Reforme su s godinama vjerojatno postale najspominjanija riječ u hrvatskom javnom prostoru. O promjenama se puno govorilo, ali na njima je napravljeno malo ili, što je bilo još češće, ništa. Stručnjaci su davno zaključili da je reformski kapacitet hrvatskoga društva malen. U svakom slučaju, znatno je manji od onoga u zemljama s kojima se obično uspoređujemo.

Ipak, čini se da se sve skupa pokrenulo. Tako je nedavno predstavljen i novi krug porezne reforme. Mijenja se puno toga, između ostalog, uključujući veće oporezivanje nekretnina koje ne služe za stalno stanovanje ili dugotrajan najam, nastavak poreznog rasterećenja dohodaka, sustava PDV-a, kao i porezne stimulanse za povratak iseljenika. Podsjetimo još jednom, porezne promjene prvo je najavio premijer Andrej Plenković, a zatim ih detaljno prezentirao potpredsjednik Vlade i ministar financija Marko Primorac. Naziv prezentacije bio je "Pravedniji porezni sustav - Poticanje rasta i unaprjeđenje strukture gospodarstva". Okvirni cilj poreznih izmjena je prebacivanje poreznog opterećenja s rada na imovinu, tj. nekretnine. U tu se svrhu uvodi porez na nekretnine, što je u principu samo ojačani porez na kuće za najam, a i znatno se povećava paušalni porez na turistički najam. Vlada tvrdi da je cilj ispravljanje negativnih učinaka trenutnog sustava. Jer, kako navode i ekonomski analitičari, porezi nisu samo pitanje državnih financija. Imaju puno širi utjecaj, kroz poticaje i ograničenja. Trenutno je u Hrvatskoj porezno favorizirana imovina, kao i turistički najam. Jasno je da to potiče masovnu apartmanizaciju i korištenje nekretninama kao svojevrsnom štednjom. Ministar Primorac je nekoliko puta naglasio da je cilj poreznih izmjena primarno ispravljanje negativnih društvenih i makroekonomskih efekata trenutnog poreznog sustava. Izmjene bi na snagu trebale stupiti 1. siječnja iduće godine, pri čemu se u javno savjetovanje šalju izmjene i dopune šest zakona - o lokalnim porezima, o porezu na dohodak, o doprinosima, Opći porezni zakon, Zakon o Poreznoj upravi te onaj o porezu na dodanu vrijednost. No spomenimo da je najavljeni porez na nekretnine naišao i na neodobravanje dijela javnosti, prije svega manjih iznajmljivača apartmana i kuća za odmor.

AMBICIOZNI ZAHVATI

Kada je riječ o poticanju povratka hrvatskih državljana, cilj čega je doskočiti nedostatku radne snage, oni koji su u inozemstvu minimalno neprekidno boravili dvije godine u slučaju povratka pet će godina biti oslobođeni plaćanja poreza na dohodak. A riječ je o mjeri koja je također našila na neodobravanje dijela javnosti, s obrazloženjem da se radi o nepravdi prema onima koji su u Hrvatskoj ostali. Dobra vijest za poduzetnike je podizanje praga za ulazak u sustav PDV-a s 40.000 na 50.000 eura, pri čemu će se broj obveznika koji moraju biti u sustavu PDV-a smanjiti za oko 7500, rekao je Primorac. Time ćemo biti jedna od nekoliko zemalja EU-a s najvišim iznosom tog praga, napomenuo je ministar.

Bilo kako bilo, konačno se ambicoznije krenulo u promjene kad se radi o reformama. Jer spominjanje reformi i spoticanje o njih bio je dugogodišnji problem, kako unatarnjopolitički tako i vanjski, naročito uzme li se u obzir često prozivanje, među ostalima, i od Europske komisije zbog njihova neprovođenja. Nije da se nije radilo, posljednjih čak tridesetak godina, ali puževim koracima, od zdravstva i pravosuđa preko mirovinske reforme i reforme javne uprave do obrazovanja i socijalne države te aktualnih poreznih rasterećenja. Doduše, bilo je i uspjeha, najviše na ekonomskom planu, no prečesto su šire, dublje i efikasnije reforme ostajale više u teoriji, a manje u praksi. Naime, dosad su svim hrvatskim vlastima i vladama bila puna usta reformi, pa je konačno i ova porezna jedna od konkretnijih od nacionalnog značenja i važnosti. Aktualna reforma mogla bi se slobodno nazvati i najambicioznijim zahvatom neke hrvatske vlade do sada. Korak naprijed možda i jest malen, ali od velikog značenja za buduće sveobuhvatnije reformske zahvate koji su u godinama koje slijede neizbježni.

Nažalost, koliko god pozitivnih pomaka ova vlada napravila, oporba to ne priznaje i po svom starom (lošem) običaju, umjesto konstruktivne rasprave, šalje uobičajene populističke i demogoške poruke i kad se o reformama, uključujući i ovu poreznu, radi.

Bilo kako god, vratimo se još malo na problematiku reformi u cjelini, ali i u nekim konkretnim slučajevima. Pritom je važno naglasiti kako je danas RH u daleko povoljnijem položaju nego prije desetak godina, između ostalog i zbog mogućnosti lakšeg zaduživanja, jer Hrvatska više ne spada u red prezaduženih država, te javni dug sve više pada. Usto, čini se i da je došao trenutak kada se reformski procesi jednostavno više ne mogu odgađati.

