Države Europe počele su se intenzivno naoružavati ne tek od invazije Rusije na Ukrajinu, nego još od okupacije Krima. Podatci Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira pokazuju da su neke države udvostručile vojne troškove od 2015., a dvije čak i utrostručile.

Kako pišu vojni stručnjaci, kao i oni za sigurnost, i napetosti u Južnom kineskom moru i oko pitanja Tajvana, rat u pojasu Gaze i rast broja vojnih sukoba u Africi snažne su indikacije da je došao kraj relativnog mira u svijetu. Većina država posljednjih se godina ubrzano naoružava, poglavito one u Europi koje desetljećima nisu dovoljno ulagale u svoje vojske. Prema navodima, susjedna Mađarska imala je 2023. više nego trostruko veće troškove za vojsku u odnosu prema 2015. godini. Prošle godine su iznosili 3,88 milijardi dolara, a 2015. godine 1,15 milijardi dolara. To je najveći rast u cijeloj Europi, izuzmemo li Ukrajinu. I Litva je utrostručila vojne troškove (povećanje od 208,7 posto), a Latvija ih je povećala za 161,8 posto. Nakon njih dolazi Poljska, koja je 2023. potrošila 26,78 milijardi dolara, a 2015. 11,33 milijarde. Među deset država koje su najviše povećale vojne troškove je i susjedna Srbija, koja je 2023. potrošila 1,84 milijarde dolara na vojsku, a 2015. godine 0,9 milijardi dolara.

OBRANA I ZAŠTITA

Iz podataka se zaključuje da su najveći rast vojnih troškova imale države s istoka i sjevera Europe. Okvirno, što je država dalje od Rusije, to je manje povećavala vojne troškove posljednjih godina. Za Litvu i Latviju jasan je razlog povećavanja vojnih troškova. Obje zemlje su u prošlom stoljeću bile pod centralnom vlašću Moskve/Sankt-Peterburga, nad njima se provodila rusifikacija, Litva graniči s Rusijom, a Latvija ima veliku rusku manjinu. Nedavna je povijest pokazala da sve te čimbenike Rusija iskorištava kao opravdanje za vojni napad. Poljska pak graniči s Bjelorusijom, de facto produžetkom Rusije, pod vlašću diktatora Lukašenka. A njezina je povijest pokazala da je uvijek na putu s Rusijom tijekom njezinih pokušaja ekspanzije na Zapad. Staljin je tek drugi vođa SSSR-a, na čije se nasljeđe današnja, Putinova Rusija poziva, koji je napao Poljsku u 20. stoljeću. Prvi je bio Lenjin, u Poljsko-sovjetskom ratu, između 1918. i 1921. Izdvaja se Mađarska, koja nema veliku rusku nacionalnu manjinu i ne graniči s Rusijom ili nekim od njezinih satelita, iako je u revoluciji 1956. osjetila čizmu Moskve, kada je SSSR poslao tenkove da uguši pobunu u tadašnjoj Mađarskoj.

Ubrzano se naoružava i balkanska regija, uz već spomentu Srbiju oružje kupuju i Kosovo, Sjeverna Makedonija, Crna Gora... Srbija je također najavila uvođenje obveznog vojnog roka od 75 dana. Uz sve navedeno, i predsjednica Europske komisije Ursula Von der Leyen odmah na početku drugog mandata naglasila je potrebu da Europska unija jača svoju obranu, te istaknula kako bi koordinator svih tih napora trebao biti povjerenik za obranu, koji do sada nije postojao.

U obnovu vojnog arsenala krenula je i Hrvatska, koja ukupno sve više novca izdvaja za obranu. Konkretno, RH je zabilježila blaži rast, od 31,2 posto, odnosno s 0,98 milijardi dolara 2015. na 1,29 milijardi prošle godine. Nakon borbenih aviona Rafale, protuzračnog sustava Mistral, helikoptera Black Hawk, protuoklopnih vođenih raketa SPIKE i borbenih vozila Patria kreće se i u nabavu topničkog sustava HIMARS. Hrvatska planira za 300 milijuna dolara kupiti najmoćnije oružje koje je naša kopnena vojska uopće imala - višecijevni raketni bacač M142 HIMARS, moćan dalekometni sustav. Prema neslužbenim informacijama, dvije godine pregovara se sa SAD-om oko kupnje toga sustava, a završetak nabave očekuje se u roku od četiri godine.

Usto, u Hrvatskoj se od 1. siječnja 2025. počinje provoditi i obavezni (dvomjesečni) vojni rok. Vijest je to čija se službena potvrda očekivala mjesecima, a tu je informaciju sredinom kolovoza iznio ministar obrane Ivan Anušić. Otkrio je i hoće li u njegovu ministarstvu biti rezova zbog rebalansa državnog proračuna. "Povećali smo plaće vojnicima, dočasnicima i časnicima, njihova materijalna prava, ne samo kroz osobni dohodak nego i kroz dnevnice i sve na što imaju pravo", rekao je pak ministar Anušić, te nastavio: "Opremamo i moderniziramo Oružane snage, ustrojavamo ih na način kako se od nas očekuje i kako smo se dogovorili sa saveznicima u NATO-u i vrhom NATO-a. Mislim da ćemo imati puno bolju, jaču i kvalitetniju sliku Oružanih snaga nego do sada. S ministrom financija razgovarali smo i došli do zaključka da u modernizaciji i opremanju Oružanih snaga nema prostora za štednju - to je stav Vlade i politike, jer okolnosti u kojima se nalazimo sigurnosno ne dopuštaju nam da na tome idemo štedjeti", zaključio je Anušić.

