S obzirom na gotovo svakodnevnu pojavu nevjerojatnih i skandaloznih javnih istupa, ovotjednu temu ponovo moramo započeti Zoranom Milanovićem. Od hrpe izrečenog, i dalje je u središtu pozornosti odbijanje ZM-a da potpiše sudjelovanje pet časnika Oružanih snaga RH u misiji potpore Ukrajini, što je odmah izazvalo brojne kontroverze. Na taj (i ne samo taj) način Milanović se opet svrstao u red populističkih državnika, tipa mađarskog premijera Viktora Orbana, naročito kada je riječ o vanjskoj politici, koja mu je jedna od rijetkih državničkih obveza koju bi trebao odgovorno ispunjavati.

Podsjetimo, riječ je o NATO-ovoj aktivnosti za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini, dogovorenoj na sastanku na vrhu u Washingtonu u srpnju ove godine. Misija će se sastojati od oko 700 pripadnika iz NATO članica i njihovih partnerskih država, a cijela operacija koordinirat će se u njemačkom Wiesbadenu. Dakle, nitko ne ide ratovati u Ukrajinu! No ZM kaže da je to samo početak i da se NATO izravno uključuje u rat. Osim puke teorije, uz plašenje javnosti, ZM ne daje ni jedan argument za takvu svoju tvrdnju. A s obzirom na to da Vlada bez Milanovićeva supotpisa ne može poslati pripadnike OSRH u misiju potpore Ukrajini, sve je prebačeno na Sabor, koji bi se što prije trebao izjasniti o prijedlogu Vlade, ali će za pozitivno rješenje "problema" trebati dvotrećinska većina zastupnika.

ZAVEDENA OPORBA

“Ni na koji način prije (Milanović) nije naznačio saveznicima da ima nešto protiv toga kad je sudjelovao na NATO sastanku, a sada, dva i pol mjeseca poslije, on je uskratio suglasnost Ministarstvu obrane i ponovno ugrozio naš kredibilitet kod naših NATO saveznika", rekao je premijer Andrej Plenković, te dodao: "Razina obmana i laži koje on širi na ovu temu je nezapamćena. Predstavlja narodu neku tobožnju ugrozu za hrvatske vojnike. Pozivamo zastupnike u Saboru da ne pristaju slijediti politiku koja je suprotna hrvatskim interesima, da se ne ponašamo kao da ne vidimo rusku agresiju na Ukrajinu." "Ovakva manipulacija, koja služi samo za Milanovićevu kampanju, nezapamćena je..., to su ozbiljni tragovi koji ostavljaju upitnike jesmo li mi dio zapadnog kruga ili možda želimo ići pod ruske skute. Uskrata suglasnosti se ne može nikako drukčije razumjeti. Apeliramo na zastupnike da misle svojom glavom, a ne da ju zabijaju u pijesak i služe kao nojevi u Milanovićevoj predsjedničkoj kampanji, a medije molimo da istinito i objektivno izvještavaju o ovoj temi", zaključio je Plenković.

Čak se i dotad smireni i pristojni HDZ-ov kandidat za predsjednika Republike Dragan Primorac oglasio o odluci aktualnog predsjednika. "Gospodin Milanović u posljednja dva mjeseca svoga mandata pokušava biti i veliki strateg i vojskovođa. U konkretnom slučaju zabranio je odlazak naših pet časnika u Njemačku. Dakle, nitko nije ni predložio ni zabranio, uključujući Milanovića, odlazak časnika Hrvatske vojske u bilo kakvu ratom zahvaćenu regiju, nego u obučni centar u državu članicu EU-a", rekao je Primorac, te se zapitao "čemu ovaj igrokaz". Istaknuo je da je ova vrsta suradnje država članica NATO saveza uobičajena, te da na to obvezuju i ugovori. "Gospodin Milanović je pravnik i vjerojatno zna načela - pacta sunt servanda, ugovori se moraju poštivati", naglasio je Primorac, te dodao: "Kršenje jednog od glavnih načela međunarodnog prava još je jedan štetan igrokaz u predizborne svrhe, koji naš odnos prema saveznicima duboko kompromitira, i ne da štiti hrvatske interese, već duboko šteti. To, naime, nije običan podnesak, već ozbiljan međunarodni ugovor."

Milanovićevo odbijanje da da dopuštenje za odlazak hrvatskih časnika u Njemačku podijelilo je i saborske zastupnike, pri čemu dio oporbe također najavljuje protivljenje ili suzdržanost. Ni u ovom slučaju ne izostaju populističke metode i demagoški stavovi stranaka svih boja. SDP-ov Arsen Bauk, predsjednik Odbora za obranu, rekao je da je odluka predsjednika Republike očekivana i u skladu s njegovim dosadašnjim stajalištima o toj temi, a to je, naglašava, i stajalište velike većine hrvatskih građana.

Jedan od glasovitijih hrvatskih populista, Mostov Miro Bulj, također je izrazio protivljenje, zapitavši premijera zašto ne šalje vojsku na hrvatske granice. Umjesto toga, upozorava, on potiho gura i hrvatsku državu upleće u rat. "Debelo razmišljam koji je moj idući korak, jer ovakvo je ponašanje predsjednika, premijera i ministra obrane ispod svake razine jedne ozbiljne države", poručio je Bulj. Upitan je li taj korak njegova predsjednička kandidatura, Bulj je odgovorio kako je moguće da za nekoliko dana objavi svoju kandidaturu, što je i učinio. Vrijeme je da običan čovjek, čovjek iz naroda, "kaže da će uletjeti u šesnaesterac i običnim jezikom ću pozvati hrvatski narod da ima koga podržati", najavio je mostovac, u pravoj populističkoj maniri.

