Antologijska knjiga: Živko Kustić - Neustrašivi glas Crkve u Hrvata
Katolički novinar, predani svećenik, vrsni propovjednik, brižni otac mnogobrojne obitelji - sve je to bio don Živko Kustić, legenda hrvatskoga katoličkoga novinarstva, grkokatolički svećenik i dugogodišnji urednik Glasa Koncila. Ostavio je velik trag u Crkvi i društvu 20. stoljeća, a o desetoj obljetnici njegove smrti objavljena je prva Kustićeva biografija, u izdanju Glasa Koncila.
Knjiga Marina Ercega "Živko Kustić: Neustrašivi glas Crkve u Hrvata" predstavljena je 1. listopada u Novinarskom domu u Zagrebu, a o njoj su govorili svećenik i profesor s Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Splitu don Mladen Parlov, povjesničar s Hrvatskoga instituta za povijest Josip Mihaljević, novinarka i kolumnistica Višnja Starešina te autor knjige. Okupljene je pozdravio i glavni urednik Glasa Koncila Branimir Stanić.
“U knjizi predstavljam svećeničko i novinarsko djelovanje don Živka Kustića kao trećega najpoznatijega čovjeka Crkve u našoj kolektivnoj svijesti, odmah nakon bl. Alojzija Stepinca i kardinala Franje Kuharića. Don Živko Kustić jedan je od velikana povijesti Crkve u Hrvatskoj i velikana hrvatskoga naroda", rekao je autor Erceg na predstavljanju knjige te istaknuo da sažetak Kustićeve novinarske i svećeničke "filozofije" može biti njegovo promišljanje koje je izrekao pretkraj života: "Za mene je Crkva živi Krist u mojem hrvatskom narodu - patnja i pobjeda!"
Prof. Parlov govorio je o projektu Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, prijelomnom procesu, koji je uvelike osmislio i promicao upravo Živko Kustić, kao i o jednom od njegovih ključnih poticaja - zamisli o domoljublju i rodoljublju kao kršćanskim krjepostima. Doc. Mihaljević posebno se osvrnuo na silnu pozornost koju je Udba pridavala don Živku Kustiću, s obzirom na to da su u knjizi prvi put objavljenji izvorni Udbini dokumenti o višegodišnjem praćenju Kustića, redakcije Glasa Koncila i njegovih suvremenika iz crkvenih krugova.
Knjiga "Živko Kustić: Neustrašivi glas Crkve u Hrvata" u izdanju Glasa Koncila kroz šest tematskih cjelina knjiga prati život i djelo don Živka od njegova odrastanja u Pagu i ulaska u svećeništvo te prvih župničkih službi na Žumberku do djelovanja u Glasu Koncila početkom šezdesetih. Jedno se poglavlje bavi Živkom Kustićem kao propovjednikom, katehetom mladih i kao suprugom i ocem mnogobrojne obitelji.
Knjiga pojašnjava i Kustićevu ulogu u nekim od najvažnijih crkvenih gibanja u prošlom stoljeću, kao što su jubilejska veleslavlja u okviru projekta Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, a bavi se i njegovim doprinosom osamostaljenju Hrvatske u razdoblju demokratskih promjena i Domovinskoga rata.
Autor knjige Marino Erceg rođen je 1995. u Zagrebu. Doktorand je na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Uz praćenje redovitih tema, vijesti i reportaže iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj i svijetu, bavi se i crkvenom poviješću 20. stoljeća. Objavio je niz znanstvenih radova o povijesti Glasa Koncila i njegovim stvarateljima.
Ovom prigodom prenosimo manji, ali važan dio iz velikog intervjua koji je u povodu knjige o Živku Kustiću s Marinom Ercegom vodio Tomislav Šovagović za portal HKV.HR.
Što su Vama, nakon svega, kao zaključak, lik i djelo Živka Kustića, kao i njegova baština deset godina nakon preminuća?
- Živko Kustić kao svećenik i novinar neosporni je velikan Katoličke Crkve i hrvatske povijesti. Usudio bih se kazati da je on, nakon bl. Alojzija Stepinca i kardinala Franje Kuharića, u očima svjedoka prijelomne druge polovice prošloga stoljeća bio najprepoznatljiviji čovjek Crkve. Tomu je trolistu zajednička ne samo velika i nepokolebljiva vjera, nego i sposobnost izdizanja iz različitih unutarcrkvenih podjela te okupljanje svojih suvremenika oko konkretnih ciljeva. Ako pođemo od istoka do juga Hrvatske, teško bismo među našim ljudima srednjih ili starijih naraštaja pronašli nekoga tko barem nije čuo za Kustića, koji ga ne doživljava sinonimom Glasa Koncila i djelovanja Katoličke Crkve u teškim vremenima jugoslavenskoga komunizma. Osim šačice ogorčenih medijskih komentatora i profesionalnih kritičara Katoličke Crkve nikomu u našoj javnosti nije sporan lik bl. Alojzija Stepinca ili kardinala Kuharića. To je na neki način i najprepoznatljivija značajka osoba koje zaslužuju biti nazvane velikanima povijesti. Naime, samo su istinski velikani sposobni okupljati, integrirati i graditi i njihovo se djelo nastavlja cijeniti i naraštajima nakon njih.
Uza zasluge na crkvenom planu, Kustić se svojim djelovanjem u Glasu Koncila prometnuo i u oca modernoga katoličkoga novinarstva u Hrvatskoj, a svojim se jedinstvenim doprinosom kroz rubrike Komentar i Pismo seoskoga župnika pokazao i kao ponajbolji hrvatski novinar općenito.
Moja je knjiga tek početak sustavnijega vrjednovanja Kustićeva života i djela, nisam ju zamislio kao konačnu riječ o njemu. Štoviše, u njoj je sadržan poziv i nekim budućim istraživačima i novinarima da se upuste u avanturu upoznavanja s njim.
Zaključit ću naš razgovor mišlju jednoga Kustićeva suvremenika - pokojnoga gospićko-senjskoga biskupa Mile Bogovića. On je, naime, svojim suradnicima često tumačio da uopće nije teško ući u povijest. Dovoljno je samo učiniti mnoga zla djela svojim suvremenicima i po sili inercije takva će pojava kao "antiprimjer" dobiti i svoje mjesto u školskim udžbenicima. No pravi velikani povijesti ulaze i u zemljopise - tako što voljom zajednica u kojima su djelovali dobivaju svoje ulice i parkove, svoje spomenike i biste.
U našim je prilikama, nažalost, i ta "zemljopisna svijest" dijelom iskrivljena, budući da u brojnim gradovima još uvijek postoje, primjerice, Titovi parkovi, šetališta i biste, a imena pravih hrvatskih velikana poput svećenika Filipa Lukasa žele se izbrisati s lica hrvatskih gradova. I upravo u ime pročišćenja takve svijesti, mislim da je deseta godišnjica Kustićeva preminuća prava prigoda da se počne ozbiljno promišljati i o njemu kao o osobi koja će napokon i na "zemljopisnoj razini" ući u baštinu hrvatskoga naroda.