Na turizam se treba gledati holistički, kao na fenomen, to je aktivnost i aspekt života koji gotovo jedini može prirodno i kulturno dobro, pa i ono nematerijalno, pretvoriti u gospodarsko dobro, i to bez njegova obezvređivanja i bitne promjene, ako se primjenjuju načela održivog razvoja.

Na taj se način baština, pa tako i tradicijske igre i sportovi kao oblik nematerijalne baštine, pojavljuje u Hrvatskoj u novoj ulozi, kao jedan od temelja u ponudi turističke destinacije, a pomaže i u razvoju kulturnog i nacionalnog identiteta u okviru globalizacije. Kroz proces revitalizacije i transformacije, kroz sistemski način razmišljanja i umrežavanje i na fizičkoj i duhovnoj razini prikazan je cijeli proces i dan i "model U". To u praksi konkretno znači novi put ka kreativnosti i inovativnosti, kako biti drukčija turistička destinacija, a ne kako biti bolji od svojih susjeda. Da ovaj proces nije samo pretpostavka, dan je važan i kvalitetan primjer tradicijske igre pljočkanje iz Istre, koja je postala dio UNESCO baštine, koja se dokumentira i pokazuju da je to moguće i ističe kolika je dodana vrijednost u tom procesu.

STARO U NOVOM

Izvorni stari sportovi i igre jedan su od segmenata bogate kulturne povijesti Hrvata i kao takve ih treba posebno izučavati i čuvati. Narodni su sportovi u prošlosti bili široko zastupljeni, ali je njihovo dokumentiranje izostalo, zbog toga što njihova društvena i povijesna vrijednost nije potpuno prepoznata. Mnogi su starinski sportovi vezani uz godišnja doba, blagdane, narodne nošnje i druga narodna kulturna dobra. Običaji i igre prenošeni su s koljena na koljeno, prilagođavani trenutku i vremenu pojedinog kraja, a služili su kao tjelesna i duhovna rekreacija. Do pojave suvremenih sportova u starim su se sportovima nadmetali uglavnom pastiri na pašnjacima. Tadašnja mjesta okupljanja starog i mladog stanovništva bile su livade i pašnjaci, a svako je selo imalo svoje igralište. Nije bilo sudaca ni voditelja natjecanja, sve se odvijalo prema višestoljetnim običajnim pravilima.

Iako živi u povoljnijem položaju od svojih predaka, suvremeni čovjek sve više ima potrebu uz igru i zabavu boraviti u prirodi, a pri tome očuvati naslijeđenu tradiciju i identitet. Čuvanje tradicijskih sportova i igara od zaborava pridonosi jačanju drugarstva i ljubavi i među ljudima vlastitog naroda, i među ljudima drugih naroda. Također, oživljavanje tradicijskih sportova i igara ima golemo značenje za cjelokupno društvo zbog obogaćivanja sportske narodne riznice i narodnog stvaralaštva, sprečavanja jaza među generacijama, čuvanja kulturne baštine i njegovanja izvornosti i amaterizma u sportu.

Radi se o kompleksnom procesu, revitalizacijskoj paradigmi gdje je maštovitost obilježje ljudske inteligencije, kreativnost je primjena te maštovitosti, a inovativnost zaključuje proces uporabom kritičke prosudbe u primjeni ideje. To je otvoreni sustav koji djeluje na izgradnju samopouzdanja ukorijenjenog u dubokom poštovanju vlastite kulture uvažavanjem i poštovanjem kulture drugih, što je bitno za razvoj turizma i izgradnju imidža Hrvatske kao turističke destinacije.

Revitalizacijska paradigma postaje tako zapravo preokret, izravan i organski odgovor na konfliktne poglede zajednice na samu sebe i slike koju o njoj ima šire društveno okružje, uzima u obzir ukupnost vanjskih i unutarnjih sila, u cijelosti respektirajući lokalne poticaje za određena kretanja. Važnost čovjeka, tradicije i autentičnosti kao dometa ljudskog potencijala, koji je na žalost sagledavan uglavnom kroz materijalistički postmoderni svjetonazor, može prerasti u drukčiji pristup turizmu, gdje turizam može postati iscjeljujuća transformativna snaga temeljena na cjelovitosti, uključenosti i jedinstvu.

Svakako treba istaknuti autora Otta Scharmera i njegovu "Teoriju U" (2016.) koja se idealno dopunjuje za promjenu paradigme i transformaciju kroz udruživanje i razvoj partnerskih odnosa u fenomenu turizma. Danas se naša okolina brzo mijenja i tjera nas da sami sebe nanovo otkrivamo.

