Jedna od posljedica rata u Ukrajini jest i to što se nakon tridesetak godina mirnodopske posthladnoratovske idile Europa iznenada našla pred novom velikom ugrozom vlastite sigurnosti, pa je krenula u intenzivno naoružavanje. Je li u tijeku pojačana militarizacija Europe? Drugim riječima, je li rat u Ukrajini vratio Europu na "tvorničke postavke" i ponovno osvijestio da je novi veliki rat na njezinu teritoriju itekako moguć - pitali smo Matiju Horvata, dipl. iur., člana Izvršnog odbora think tanka Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA)?

Matija Horvat

Ustupljena fotografija

- Rat na teritoriju Europe upravo se kinetički odvija - u Ukrajini, i tamo je ključ zajedničkog (ne)uspjeha. Europa se još nije vratila na "tvorničke postavke", tj. nismo aktivirali resurse što se tiče vojne industrije. Naime, preduvjet za to je donošenje političke odluke za pobjedu Ukrajine, a "mir" ne smije značiti "ruski mir". Potrebno je i ukinuti restrikcije u gađanju legitimnih ruskih ciljeva. Iako je pomoć koja se daje bez presedana, postoji prostor za povećanje - posebno najbogatijih država - jer dosad se daje prosječno 0,2 % BDP-a svih saveznica, što nije dovoljno. Ipak, Ukrajina je i s tim iznosima pomoći pokazala da uspješno odolijeva agresoru te razbija mit o sposobnosti ruskih oružanih snaga, unatoč navedenim zaprekama.

A propos Europe, ne zaboravimo kako RF na agresiju na Ukrajinu gleda i na kao preventivni rat protiv Zapada. Stoga smo svjedoci hibridnog rata (u obliku dezinformacija, refleksivne kontrole, sabotaža i sl.), kojim Rusi žele destabilizirati naše demokracije, sijati razdor, kako bi oslabili europsko jedinstvo, ali i stabilnost cjelokupnog Zapada. Uz Rusiju to čini i Kina, ali i njima bliski režimi poput Irana i Sjeverne Koreje itd. Europa mora hitno djelovati i postati proaktivnija u vlastitoj obrani od svih vrsta ugroza, jer vrijeme istječe, a posljedice bi mogle biti još razornije. Legendarni šahovski velemajstor, ruski disident i naš ponosni sugrađanin, Gari Kasparov, rekao je kako moramo priznati da je ovo sve oko nas rat, jer autoritarni režimi odavno potkopavaju naše jedinstvo i stabilnost. Glede sigurnosti i obrane, moramo se probuditi. Uzmimo samo primjer Njemačke, čiji je famozni "Zeitenwende" (p)ostao mrtvo slovo na papiru, i to govore njihovi analitičari. Tako bismo mogli secirati svaku državu EU-a.

MILITARIZACIJA NA DJELU

S prethodnim pitanjem u svezi: NATO i dalje jest najveći i najsnažniji jamac sigurnosti Europe/EU-a, no je li dovoljan? Naime, mnoge zemlje ulažu golema financijska sredstva u obranu, a navodi se i opcija o stvaranja vlastite EU vojske za obranu. Vaš komentar?

- Što god se politički dogodilo u SAD-u nakon izbora u studenome, u kontekstu obrane i sigurnosti, Europa mora, što prije, operacionalizirati ono što se zove "strateška autonomija". Zasad kao europska komponenta NATO-a (najjačeg vojnog saveza u povijesti), a u bliskoj budućnosti (bar za države članice EU-a) i kao europska vojska. Ovdje će biti potrebna sveobuhvatna reforma EU-a, te sam potpuno svjestan kako će biti jakog otpora tomu unutar EU-a, jer svaka promjena (refleksno) stvara otpore. Suočeni sa sigurnosnim prijetnjama, rizicima i ratom u Europi, ne vidim druge alternative osim zajedničke europske obrane i masovnih ulaganja u obranu. Naravno, za to će biti potrebne i nove generacije političara.

S obzirom na to da je industrija naoružanja u svijetu jedna od najprofitabilnijih grana ekonomije, kako s tim stoji EU/Europa? Naime, zabrinjava podatak da je Europska unija čak 68 posto oružja za Ukrajinu nabavljala od SAD-a, što pokazuje koliko je zapostavljena europska industrija oružja...

- Što se EU-a tiče, ponovno se možemo vratiti na pitanje generiranja strateške autonomije. Ako gledamo (samo) na NATO, od sveobuhvatne invazije na Ukrajinu članice NATO-a jesu počele više ulagati u obranu, ali nekoliko članica, prema službenim podatcima NATO-a, još nije s obrambenim izdatcima na 2 % BDP-a. Podatci za RH su različiti, od 1,81 % do više od 2 % BDP-a, te i mi moramo biti na višoj razini izdataka, jer 2 % ionako nije dovoljno, te se svi trebamo ugledati na Poljsku i njezina ulaganja u oružane snage, koja iznose više od 4 % (a planiraju i 5 %). Problemi s kojima se suočavamo diljem Europe zahtijevaju odlučniju i hrabriju politiku u kontekstu obrane. Nužan prvi korak jest dogovor Francuske i Njemačke, ali bi te države morale poslušati i apele manjih država članica s istočnog krila NATO-a. CEA smatra kako su najbolji primjeri u tom kontekstu Poljska, Češka i baltičke države, a moramo slušati i Ukrajince. Zaključno, bilo bi mudro čuti i njihove poruke o ruskom terorizmu, imperijalizmu, fašizmu i nužnosti pobjede Ukrajine, te u skladu s time stvoriti kvalitetnu europsku zajedničku obranu.