Prema dosad poznatim informacijama, najvjerojatnije je da će mladići koji će biti obvezni služiti vojni rok biti smješteni u Kninu, Sinju i Požegi, a spominju se i neka druga mjesta. Ministarstvo obrane procjenjuje da će vojnu obuku u 2025. proći 4000 - 4500 ročnika, i to tijekom četiri ili pet poziva, svakih nekoliko mjeseci. U ovom trenutku u Hrvatskoj postoji dobrovoljno služenje vojnog roka. Oni koji se na njega jave imaju pravo na naknadu od 900 eura mjesečno. Ministarstvo predviđa da će i oni koji će obvezno služiti vojni rok dobivati naknadu, ali ona će najvjerojatnije ipak biti nešto manja. Za one koji se pozovu na priziv savjesti, organizirano je civilno služenje. MORH će tu obuku provesti u suradnji s Civilnom zaštitom, lokalnom samoupravom i sustavom socijalne zaštite. Civilno služenje trajat će duže, moguće i dvostruko duže od klasične vojne obuke. Mladići s prizivom savjesti pomagat će oko prirodnih katastrofa, učit će pružati prvu pomoć i biti na usluzi građanima i javnim službama. Naknada za one koji će služiti civilno još nije poznata. Vojni rok bit će moguće i odgoditi. Prvenstveno se to odnosi na one koji upišu fakultet.

I premijer Andrej Plenković poručio je da uvođenje vojnog roka nije nečiji hir, nego odgovorno ponašanje zbog promijenjenog sigurnosnog ozračja. "Otvorimo oči i dignimo glavu, maknimo se malo iz našeg dvorišta, pogledajmo kakav svijet vidimo oko Hrvatske", kazao je Plenković. Navevši agresiju Rusije na Ukrajinu, napad Hamasa na Izrael, tenzije na Kosovu, prijetnje zbog nezakonitih migracija, niz terorističkih napada u Europi u proteklih 15-ak godina, rekao je da u fokus dolazi jedna riječ a ta riječ je - sigurnost. Vojni rok, napomeno je premijer, suspendiran je već više od 15 godina i generacije mladih ljudi ne znaju ništa o određenim vještinama u tako promijenjenom sigurnosnom ozračju. "Gledamo što se zbiva oko nas i što rade druge odgovorne vlade, moramo biti odgovorni, a ne spavati i praviti se da je oko nas sve super, jer nije, oko nas je kriznih žarišta koliko hoćeš", poručio je Plenković. Odaziv mladih na vojno služenje sve je manji, trenutna situacija s obzirom na izazove nije idealna, dodao je Plenković i napomenuo kako neće biti potrebne promjene Ustava, jer "neće se svi pozivati na priziv savjesti, bit će ljudi koji će to htjeti".

ODGOVOR NA KRIZE

Na uvođenje vojnog roka osvrnuo se predsjednik Zoran Milanović: "Do odluke o uvođenju vojnog roka treba doći na zakonit i ustavan način, suradnjom najviših tijela državne vlasti i zapovjednog lanca... Nismo izravno ugroženi ratom, ali se uvijek trebamo ponašati i razmišljati da nekakva opasnost negdje postoji. Također, moramo vidjeti što time dobivamo, što gubimo i koliko smo daleko odmaknuli u ustroju profesionalne Hrvatske vojske. O uvođenju obveznog vojnog roka treba razgovarati i donijeti mudre i odgovorne odluke koje će biti na snazi godinama. Ta odluka ne može biti ničiji politički hir, nego dogovor hrvatske demokratske izabrane vlasti... Ja nisam protiv obveznog vojnog roka, ali treba donijeti odgovarajuće akte i zapovijedi da se odluka provede. Dakle, prvo sastanak Vijeća za obranu, dogovor, a tek potom se mogu donositi naredbe", između ostalog, poručio je Milanović.

Sve u svemu, ponovimo, Europa se masovno naoružava, ponovno se ustrojavaju, osnažuju i moderniziraju vojske, pa tako naravno i u Hrvatskoj. Vojni aspekt obrane i sigurnosti Europe/EU-a nikada nije bio aktualniji još od kraja Hladnog rata. A i posljedice ukrajinskog rata dolaze na naplatu. Kako se može čuti od vojnih i sigurnosnih stručnjaka, NATO jest jamac sigurnosti, ali nije dovoljan! Ili jest, ali se treba preustrojiti, osuvremeniti i ojačati više nego ikada prije u svojoj povijesti. Za sve to, masovno naoružavanje, troškovi su golemi, ali to nikog više ne zabrinjava jer ulozi su puno skuplji. Izazovi su golemi, geopolitičke napetosti sa svakim danom sve veće, EU ne spava mirno otkako je Rusija napala Ukrajinu, a ove su godine i svi pogledi upereni u SAD, napose zbog predsjedničkih izbora, koji se također stavljaju u širi kontest globalne i lokalne (europske) sigurnosti. Zaključak se može svesti na frazu: Svi žele biti spremni za mir, a ne za rat! Pa i kad se svi ubrzano naoružavaju.