Eskalacija sukoba na Bliskom istoku i nastavak rata u Ukrajini uz stalno spominjanje nuklearnih projektila ponovno su nas natjerali da se zapitamo čeka li nas još gori i veći sukob ili možda smirivanje. Sve to komentirao je u intervjuu tjedna Media servisa prof. dr. sc. Branimir Vidmarović, vanjskopolitički analitičar.

- Situacija na Bliskom istoku jako je opasna. Ne bih se začudio da sljedeći napadi Izraela budu izravno po Iranu. Raketni ili u obliku sabotaže, što Izraelcima dobro ide, vidimo. Moguć je udar po postrojenjima od kritičnog značenja, energetskim postrojenjima, skladištima nafte i, ona zadnja opcija, po nuklearnim postrojenjima. To bi bio vrhunac eskalacije i onda bi se Iran našao pred egzistencijalnim pritiskom da nešto napravi. Stvar se komplicira jer SAD to ne želi i savjetuje Izraelu da to ne čini, ali SAD ne bi imao drugog izbora nego priskočiti u pomoć - kaže Vidmarović.

Često se u katastrofičnim predviđanjima spominje i Treći svjetski rat...:

- Meni se nekako čini da Treći svjetski rat već počinje i da on ide puno dublje od vojnih sukoba. Da tu idu kulturološki sukobi, cyber ratovi, tehnološki, ekonomski ratovi, ratovi ideja među državama, i to je sve popraćeno sukobima i eskalacijama u obliku konvencionalnog rata. To može biti razdoblje koje će trajati 10-20 godina i biti popraćeno nekim novim napetostima, nepovjerenima te raznim ekonomskim i vojnim mjerama.

Što se tiče rata u Ukrajini, Vidmarović smatra da je završetak sukoba ili primirje zasad daleko:

- Zasad nema nikakvih naznaka oko mira ili situacije za ozbiljan razgovor. Naravno, kruže glasine da Zelenski nije dobar i da ga CIA želi smijeniti, da bi trebao netko drugi preuzeti i da Amerikanci žele razgovarati s Rusijom. Osjeća se nervoza u ukrajinskom vrhu i strepnja što će biti ako Donald Trump dođe na vlast, kako će se u tom slučaju SAD ponašati.

Na pitanje što s europskom suigurnosti, Vidmarović kaže da se Europa pokazala nemoćnom, da je prema Ukrajini reagirala s grižnjom savjesti:

- Europska sigurnost i politika ovise o SAD-u i Europa nema političku autonomiju. Paketi humanitarne, financijske i vojne pomoći su zbog pranja savjesti jer se Ukrajini nije moglo pomoći 2014.

Vidmarović također upozorava da se Europska unija lomi prema interesima:

- Kristalizira se grupa zemalja koja ima volje, interesa i koja je spremna preuzeti vodstvo, a to je, recimo, Poljska okružena baltičkim zemljama i Mađarskom, unatoč različitim pogledima na Ukrajinu, ali su u biti dosta blizu u smislu veće autonomije odlučivanja, hrabrosti i asertivnosti. Možda stiže vrijeme istočne Europe, kada će biti u vojnom smislu jača te odlučnija i važnija - zaključuje Vidmarović.