Fenomen populizma nije od danas, prisutan je bio i prije, ali se ipak vodilo računa da se u njemu ne pretjeruje, da se ipak koriste elementi istine (namjerno kažem elementi istine jer populizam je iskrivljivanje istine i predstavljanje nekoga u svjetlu koji mu ne pripada) - kaže dr. sc. Ljiljana Buhač, konzultantica i stručnjakinja za poslovnu komunikaciju i osobni razvoj, te dodaje:

- Populizma će uvijek biti, ali sada postoje veće medijske mogućnosti da se on širi. Mediji ga potiču kroz društveno-politička događanja. Populizam je uzeo maha u svim segmentima društva, a ponajviše na političkoj sceni. Akteri političke scene javnosti su zanimljivi, dostupni, a političari se koriste populizmom kako bi se održali, bili vidljivi, kako bi se prikazali u što ljepšem svjetlu, da bi nekom događaju dali veću važnost nego što mu pripada.

Ljiljana Buhač

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Jednostavno posežu za populizmom kako bi bili zapaženi ne razmišljajući je li istina to što govore te ponižavaju li i vrijeđaju svojim izjavama nekoga i "udaraju" na nečije dostojanstvo. Možemo reći da se radi i o narcisoidnim tipovima ljudi. Mediji su se priključili tom stilu komuniciranja s javnošću jer im prezentiranje takvog oblika ponašanja donosi profit, popularnost (makar ona bila samo jednokratna), a da pritom ne razmišljaju o tome nanose li nekom štetu. Uglavnom većina političara kroz javne istupe "pumpaju" svoj ego, no i to je kratkog daha jer pritom ne razmišljaju da nije bitno što oni kaži, već što je javnost čula. Po tome će ih javnost percipirati. Moramo biti svjesni da nekim političarima nije bitno što javnost misli o njima, već im je bitno da se svakodnevno pojavljuju u medijima i da se o njima piše. Mediji potiču takav populizam, time podižu prašinu u javnosti, jer istina ne prodaje novine, već senzacija. Mediji se drže one stare - kruha i igara narodu. Nažalost, ljudi više vole pročitati neku populističku izjavu nekog političara nego kako je neki sportaš došao do uspjeha.

Sve u svemu, populizam medijima odgovara i u većini slučajeva tim se fenomenom koriste kao dodatnim benefitom za svoje interese. Uz časne iznimke, onih koji još uvijek nastoje biti objektivni u izvještavanju i prezentiranju stvarnosti uključujući i politiku i političare. Nažalost, poznato je da se izgovorena laž u više navrata počinje percipirati kao istina. No talijanska uzrečica kaže: "Prikazujući se boljim od drugih, platit ćeš visoku cijenu!"

Je li populizam danas politička bolest suvremene demokracije, na što upozoravaju pojedini komentatori?

- Da, moglo bi se definirati populizam i kao političku bolest suvremene demokracije. Sa psihološke strane populizam možemo tumačiti kao samodopadnost - narcizam - ja volim samo sebe, kako kaže jedna pjesma. U našem političkom diskursu populizam je postao sinonim za demagogiju, davanje lažnih obećanja te manipulaciju građana. Svjedoci smo populističkih istupa političara koji svojim neznanjem žele povrijediti, poniziti sugovornika. Takav pristup koriste oni koji nemaju suvisle argumente, već im je cilj diskreditirati sugovornika po principu "reći ću pa što bude - bude". Postoji i druga vrsta ljudi, oni koji vole trenirati znanje na sugovorniku pa se razbacaju određenim argumentima, činjenicama i faktima, a jedini im je cilj podcijeniti drugu osobu, a sebe uzdignuti. I jedni i drugi su opasni za društvo, s obzirom na takvo neprihvatljivo ponašanje.

Populizam postaje normalno i prihvatljivo ponašanje, s ciljem da svi mislimo isto i nametnutu sliku društva koju nam plasiraju populisti prihvatimo kao stvarnu. Ne razvija se kulturni dijalog. U javnosti je prisutna neprimjerena komunikacija, koristi se jezik ulice, a neki mediji to potiču. Zato se ne moramo čuditi da se i u školi, na poslu, na ulici… koristi neprihvatljiva komunikacija. Populizam u javnosti zauzeo je mjesto kao prihvatljivo i društveno opravdano ponašanje.

Da se vratimo u Hrvatsku. S obzirom na to da smo u neslužbenoj kampanji za predsjedničke izbore, koliko je i tu sad u komunikaciji i prezentaciji populizma, demagogije, političke (ne)kulture...?

- Točno, u Hrvatskoj je započela neslužbena kampanja za predsjednika države. Taktiziraju svi kandidati i paze kako se izražavaju. Nekima uspijeva (Primorac, Selak-Raspudić), jedino Milanović ne može sam protiv sebe, pa ponekad iskoči iz komunikacijskog kolosijeka, te u svom stilu nastavlja neprimjerenim rječnikom komentirati sve i svakoga. Milanović vrlo lukavo i komunikacijski spretno, ali neprimjereno, šalje poruke Vladi. No u kampanji će imati problem jer protukandidati Primorac i Selak-Raspudić su obrazovani, inteligentni, imaju karijere i uspješni su znanstvenici, iskusni i u politici. No Selak-Raspudić bi trebala prestati tretirati narod kao svoje učenike/studente. Njezini nastupi su daleko od zadaće jednog predsjednika. Vrlo je statična, stječe se dojam kao da drži predavanje. Pomoglo bi malo živosti, ne bi škodilo da bude nasmiješena, da širi optimističan stav umjesto statičnog držanja i da se malo opusti. Nije samo važno što si rekao već i što su ljudi vidjeli.

Primorcu u nastupima nedostaje energije, kao da je u nekom strahu. Prestatičan je također i šalje demagoške poruke. Narodu je demagogije i populizma dosta. Primorac zastupa kulturu dijaloga, što je u redu, ali način na koji to izgovara ne ulijeva sigurnost. Stječe se dojam kao da se slučajno našao u toj ulozi. Drugim riječima, Primorac ima kredibilitet, ali mu nedostaje čvrsti stav. Zajedničko je svim kandidatima da puno obećavaju, a poznata je ona stara: "U zemlji bogatoj obećanjima mnogi su pomrli od gladi!"

I da zaključimo s Milanovićem i njegovim retoričkim eskapadama. Koliko je takva javna komunikacija s funkcije predsjednika države u biti jedna vrsta populističkog narativa ZM-a?

- Ponovit ću još jednom, način na koji Milanović komunicira u javnosti potpuno je neprimjeren. Rječnik kojim se služi je neprihvatljiv. Bez obzira na to govori li o premijeru, nekom od ministara, bilo kome, obraća se naciji, a ne njima. Obraća se svojim suparnicima na osobnoj razini, a ne sadržajnoj. No nekima je ta vrsta komunikacije prihvatljiva, ali postavljam pitanje kako bi reagirali da se njima netko tako osobno obraća u privatnom životu. Uglavnom, Milanović je čisti populist, često citatima šalje poruku tipa "vidite kako sam načitan", primjerice, ali istovremeno neprihvatljivim ponašanjem pokazuje i nepoštovanje na različito mišljenje.

Svi kandidati koji žele biti predsjednici države trebaju u kampanji poštovati svoje suparnike, ali i poštovati birače, svoje i tuđe. Eleanor Roosevelt je rekla: "Veliki umovi raspravljaju ideje, prosječni umovi raspravljaju događaje, a mali umovi raspravljaju o ljudima!"