Većina priča i rasprava o populizmu u politici, nekad i danas, uglavnom se svodi na teze da je populizam na zlom glasu, a demokracija na dobrom, bar u nekom načelnom smislu. Uz populizam kao općenit pojam nerijetko se veže i politička kultura, odnosno politička nekultura. O tim fenomenima kojima smo svednevice izloženi, između ostalog, zahvaljujući i medijskom senzacionalizmu, razgovarali smo s Mirjam Jukić, višom savjetnicom za odnose s javnošću iz A2D komunikacija.

Kakvo je vaše mišljenje o populizmu, koji je svako malo tema medija, pa se i u Magazinu iznova bavimo tim fenomenom...?

- Populizam se u suvremenoj politici uglavnom koristi u pejorativnom značenju i zato je, kako kažete, na zlom glasu. Koristi se kada se želi diskreditirati političke aktere s čijim stavovima se ne slažete. Populistima nazivamo one koji daju nerealna ili lažna obećanja, odnosno prodaju jeftinu demagogiju i potpiruju "niske strasti", što je nekada i opasan način pridobivanja birača. Zapravo, populizam je, prema definiciji politologa Casa Muddea, ideologija koja dijeli društvo na dvije antagonističke skupine, običan narod i korumpiranu elitu, i koja tvrdi da bi politika trebala biti izraz volje naroda.

Gledajući širu sliku ove superizborne godine u svijetu, populističkih narativa nije manjkalo, a još ih je i više u, primjerice, SAD-u, gdje predizborni komunikacijski okršaj Donalda Trumpa i Kamale Harris postaje sve brutalniji i bezobzirniji. Kad populizam povežemo s političkom (ne)kulturom, može li se zaključiti kako se radi o fenomenu koji opterećuje političku scenu diljem zemalja zapadne demokracije, posebno u okolnostima parlamentarnih, lokalnih i predsjedničkih izbora...?

- Zanimljivo je da pristojnost u političkim kampanjama danas promatramo kao fenomen. Recimo, debata američkih kandidata Trumpa i Harris zapravo je bila iznimno civilizirana i mi tražimo razloge zašto je tomu tako. Naviknuti smo na iznimno nisku razinu komuniciranja političkih elita, koja pak posebno brutalna postane upravo u političkim kampanjama. Nismo ni mi daleko od primjera kakve navodite, imamo i mi svoje "Trumpove".

Da se vratimo na Hrvatsku. Kod nas je aktualna neslužbena kampanja za predsjedničke izbore, zasad je najavljenih ili prijavljenih deset kandidata/kandidatkinja za predsjednika/predsjednicu. Možete li prokomentirati njihovu komunikaciju prema javnosti i suparnicima, njihovu predizbornu retoriku i kampanju, svi se više ili manje prezentiraju kao "pravi izbor", a ni populizma i demagogije ne manjka...

- Milanoviću je lakše u ovoj fazi jer mu njegove protokolarne aktivnosti osiguravaju prisutnost u političkom životu i kroz njih može diktirati neku dinamiku i sadržaj. U jednom TV gostovanju je rekao kako će kampanju voditi kao "jasnogovornik" Hrvatske, valjda to znači kako će nam tumačiti sve o čemu se govori. Najavio je u kampanji taktiku "Zona Mista" i ne znamo što će značiti taj mješoviti plan iz nogometnog rječnika, koji znači dvostruki napad, i tko je u toj priči "playmaker".

Primorac, s druge strane, od najave kandidature drži taj smireni uljuđeni ton prikazujući se suprotnim od onog što sada imamo, a ima iza sebe premijera koji je u fokusu. Svi kandidati komunikaciju usmjeravaju na Plenkovića, kao da se natječu za poziciju premijera. Ponovno se i Zoran Milanović ponaša kao da se radi o sukobu njega i premijera Plenkovića, čime zapravo želi minorizirati Primorca.

HDZ, koji stoji iza Primorca, ima teren te, iako su predsjednički izbori personalizirani, opet kada imaš organizirane organizacije, imaš tu prednost da mirnije čekaš drugi krug. Ne vidimo puno od drugih kandidata, nešto Selak Raspudić za sada, nešto Kekin, ali još uvijek je sve nekako tiho, tek je pitanje vojne podrške Ukrajini rasplamsalo strasti i trenutno dominira pretkampanjom.

Kako komentirate najnoviji "slučaj Milanović", njegovo odbijanje davanja supotpisa za odlazak hrvatskih časnika u Njemačku kako bi obučavali ukrajinsku vojsku? Koliko je i to neka vrsta populističkog narativa ZM-a? Većina oporbe stala je na njegovu stranu, a sa strane premijera i Vlade iznova upozoravaju da ZM širi dezinformacije, zbunjuje i plaši javnost. Kako to sve objasniti? Dragan Promorac je pristojno poručio da je "gospodin Milanović pravnik i vjerojatno zna načela pacta sunt servanda - ugovori se moraju poštovati", te dodao da ZM "pokušava biti i veliki strateg i vojskovođa"...

- Jednostavno, to je kampanja i Milanović inzistira na temi vojne pomoći Ukrajini, što izgleda kao populistički potez. Procijenio je kako to prolazi i to pitanje, ponavljam, za sada dominira pretkampanjom. Druga strana komunicira svoje - "kršitelj Ustava širi dezinformacije"! Prošlog tjedna je Grlić Radman doveo u pitanje sposobnost predsjednika da obnaša funkciju, svi su se brzo uključili u temu. Procijenili su vladajući kako im to odgovara čak i ako je upitno kako će proći u Saboru. S time da za sada vidimo samo okršaj Plenkovića i Milanovića, što ide na ruku Milanoviću, koji se prezentira kao šef oporbe, a sve je to dio operacije "Nećeš na Pantovčak, nisi ni prije", kojom zapravo pokušava minorizirati glavnog izazivača Primorca.

Čekamo pravi okršaj Milanović - Primorac, što Milanović odgađa baveći se Plenkovićem. Iako su prve otrovne strelice odaslane baš u sklopu ove teme, pa je Milanović napao Primorca prozvavši ga da je lutka na koncu, a Primorac njega proglasio zvijezdom ruskih portala te mu ponudio pomoć "oko medicinskog savjeta" kad prestane biti predsjednik.

Od ostalih kandidata dalje dobacuje za sada samo Selak Raspudić, koja je u pitanju slanja časnika u Njemačku "stala uz premijera" jer je snažno napala Milanovića da manipulira osjećanjima građana, poručivši kako mu ne vjeruje te kako je poraz hrvatske politike što se o ovim temama ovako populistički razgovara. Vidimo kako su Most, SDP, a, čini se, prema izjavama proteklog tjedna, i Možemo!, skloni podržati Milanovićevo "spašavanje Hrvata od iskrcavanja u njemački Weisbaden". Čini se kako će ova tema nastaviti dominirati u pretkampanji, a Milanović će se istim obrascem koristiti za sve slične teme na kojima će se moći sukobljavati s Plenkovićem, a minorizirati Primorca. Iz te se klopke potonji mora hitno izvući.