“Teorija U", autora Otta Scharmera, promjena je klasične ekonomije prema ekološkoj svijesti i bitna je za održivi razvoj turizma jer potiče one koji odlučuju da svoje razmišljanje prošire s glave na - srce, Načela "Teorije U" pomažu znatno u komunikaciji i motivaciji jer mijenjaju neproduktivne obrasce ponašanja. To je transformacija koja vodi kroz osam akupunkturnih točaka za transformiranje isključivo materijalističkog kapitalističkog načina proizvodnje i života i putokaz je za promjenu od ego svijesti ka ekološkoj svijesti. Taj je proces objašnjen u formaciji "U" koji se sastoji od tri razine (tehnički i instrumentalni podsustav, društveni podsustav i kulturni podsustav) i sedam faza počevši od promatranja organizacijskih fenomena, tijekova rada, resursa, itd., a završavajući specifičnim odlukama o željenim budućim procesima i pojave.

Na taj način otvaraju se nove mogućnosti kao "vrata" za budućnost, gdje se jačaju sposobnost za realizaciju tih mogućnosti. Naziv "Teorija U" dan je, kako je već istaknuto, zbog procesa transformacije koji je svojevrsno putovanje jer da bi se ta preobrazba ostvarila, mora se "sići" kroz "U" (lijevom stranom) otvaranjem svog, uma, srca i volje, a zatim nakon što se prođe "ušicu igle" na dnu slova "U" može se krenuti prema "gore" desnom stranom da bi se stvorile nove prilike.

Ističe se također uloga "pokretača", tako da su to i tradicijske igre i sportovi s entuzijastima i udrugama u koje su uključene različite generacije, a udruženi kroz otvoreno srce i um kroz volju za promjenu i boljitak svih. Upravo tradicijskom igrom nadilaze se religiozne, jezične i kulturne barijere.

Implementacija ovog modela povećava razumijevanje sustava kada se sudionici povežu, surađuju, razmjenjuju ideje i zajednički ostvaruju rezultate. Kroz uvid u primjer jedne tradicijske igre iz Istre - pljočkanje - bit će vidljiv proces koji se odlično uklapa i u "Teoriju U", a koji je zapravo i svojevrsni proces evolucije turističke destinacije, regije, pa čak i šire.

Tradicijske igre oblik su kulturne medijacije jer kreiraju posebno okupljalište na kojem se susreću igrači i publika i tako se promiče razmjena među ljudima, kao i edukacija kroz interaktivni angažman. Za razliku od razvikanih popularnih sportova, gdje se kroz, primjerice, nogomet, medijski usmjerava prema agresiji i mržnji među različitim klubovima, ovdje je akcent na igri, prijateljstvu i poveznici s identitetom.

Tradicija i autentičnost koja je prisutna kod tradicijskih igara poštuje individualnost, jer je jedinstvena i arhetipskom energijom vezana uz naše pretke i prostor koji gledamo kao metarazinu. To je i odličan resurs za povezivanje naše dijaspore koja sada posjeduje različita kulturna iskustva i kroz tradicijske igre i sportove može se povezati s identitetom i autentičnošću svojih predaka te ulazi s njima u svojevrsnu "arhetipsku" poveznicu. Uz uključivanje tradicijskih obrta i zanata koji su povezani s tradicijskim igrama i sportovima, kroz enogastroponudu i tematizirani smještaj, to je i prilika da se stvori i odlična atmosfera.

NAŠA ISTRA

Tradicijska igra iz Istre pljočkanje svojevrsni je "ambasador" i interesantan proces koji je doveo takvu tradicijsku igru u Istri na listu zaštite UNESCO nematerijalne baštine. Taj proces započeo je još početkom 1990-ih, zahvaljujući pojedinim entuzijastima, kada je pokrenuta inicijativa za organizaciju i institucionalizaciju pljočkanja u Istri. Tako je igra očuvana kao dio tradicijskoga nasljeđa. Istarski pljočkari osnovali su 2002. "Športsku pljočkarsku udrugu Županije istrijanske", koja je sastavila pravilnik pljočkanja. Udruga nikad nije formalno registrirana, ali je 2011. osnovan Istarski pljočkarski savez (IPS) sa sjedištem u Savičenti. Na njegovu je inicijativu 17. kolovoza.2016. utemeljen i Pljočkarski savez Hrvatske (PSH), a pljočkanje je iste godine kao dio kulturnog nasljeđa Republike Hrvatske upisano u Registar nematerijalnih kulturnih dobara. IPS je od 2016. član Europskog udruženja tradicijskih sportova i igara (European Traditional Sports and Games Association, AEJeST). Predsjednik IPS-a i dopredsjednik AEjeST-a je Milivoj Pacentikao, veliki entuzijast i čovjek nepresušne energije i otvorena uma (https://www.ips.pljockanje.hr).

S ciljem očuvanja, revitalizacije i prezentacije pljočkanja u Istri (i Hrvatskoj) u Svetom Petru u Šumi uređen je te 9. srpnja 2022. otvoren Nacionalni centar pljočkanja u sklopu tamošnjeg sportskog centra. UNESCO-ov Međuvladin odbor za očuvanje nematerijalne kulturne baštine upisao je 1. prosinca 2022. u Registar dobrih praksa UNESCO-a i Tocatì - festival tradicijskih igara, u kojem je zastupljena i tradicionalna igra pljočkanje (program je inicirala Italija, a pridružili su joj se Hrvatska, Belgija, Cipar i Francuska).