Kad smo kod naoružavanja, portal European Western Balkans (EWB) navodi podatke da je Srbija vodeća zemlja u regiji po izdatcima za obranu, koji iznose dva posto njezina bruto domaćeg proizvoda u 2023. godini, a slijede je Sjeverna Makedonija s 1,7 posto i Albanija s 1,6 posto... Militarizira li se i regija u našem susjedstvu?

PEXELS

- Ne moramo se bojati militarizacije u susjedstvu, kao što ju ne trebamo ni ignorirati. Srbija je de iure neutralna država, pa su njezina vojna ulaganja logična. De facto, Srbija je centar ruskog hibridnog utjecaja na Zapadnom Balkanu te će, iako preko trećih država pomaže i Ukrajini, vrlo vjerojatno ostati u sferi ruskog utjecaja. Njihov cilj je "mirno", a u biti "neprijateljsko preuzimanje" onoga što nisu uspjeli u ratu. S time na umu, upitna je i sama politika popuštanja koju Zapad ima prema Srbiji. To se odnosi i na srbijansku kupnju Rafalea, ali i na političke dogovore s Vučićem.

Što se tiče situacije u drugim zemljama regije, CEA smatra kako Srbija i RF šire svoj utjecaj u BiH, koja zaslužuje aktivniju ulogu međunarodne zajednice, kao i reformu unutrašnjeg ustroja, ako želi doći do euroatlantskog cilja. Nadalje, Crna Gora, nažalost, također postaje nepouzdana NATO članica. Kosovo je ponovno žrtva, zbog spomenutog popuštanja Vučiću, te CEA daje punu podršku kosovskim vlastima u uređenju svoje neovisne države, koju bi trebalo priznati preostalih pet država članica EU-a, kao i Ukrajina. RH, kao zapadna država na granici s balkanskom sferom, mora - na sve moguće načine - podržavati sve koji su oporba srpskom svetu u bližoj regiji. Mora pomoći i Sjevernoj Makedoniji, koja nije imuna na ruski utjecaj, posebno zbog problema grčke ili bugarske blokade. Ako konstantno govorimo da je cilj u ovoj regiji "mir i stabilnost", to ne znači da proruskim akterima u regiji u ičemu treba popuštati.

Hrvatska je također krenula intenzivnije u obnovu vojnog arsenala. Nakon borbenih aviona Rafale, protuzračnog sustava Mistral, helikoptera Black Hawk, protuoklopnih vođenih raketa SPIKE i borbenih vozila Patria kreće se u nabavu topničkog sustava HIMARS... Jesmo li na pravom putu?

- Tu su još i borbena vozila Bradley, koja su na remontu, kupnja novih tenkova itd. CEA smatra da tu priča nikako ne završava i da RH mora doista biti najbolje naoružana u regiji i slijediti primjer Poljske po količini obrambenih ulaganja u BDP-u. Ponavljamo, to ne znači nužno da moramo imati najviše komada neke ili sve tehnike. Unatoč kupnji Rafalea mi imamo dosta prostora za napredovanje. Uz europsku komponentu nadzvučnog zrakoplovstva, smatram kako trebamo ugovoriti i američku nadzvučnu zračnu i protuzračnu komponentu. To nije sjedenje na dvije stolice, već samo produbljivanje strateške suradnje sa SAD-om, bez obzira na to hoće li oni napraviti "azijski zaokret", koji je zapravo odavno i započet.

POPULISTIČKA DVOJBA

Zaključno: od 1. siječnja sljedeće godine Hrvatska će ponovo uvesti služenje vojnog roka, koje bi trajalo dva mjeseca. Dovoljno za bar osnovnu obuku mladih ili premalo za specijalističke obuke u kopnenoj vojsci, zrakoplovstvu i protuzračnoj obrani ili mornarici? Vaš završni komentar?

- Ti prijedlozi se konstantno mijenjaju i još ne znamo što će se dogoditi. Vojni stručnjaci jasno kažu da dva-tri mjeseca obuke nije dovoljno. Prije svega nama treba jaka profesionalna vojska, opremljena najboljom mogućom tehnikom. Sve počinje od ulaganja u ljude, njihova privlačenja u sustav i prepoznavanje onih najboljih u sustavu. Kao što kaže latinska izreka: Si vis pacem, para bellum, ili kao što je Reagan jednostavno rekao: Peace through strenght! Sloboda mora biti bolje naoružana od tiranije - rečenica je koju nam ponavljaju i Ukrajinci. Naime, uvijek smo žrtve onda kad smo slabi, jer slabost je magnet za nasilnike svih vrsta, a sve počinje od retorike.

Stoga lažna populistička dvojba o "vrtićima ili avionima" mora nestati iz javnog prostora. To ne znači da idemo u militarizaciju društva, ili da nećemo ulagati u civilnu infrastrukturu i sl., kako neki akteri kažu. Naprotiv, RH će i dalje razvijati svoje gospodarstvo, biti demokratska država, s vladavinom prava, sretnijim ljudima te će biti kralježnica liberalne demokracije ovoga dijela Europe, ali i svijetli primjer u svijetu.