Investicijska aktivnost se ubrzava i taj će se trend u budućnosti nastaviti
PROF. DR. SC. DAMIR NOVOTNY, EKONOMSKI ANALITIČAR IZ ZAGREBA
Hrvatska ekonomija na vrlo je dobrom glasu, ma koliko se to iz nekih populističkih i demagoških interesa često dovodi u pitanje. Drugim riječima, pozitivan ekonomski trenutak RH, između niza dobrih pokazatelja, potvrđuju i dva jednakovrijedna mišljenja iz kompetentnih svjetskih izvora - agencije Standard & Poor's, a nekoliko dana poslije i agencije Fitch. Obje su ugledne institucije podignule rejting Hrvatske s BBB+ na A-, što je najviše u povijesti samostalne i neovisne Republike Hrvatske. O tome su se očitovali i vodeći ljudi hrvatske Vlade, pa je ministar financija Marko Primorac izjavio da A kategorija kreditnog rejtinga Hrvatsku stavlja na gospodarsku mapu stranih ulagača, a predsjednik Vlade Andrej Plenković istaknuo je benefite kao "povijesno visoke" razine rejtinga i za građane i za gospodarstvo, u obliku povoljnijeg zaduživanja.
POZITIVNI TRENDOVI
Kako objasniti dobivanje rekordno visokog kreditnog rejtinga A- od agencija Standard & Poor's i Fitch? Zašto je i kako do toga došlo, što je presudilo u iskazivanju takvog povjerenja i takve preporuke - pitali smo ekonomskog analitičara ekonomskog analitičara, dr. sc. Damira Novotnyja, prof. stručnih studija iz Zagreba?
- Ocjene agencija koje provjeravaju financijsku stabilnost i dodjeljuju ocjenu kreditne sposobnosti nacionalnih vlada ili poduzeća, koje najčešće nazivamo rejting agencijama, ne bismo trebali precjenjivati, ali niti podcjenjivati. U zavisnosti od njihovih ocjena, financijska tržišta određuju uvjete financiranja, odnosno kupnje vladinih ili korporativnih vrijednosnih papira. Ulagači, također, prilikom donošenja odluke o ulaganju u nekoj zemlji, uvažavaju ocjene kreditnih agencija. Ekonomske transakcije se ipak odvijaju i bez njihovih ocjena. Vjerodostojnost ovih agencija je ozbiljno ugrožena nakon potpuno pogrešnih ocjena kvalitete vrijednosnih papira koji su se prodavali na američkom tržištu drugorazrednih hipotekarnih kredita sve do velike financijske krize u 2010. godine. Agencije su vratile svoj vlastiti kredibilitet, ali su sjene ipak ostale.
Hrvatska je prvi put u svojoj novijoj povijesti uvrštena u razred A, prema kategorizaciji Standard & Poors, jedne od tri najvažnije svjetske rejting agencije, dakle u skupinu zemalja s najnižim rizikom zemlje za investitore. Sloveniju, Češku, Poljsku i Slovačku tako već više od deset godina S&P ocjenjuje ocjenama AA- i A-, dakle jedan i dva stupanja više od Hrvatske. Mađarska se, zbog nevjerodostojnih i nepouzdanih ekonomskih politika vlada Viktora Orbana, još uvijek nalazi u razredu B. Standard & Poors, štoviše, predviđa stabilne izglede razvoja hrvatske ekonomije i u sljedećim godinama. S&P se ovih dana pridružio Fitch Ratings, druga od tri najznačajnijih kreditnih agencija. Vjerojatno će se ubrzo pridružiti i treća agencija - Moody's.
Uvrštavanje Hrvatske u krug tridesetak zemalja s najvišim kreditnim rejtingom nedvojbeno je rezultat snažnih konvergencijskih učinaka članstva u EU-u i europodručju. Sve zemlje članice EU-a, izuzev Bugarske, Mađarske i Rumunjske, odavno već imaju investicijski rejting. Hrvatske vlade nastojale su ubrzati približavanje, što je od rejting agencija pozitivno ocijenjeno. Bugarska i Rumunjska se, zbog strukturnih problema iz prošlosti, polako približavaju. No mađarska vlada u novije vrijeme uporno se nastoji udaljiti, što se odražava na kreditnom rejtingu i usporavanju ekonomskog razvitka.
Može li se na temelju sadašnjeg A- rejtinga odrediti što bi to značilo u smislu poticaja za gospodarstvo, za inozemna ulaganja, pa na kraju i standard građana, makar i neizravno...?
- Ocjena rejting agencija sama po sebi ne potiče gospodarska kretanja u nekoj zemlji niti može utjecati na blagostanje njezinih građana. Međutim, ocjena rejting agencija je ex-post, posljedična potvrda ekonomskih trendova. Uvrštavanje Hrvatske u A razred upozorava na pozitivne trendove u domaćem gospodarstvu te povećava povjerenje međunarodnih financijskih tržišta i potencijalnih ulagača. Hrvatskoj su nužna direktna strana ulaganja, osobito u slavonsko-baranjskim županijama, koja bi otvorila nova i kvalitetna radna mjesta te tako zaustavila iseljavanje. Pratimo li slične trendove u ostalim istočnoeuropskim zemljama, osobito u Sloveniji, mogli bismo očekivati da će se slični procesi povećavanja stranih ulaganja dogoditi u sljedećim godinama i u Hrvatskoj.