Pljočkari su svojom aktivnosti prošli navedene korake koji su umrežavanjem i interkulturalnom poveznicom s Italijom, Belgijom, Francuskom i Ciprom doveli do transformacije i usklađivanja, što je rezultiralo ulaskom na popis UNESCO-a. Koliko je to snažno za jačanje imidža i brend komunikaciju govore i manifestacije i radionice koje se organiziraju, gdje su uključune i različite atraktivne ponude za turiste. Pljočkanje ujedno izaziva i ponos ne samo onih koji su bili pokretači nego i cijele zajednice i šire.

Uključivanje tradicijskih igara i sportova u zavičajnu nastavu pomaže u odgoju djece i mladih i usmjerava ih na pravi put kao slobodna ljudska bića, i to na način da se uključivanjem tradicije, autentičnosti i ponosa može ostvariti holistički pristup svim dijelovima ljudskog bića, a ne samo mentalnom. Pljočkanje je već u Istri uključeno u škole, i to u razne dobne skupine i postignuti su odlični rezultati. To je i generacijsko spajanje jer se djeca mogu jače i emotivnije spojiti sa svojim roditeljima, ali i bakama i djedovima u zajedničkim igrama.

Pljočkanje kao primjer i svojevrsni "ambasador" pokretač je interkulturalne inicijative jer uključivanjem tradicijskih igara pomaže posebno kod kognitivnog razvoja mladih, a postaje tako i način borbe protiv kulturne isključenosti - odličan je to resurs za tematske kampove, pa čak i volonterske kampove, gdje se djeca i mladi mogu družiti i spajati na jedan zdrav i opušten način.

NAŠA SLAVONIJE

Odličan primjer za udruživanje i interkulturnu komunikaciju je i nedavno održana 50. Olimpijada starih sportova u Brođancima (Općina Bizovac), koja se sve više širi i postaje i međunarodna manifestacija. Uz veliki broj sudionika iz Slavonije pridružili su se i pljočkari iz Istre, kuburaši iz Pregrade i sudionici iz Italije. Olimpijada starih sportova tako postaje kroz razvojni proces platforma za uključivanje i posebnih oblika turizma koji su u trendu te moćan kanal koji omogućuje kontakt ljudi različitih kultura, nacionalnosti i načina života - to je i snažna interkulturalna komunikacija.

Ekološki momenti sve više jačaju, i to je poziv i za uključivanje lokalnih poljoprivrednika, ugostitelja i kreativnu inicijativu i doživljajnog cateringa te kreiranje suvenira koji su vezani simbolično i materijalima za tradicijske igre i sportove. Uz upotrebu ekoloških materijala daje se prilika za osmišljavanje kreativnih radionica gdje se mogu učiti tradicijski sportovi i igre i izrađivati i potrebni rekviziti.

To je i dobar put za micanje stereotipa koji često kroz medije umanjuju, pa čak i ponižavaju autentičnost i identitet lokalne kulture nametanjem "celebrityja" i "copy paste modela".

Upravo ovakav inkluzivan, participativni pristup dodana je vrijednost za sudionike Olimpijade starih sportova, ali i za domaće ljude i mlađi naraštaj koji se na ovaj način mogu inspirirati na bolje upoznavanje tradicije i baštine i više se emotivno povezati s rodnim krajem te se i sami uključiti u njegov razvoj. Olimpijada starih sportova primjer je kako se na pravi način ostvaruje i socijalna inkluzija i jača volonterska aktivnost. To je i prilika za razvoj volonterskog turizma i inicijativu kroz ekološki pristup i razvoj ruralnog prostora gdje i slavonske šume mogu postati turistička atrakcija. Važno je istaknuti da je i nova Strategija održivog turizma do 2030. godine na visoko mjesto postavila upravo razvoj ruralnog turizma (uz zdravstveni i nautički).

I zaključno za kraj porukom: Svakako treba ostati vjeran svojim "temeljnim" vrijednostima i svjedočiti vjernost prema vlastitoj kulturnoj tradiciji i autentičnosti. Njegovatelji tradicijskih sportova i igara kroz svoju aktivnost, prijateljstvo, komunikaciju i inspiraciju postaju svojevrsni "influenceri". Ovo su influenceri koji daju snažan resurs za pokretanje drukčije poruke i daju impuls za jačanje ponosa, autentičnosti i identiteta. Oni su kreatori i svojim uključivanjem i poštovanjem tradicije kroz drugarstvo i poštovanje drugih kultura i običaja utječu na svoj život, ali i na živote drugih u zajednici, kao i na prirodu. Zato treba slijediti i prirodne ritmove kroz koje se usklađujemo i s ritmom prirode i naše Majke Zemlje, a "pozornica za očuvanje tradicije i autentičnost" može biti i u prirodi pod vedrim nebom, u sjeni drveća, uz obale mora, rijeka i jezera!