PIXSELL

RAST POPULIZMA

Dakako, sve netom spomenuto samo je jedan od svježijih primjera populističkih nastupa hrvatskih, i ne samo hrvatskih, političara posljednjih desetljeća. Zato se čini uputnim i poučnim iz "domaćeg sokaka" zakoračiti malo na širu europsku scenu. O rastu populizma u Europi, kako lijevog tako i desnog, iz povijesne i suvremene perspektive nedavno je pisala i Anamarija Manestar, potpredsjednica Hrvatskog svjetskog kongresa u Austriji, te, između ostalog, navela: "Desni populizam u Europi raste zbog raznih faktora, uključujući ekonomske i kulturološke strahove, zbog nezadovoljstva ljudi prema mainstream strankama, stvarne ili percipirane prijetnje 'našem načinu života' te zbog karizmatičnih populističkih lidera i liderki. Desni populisti su uspjeli iskoristiti strah ljudi od gubitka posla ili smanjenja socijalnih davanja, strah od gubitka sigurnosti te 'života kakvog živimo oduvijek'. Veza između siromaštva nacije i rasta desničarskog populizma nije jednostavna. Iako se čini da su ekonomska pitanja važna za mnoge birače, primjeri pokazuju da ekonomska nejednakost nije uvijek glavni uzrok rasta desničarskog populizma. Najbolji primjer tome je Njemačka. U Njemačkoj, gdje je nejednakost manja nego u mnogim drugim zemljama, desni populizam je i dalje u porastu. Kulturološki strah je pojam koji se koristi za opisivanje straha od gubitka kulturnog identiteta, običaja i tradicije. Međutim, postoje i drugi razlozi zašto ljudi glasaju za desne populiste, kao što su ekonomska nejednakost, nezaposlenost, migracija, globalizacija i društvena nepravda. Neki ljudi smatraju da desni populisti nude jednostavna rješenja za složene probleme, dok drugi vjeruju da su desni populisti jedini koji se bore za njihove interese. Međutim, važno je napomenuti da desni populisti često koriste retoriku koja se temelji na strahu, netoleranciji i mržnji prema drugima, što može dovesti do podjele društva i stigmatizacije određenih skupina ljudi. Međutim, važno je razumjeti da desni populizam nije jednostavno rješenje za složene probleme s kojima se suočava društvo. Lijevi populizam je politički pokret koji se fokusira na borbu protiv ekonomske nejednakosti, korupcije i nepravde. Lijevi populisti često koriste retoriku koja se temelji na solidarnosti, jednakosti i pravdi. Međutim, postoje i kritike lijevog populizma, koje ga optužuju za nedostatak konkretnih rješenja i za promicanje populističke politike koja se temelji na obećanjima koja se ne mogu ispuniti. Primjeri desnih populista u Europi uključuju Mattea Salvinija u Italiji, Viktora Orbana u Mađarskoj i Jarosława Kaczyńskog u Poljskoj. Njihove politike su se fokusirale na pitanja kao što su migracija, nacionalni identitet i suverenitet. Njihove politike su također bile kritizirane zbog nedostatka poštovanja prema demokraciji, ljudskim pravima i vladavini prava. Primjeri lijevih populista u Europi uključuju Alexis Tsiprasa u Grčkoj i Jeremyja Corbyna u Velikoj Britaniji. Njihove politike su se fokusirale na pitanja kao što su socijalna pravda, ekonomska nejednakost i radnička prava. Njihove politike su također bile kritizirane zbog nedostatka konkretnih rješenja i za promicanje populističke politike koja se temelji na obećanjima koja se ne mogu ispuniti", zaključuje Anamarija Manestar. Tome se malo ili nimalo može dodati!

RAZUM I BEZUMLJE

Prije zaključka treba spomeniti još jedan važan aspekt, povezan sa širim i dubljim populističkim kontekstom, pa i onim narativima koje svednevice slušamo od Milanovića. Radi se, naime, o političkoj kulturi, napose u komunikacijskom i retoričkom smislu. Tu bismo zapravo više mogli govoriti o političkoj nekulturi javnog općenja, što je tema sama po sebi, dakako, uz neizostavno navođenje ZM-a i drugih populista iz "naših sokaka" (Bulj se tu podrazumjeva). Taj fanomen, deficit političke kulture, pokazao se žilavom sortom, koja više od trideset godina opterećuje političku scenu u Hrvatskoj. S tim da redovito eskalira o izbornim godinama, uključujući i ovu superizbornu. U tom, i ne samo tom, smislu, lako je razlikovati zrelu i odgovornu politiku od nezrelog i neodgovornog politikantstva. I da zaključimo onako kako smo i počeli, Zoranom Milanovićem. U konkretnom "slučaju NATO" jeftino politikantstvo ZM-a moglo bi nas skupo koštati. Nadajmo se ipak da će razum nadvladati bezumlje.

U međuvremenu, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski doputovao je u srijedu u Dubrovnik, gdje je sudjelovao na 3. sastanku na vrhu Ukrajina - Jugoistočna Europa. Nakon bilateralnog sastanka Plenković i Zelenski potpisali su sporazum o dugoročnoj suradnji i potpori između Hrvatske i Ukrajine. Očekivano, predsjednika RH nije bilo u Dubrovniku...