Kako bi ocjenili sadašnje stanje s hrvatskom ekonomijom, gospodarstvom i općenito razvojem? Dojam je da su trendovi pozitivni, no hoće li se i nastaviti...?
- Trendovi u hrvatskoj ekonomiji zasigurno su pozitivni, zahvaljujući korištenju europskih strukturnih i kohezijskih fondova te uspješnosti turističkog sektora. U sljedećim godinama će se, vrlo vjerojatno, nastaviti ekonomski rast po relativno visokim kamatnim stopama. Ovakav trend prognoziraju međunarodne institucije i rejting agencije. Ovakav, dinamičan ekonomski rast, međutim, neće podjednako osjetiti svi građani ni sve regije u Hrvatskoj. Radna mjesta, što je ključno pitanje, stvaraju se u sektoru turizma, građevinarstva i logistike, dakle u sektoru usluga u kojem su radna mjesta niže plaćena. Hrvatskoj je potreban rast u industrijskom sektoru 4.0 generacije te u "četvrtom" sektoru, koji se temelji na znanju i koji kreira kvalitetna i dobro plaćena radna mjesta. Primjerice, umjesto masovnog turizma, Hrvatska bi trebala poticati zdravstveni turizma ili primjerice kreativne djelatnosti.
INVESTICIJSKA KLIMA
Još malo o razvoju, održivom i svakom drugom, na koji se svi pozivaju. S tim u vezi kakva je investicijska klima u Hrvatskoj, bolja ili lošija nego recimo prije COVID krize? Iz HNB-a navode da se znatno intenziviraju investicijske aktivnosti...
- Investicije u fiksni kapital se u Hrvatskoj statistički znatno ubrzavaju, prije svega zahvaljujući financiranju investicijskih projekata iz strukturnih i kohezijskih fondova EU-a. Hrvatske vlade su, međutim, europske fondove usmjeravale prema investicijama u javnom sektoru, koja imaju vrlo duge povrate (ulaganja u infrastrukturu) ili su izrazito neproduktivne, odnosno ne utječu na ekonomske aktivnosti niti otvaraju održiva radna mjesta. Vrlo malo, rekli bismo izrazito nedovoljno europskih fondova usmjeravano je u investicije privatnog sektora, osobito malih i srednjih poduzeća koja bi morala biti glavni pokretač razvoja u Hrvatskoj kao što su to u svim drugim zemljama EU-a. Investicije u privatnom sektoru, gotovo u pravilu, usredotočene su na sektor nekretnina, maloprodaje i turističke kapacitete; Hrvatska je u proteklih desetak godina članstva u EU-a uspjela privući vrlo malo direktnih stranih ulaganja u industrijskom sektoru. Ostale zemlje članice EU-a iz srednje i istočne Europe u prvih desetak godina članstva privukle su mnogo više ulagača i ulaganja, osobito u automobilskoj industriji. Dakle, ulaganja su u Hrvatskoj bila vrlo skromna, prije svega zbog niske razine opće konkurentnosti, birokratskih barijera, visoke razine oporezivanja osobnih i korporativnih dohodaka te nedostatka radne snage.
No investicijska aktivnost ubrzava se i taj će se trend nastaviti u sljedećim godinama. Vladina je zadaća poticati ulagače iz privatnog sektora europskim novcem, ali i nastavkom privatizacije državnih poduzeća. Uzmimo kao primjer brodarsku kompaniju Jadrolinija, koja zbog nedostatka kapitala i činjenice da joj je vlada vlasnik vrlo malo ulaže u razvoj svoje flote i podizanje kvalitete svojih usluga. Ovaj priobalni brodar je u vrlo lošem stanju, što pokazuju i učestale, čak tragične, havarije na njihovim brodovima. Dokapitalizacijom privatnim kapitalom, ova bi kompanija mogla investirati u novu flotu, dobiti novi poslovni zamah i povećati svoju konkurentnost. Izlika da vlada održavanjem vlasništva u ovoj kompaniji osigurava usluge povezivanja kopna s otocima potpuno je neutemeljena. Jadrolinija je jedini državni brodar u EU-u. Povezivanje kopna s otocima u drugim europskim zemljama održavaju koncesionari - privatne kompanije. Ako bi se privatnom koncesionaru dogodila serija havarija kako je to bio slučaj s Jadrolinijom, tom bi koncesionaru vlada bez odgađanja raskinula ugovor.
OSIJEK JE PRIMJER
Mnogi spominju Osijek kao primjer uspješnih investicijskih zona, čak i na svjetskoj razini...?
- Ukupno uzevši, u Hrvatskoj su ulaganja u poduzetničkim zonama i dalje vrlo slaba. No strano ulaganje u osječkoj zoni je usamljen slučaj, zbog toga se i spominje kao dobar primjer. Većina drugih zona je slabo ili nikako aktivirana, osobito u investicijskom smislu industrijskih ulagača. Odgovor zašto je tome tako vrlo je kompleksan i o tome možemo sljedećom prilikom.