O europskim sigurnosnim izazovima u širem kontekstu geostrateške i geopolitičke situacije, napose u kontekstu ukrajinskog rata i posljedica za EU i Europu u širem smislu, razgovarali smo sa Željanom Zovko, zastupnicom (HDZ/EPP) u Europskom parlamentu.

- Na svojim brojnim službenim putovanjima u Afriku, Aziju, Latinsku Ameriku i drugdje uvjerila sam se kako je cijeli svijet danas poprilično uzburkan. Ruska agresija na Ukrajinu, nuklearne prijetnje te rastuće napetosti na Bliskom istoku ozbiljan su izazov za Europu. Dramatična brzina promjena u geopolitičkom okruženju zahtijeva od Europe preuzimanje snažnog vodstva u rješavanju velikih globalnih izazova, prije svega sigurnosnih. Proračunska izdvajanja za obrambene kapacitete jasan su pokazatelj ozbiljnosti sigurnosne situacije. Europska pučka stranka već godinama poziva na snažnu Europsku obrambenu uniju te sada imamo i našeg povjerenika za obranu. Nužno je nastaviti jačati obrambenu tehnološku industriju, koja se u velikoj mjeri oslanja na istraživanje, inovacije i buduća zajednička ulaganja. Bez toga ne možemo osigurati veći stupanj strateške autonomije i sigurnosti u Europi.

Ustupljena fotografija

Kad se povede riječ o europskoj sigurnosti, mnogi će naglasiti kako je NATO i dalje najveći i najsnažniji jamac sigurnosti, no je li dovoljan? Vaš komentar?

- Europska kolektivna obrana neodvojiva je od našeg partnerstva sa SAD-om i NATO saveza te mora biti u skladu s njime. Međutim, istinsko partnerstvo podrazumijeva podjelu odgovornosti, zajedničke napore i ravnomjerno raspoređivanje tereta. Europa konačno mora preuzeti odgovornost za vlastitu sigurnost i postati sposobna i voljna obraniti se. Države članice osnažuju NATO osiguravajući sposobnost neovisnog obrambenog djelovanja, kako bi se mogle suočiti s globalnim izazovima. Snažnija, autonomnija, ujedinjenija i strateški usmjerenija europska obrambena i sigurnosna politika ojačat će transatlantsku suradnju i NATO.

​Prošle godine u lipnju zastupnici u Europskom parlamentu podržali su jačanje europske obrambene industrije preko zajedničkog Zakona o nabavi (EDIRPA). Što je s tim aktom danas, provodi li se u praksi?

- Usvojeni akt s proračunom od 300 milijuna eura ima za cilj poticati zajedničku nabavu obrambenih proizvoda, a time i poduprijeti države članice da ispune svoje zalihe koje su umanjene europskom potporom Ukrajini. Iako EDIRPA zbog kašnjenja u rasporedu nije uspjela ostvariti svoj primarni cilj ispunjavanja hitnih potreba država članica i osiguravanja isporuka Ukrajini, predložen je trostruki plan za isporuku milijun komada streljiva Kijevu u manje od godinu dana te poticanje proizvodnje streljiva i projektila diljem kontinenta, financiranih preko Europskog instrumenta za mir.

Nedavno sam kao šefica promatračke misije boravila u Jordanu, koji ima velik problem trgovine drogom i oružjem duž granice koju dijeli sa Sirijom, izazivajući tako daljnje turbulencije na ovom trusnom području. EU će prvi put pomoći financiranje nadzora tih granica preko Europskog instrumenta za mir te tako pomoći u rješavanju ovog problema. Europski instrument za mir koristi se i za pomoć zemljama u susjedstvu i izuzetno je važan alat vanjskog djelovanja EU-a.

Kad smo kod naoružavanja, portal European Western Balkans (EWB) navodi podatke da je Srbija vodeća zemlja u regiji po izdacima za obranu, koji iznose dva posto njezina bruto domaćeg proizvoda u 2023. godine, a slijede je Sjeverna Makedonija s 1,7 posto i Albanija sa 1,6 posto... Militarizira li se i regija u hrvatskom susjedstvu?

- EU treba preventivno djelovati, a proširenje kao alat osiguranja mira najbolje je sredstvo preventive diplomacije. Sjećam se davne 1999. godine, kada je cijela jugoistočna Europa dobila mogućnost proširenja na samitu u Sarajevu, dok se istodobno u tom trenutku išlo k demilitarizaciji cijelog područja i smanjivanju vojnih efektiva za 15 % u svim zemljama. Nažalost, kod nekih od zemalja kandidata primjetna je negativna retorika, a neke od njih još su uvijek naklonjene i zemljama pod autokratskim utjecajem. Naoružanje je trenutno vodeći trend u svijetu i zbog ruske invazije na Ukrajinu i ponovnog otvaranja sukoba na Bliskom istoku, što je posljedično dovelo i do naoružanja zemalja u hrvatskom susjedstvu. Zbog toga je članstvo RH u NATO-u važnije nego ikad dosad, a Hrvatska je pod zaštitom svoje obitelji i može odgovoriti na bilo koje ugroze. Iskreno se nadam da se zemlje u susjedstvu naoružavaju sukladno sa svojim težnjama dosezanja NATO standarda kako bi što prije ostvarile članstvo u NATO-u kao jamcu mira i sigurnosti svojih članica.

Hrvatska je također krenula intenzivnije u obnovu vojnog arsenala. Uza sve to, od 1. siječnja sljedeće godine Hrvatska će ponovo uvesti služenje vojnog roka. Jesmo li na pravom putu? Vaš završni komentar?

- Kada je riječ o modernizaciji i jačanju obrambenih kapaciteta, Hrvatska je nedvojbeno na pravom putu. Povećanje proračuna Ministarstva obrane svjedoči uspješnim politikama naše Vlade, koja ulaže u modernizaciju Hrvatske vojske te strateškim ulaganjima snažno pozicionira Hrvatsku na europskoj i međunarodnoj sceni. Povećanje ulaganja u obrambene kapacitete dovest će do dosezanja postavljenog cilja NATO-a, a to je izdvajanje 2 % BDP-a za obranu. Nabava 12 višenamjenskih borbenih aviona Rafale na najvišoj je razini ojačala hrvatske obrambene kapacitete u okviru Sjevernoatlantskog saveza i EU-a, a znači najvažniju političku odluku za obrambene snage od osamostaljenja Republike Hrvatske.