Podsjetimo, dakle, a to se navodi i u stručnim analizama, kako je od uvođenja PDV-a jedina veća reforma koju smo proveli bila ona mirovinska, odnosno uvođenje drugog i trećeg mirovinskog stupa, no ni ona nikada nije provedena do kraja. Prije recesijske krize imali smo razdoblje razmjerno visokih stopa gospodarskog rasta, a kada stvari idu dobro, onda je i interes za reforme malen, kako u vlasti tako i u javnosti. Potom su došle neke druge krize (COVID primjerice) i reforme su se opet izbjegavale. A kad je riječ o dubljim reformama, onim strukturnima, koje u početku nose troškove, a koristi generiraju tek na duže staze, s obzirom na nezaobilazni politički aspekt uvijek se više radilo o listi želja koju nije pratila odgovarajuća analiza učinaka, ni jasan popis zadataka ni financijska konstrukcija, a najčešće ni odgovor na pitanje "što dalje". Primjer za to česti su prijedlozi reforme lokalne samouprave: zahtjevi za tu reformu upućivani su svakoj vladi od 2009. do danas, no nikada nije jasno rečeno ni što bi se točno time postiglo, ni koliko bi to koštalo, ni tko bi preuzeo poslove koje obavljaju sadašnje županije, gradovi i općine. "Sve reforme koje su se kod nas predlagale obično bi se slamale preko leđa radnika i građana. No problem je i što su prijedlozi reformi bili nedorečeni i neusklađeni, pa jedna predložena reforma obično nije imala veze s drugom, i tako su građani zapravo bili na gubitku", još je davno objašnjavao Krešmir Sever, bivši predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata. Nešto od toga vrijedi i danas, premnda se puno toga poboljšalo, promijenilo nabolje. Naravno, i u redovima poslodavaca upozoravaju da su reformski procesi u Hrvatskoj uglavnom kozmetički ili su efikasni na kratki umjesto na dugi rok. Pritom je premalo, kažu, konstruktivnog dijaloga, uključujući i onaj socijalni.

Sve u svemu, kada je danas riječ o daljnjem provođenju reformi, koje su nužne, ali još uvijek prespore, da su one, reforme, neizbježne, slažu se i politka, i vodeći ekonomski stručnjaci, i društveni komentatori. U tom kontekstu, napose u širem ekonomskom i gospodarskom, poučnim se čini navesti i što je nedavno u jednom od intervjua rekla Andrea Doko Jelušić, izvršna direktorica AmChama Hrvatska Američke gospodarske komore u Hrvatskoj, koja osnažuje veze naše zemlje i SAD-a kroz trgovinu i investicije. Doko Jelušić je odgovorila gdje vidi najveći potencijal Hrvatske i na čemu još treba poraditi kako bismo bili konkurentniji. Na pitanju izvjesnosti i brzini pravosuđa još je nužno raditi. U pitanju obrazovnog sustava nismo dovoljno konkurentni da sustav, osim u rijetkim primjerima, omogući izvrsnost, da zadržimo najbolje studente ili privučemo talentirane strane studente, sažetak je onoga što Doko Jelušić navodi. O istraživanjima koja provode među članicama, a koja pokazuju da interes za Hrvatsku raste te da su ulagači generalno zadovoljni poslovanjem i planiraju se širiti, no za pretpostaviti je da imaju i niz zamjerki, Doko je rekla: "Možemo doista reći da su poslovni standardi u Hrvatskoj rasli, kao i rasterećenje gospodarstva i unaprjeđenje porezne politike, kao i rast transparentnosti u radu s javnim institucijama. Kada strane kompanije uspoređuju Hrvatsku sa sličnim ulagačkim destinacijama, prigovori su još uvijek sporost administracije, razina oporezivanja srednjih i viših plaća, a sada već i dostupnost radne snage, koja je još donedavno u Hrvatskoj bila manji problem nego u investicijama zasićenim zemljama poput Češke ili Poljske... Što se tiče porezne politike, doista je mnogo napravljeno u posljednjih desetak godina", izjavila je Doko. O tome gdje smo još uvijek "tanki", odnosno gdje vidi najviše prostora za napredak, izjavila je: "Važna točka evaluacije ulagača je pravna sigurnost. Na pitanju izvjesnosti i brzine pravosuđa još je nužno raditi", rekla je. O tome gdje još vidi prostor za poboljšanje kada je riječ o porezima i općenito birokraciji, Doko je zaključila: "Također, daljnje rasterećenje rada u segmentu srednjih i viših plaća nužno je za konkurentnost. Ideja restrukturiranja poreznog sustava u smislu pravednije raspodjele poreznog tereta između rada i prihoda od imovine dobar je korak."

PROBNO TESTIRANJE

Zasad bi to bilo - to! O kroničnim i konkretnim problemima s provođenjem reformi u pravosuđu, zdravstvu, javnoj upravi... nekom drugom prigodom. Drugim riječima, u trideset i nešto godina hrvatske državne neovisnosti i samostalnosti reforme su bile i još jesu osjetljiva tema. Zato na ovu aktualnu, poreznu, treba goledati i više nego pozitivno, između ostalog i kao na svojevrsno probno testiranje za iduće još ambicioznije reformske zahvate.