas, iako je sa skladišta izdavača rasprodana i novi se primjerci mogu pronaći samo na policama onih koji je još prodaju ili su je kupili. Ali brzina kojom se u K-Popu pojavljuju novi trendovi i nova imena tražila bi jako puno "apdejtanja". Osim toga, kada je knjiga izišla, BlackPink i BTS su imali tek svoj prvi zamah, makar se već tada činilo da su dodirnuli plafon. Ali tko je tada mogao znati da će lanjska proslava desetogodišnjice postojanja BTS-a biti neka vrsta nacionalnog praznika i da će se seulski gradski toranj u čast izdavanja novog albuma grupe BlackPink obojiti u ružičasto. K-Pop je, ukratko, nastavio nizati uspjehe u Aziji i SAD-u, dok je Europa, zanimljivo, njegovo trenutno najmanje izvozno tržište. Ne znam zašto… možda smo na Starom kontinentu svi prestari i preumorni? (smijeh)

Gledajući širu i dublju sliku, kako zapravo objasniti fenomen K-Popa, u čemu je tajna njegova masovnog, napose komercijalnog uspjeha, prije svega u Aziji, matičnom okruženju s dvije milijarde stanovnika...?

- Zamislite da imate potražnju: gomilu ljudi koja očajnički želi sintezu audiovizualnih tinejdžerskih pop fantazija, oživjelu animaciju lica i pokreta s melodičnim, hitoidnim soundtrackom, i ponudu: mladiće i djevojke koji će u nemilosrdno militarističkom ustroju svoje glazbene karijere pokušati doseći savršenstvo glazbeno scenskog nastupa, kakvo se i očekuje od oživjele pop-fantazije. I dobili ste K-Pop.

Nekad, u doba uzleta punka i novog vala, zapadnjački mediji, primjerice britanski NME i Melody Maker, sustavno su pratili takva revolucionarna zbivanja u glazbi i subkulturi općenito. Danas tih i mnogih drugih novina više nema, no na sadašnjim njihovim portalima (NME, recimo) ne prođe ni jedan dan/tjedan da ne iziđe neka recenzija nekog albuma K-Pop izvođača, prikaz koncerta, komentar, itd. Može li se zaključiti da su Zapad, napose Velika Britanija i Europa, pa i SAD prihvatili K-Pop kako relevantan fenomen kako u komercijalnom tako i u kreativnom smislu?

- Jesu, još 2019. godine, jer inače ne bismo izdavali K-Pop enciklopediju. Izdavač Neven Kepeski je davno uređujući časopis "OK" znao u kojoj mjeri mladi čitatelji traže postere K-Pop zvijezda za koje "odrasli mainstream" nikada nije čuo. Znao je da postoji golemi interes i to se pokazalo točnim. Da nije bilo pandemije, koja je potpuno zaustavila promociju knjige i neke veće planove oko prijevoda, jer bila je to prva i najveća takva knjiga na svijetu, tko zna gdje bi nas sve odvelo… Eto, mene je pet godina poslije i gotovo 20 godina od prvog posjeta ponovo odvelo do Koreje.

Velimir Grgić

K-Pop je posljednjih desetak godina jednostavno tržišna činjenica koja se ne može ignorirati. Brojke pokazuju sve, a kada imate toliko milijuna ušiju i očiju usmjerenih u nešto, sustavno, godinama, to je samo za sebe fenomen, a onda i logičan predmet interesa svakog iole ozbiljnog medija koji se bavi popularnom kulturom. Ili bi to bar trebao biti.

SLAVA I SKANDALI

Većina K-Pop zvijezda, muških i ženskih, tinejdžerske je dobi (iako ima i onih malo starijih, u ranim 20-ima), ali slavne su i one virtualne, umjetno stvorene, pri čemu i UI igra veliku ulogu. Koja su imena (bendovi, autori) najveće K-Pop zvijezde posljednjih godina? BTS je vjerojatno jedan od najvećih, čak im je biografija (knjiga) objavljena i u Hrvatskoj... Tko su neki novi mladi lavovi/mlade lavice koji dolaze i kojima se predviđa također globalna slava i zarada?

- Primijetio sam tamo da su RIIZE, kako bi rekli, "on the rise". Imali su hit "Get a Guitar" koji je svirao posvuda, a u trgovinama su prodavali gumene bombone s njihovim licima na vrećicama. Dobri su, i bomboni i RIIZE.

Koji su i kakvi negativni popratni aspekti takve globalne slave i dominacije K-Popa, prate li pojedine zvijezde skandali, afere, žutilo, drame, droge, pa i smrti... sve ono što redovito susrećemo u zapadnjačkoj popularnoj glazbi?

- Samoubojstva "osramoćenih" i medijski "napadanih" poseban su problem, a sve ostalo što ide u paketu showbiza je i u Koreji eksces (seks, droga, skandali), kao što sam već i pisao u enciklopediji. No kako K-Pop ponosno prati duh promicanja konfucijanskih vrijednosti, tako su izdaje konzervativnih standarda još skandaloznije.

Velimir Grgić

Kad se sve uzme u obzir, budući da fenomen K-Popa traje već više od 25 godina, dolazi li već do zasićenja, iscrpljuje li se formula uspjeha ili još nema naznaka smirivanja, pa i nazadovanja cijele priče? Drugim riječima, kakva je budućnost K-Popa?

- Nakon što je došlo do stapanja korejskog hip-hopa i korejskog popa, pri čemu je danas K-Pop velikim dijelom isto što i K-Hip hop (na kraju krajeva, i BTS i BlackPink repaju), kažu da bi sljedeća velika stvar mogao biti indie pop i rock, dakle bendovi, koji također njeguju svoj ljepuškasti i nježni image, ali pri tome sviraju instrumente i oslanjaju se o klasičnu kantautorsku priču. Vidjet ćemo, ali za sada K-Pop uživa u normaliziranju svog globalnog postojanja, jednostavno postojeći kao ravnopravan, čak i nerijetko dominantan član svjetske glazbene obitelji.

TREND U HRVATSKOJ

I da zaključimo s Hrvatskom. Koliko se kod nas sluša K-Pop, pušta li se na radiju, piše li se o njemu u medijima, koliko je domaća mlada publika uopće upoznata s bandovima poput BTS-a i drugim K-Pop zvijezdama? Ili su kod nas i dalje nedodirljivi kultovi poput Taylor Swift, Beyoncé i Due Lipe, da izdvojim tek njih?

- Kao što rekoh, da se ne sluša, ne bismo još 2019. izdavali knjigu o K-Popu. Bila je to knjiga za hrvatsku publiku, koja se sustavno gradila od negdje 2016., kada su se zaredali i K-Pop partyji u zagrebačkim klubovima, kojih sada, čini se, ima više nego ikada dosad. Golemu ulogu u globalnom pa tako i širenju korejske kulture u Hrvatskoj ima i Netflix, čiji je velik dio najpopularnije ponude, od drama i animacije do kuhanja i reality/talent showova upravo korejske produkcije. Klincima odraslima na multikulturalnom internetu globaliziranih društvenih mreža svi su ti sadržaji bliži i zanimljiviji nego bilo kojoj generaciji prije njih. (Fotografije by Velimir Grgić)