Tek što su prošli parlamentarni pa europski izbori, u prosincu nas očekuju predsjednički, pa u svibnju iduće godine lokalni. Rekli bismo malo previše u tako kratkom vremenu, naročito uzmu li se u obzir politički skandali i afere koji u pravilu i prate sve predizborne kampanje. Ali sve ono što je nekima "naporno", neke pak zabavlja. Skandala i afera u nas je napretek. Fabriciranih ili stvarnih, kako god!

Politički skandali oduvijek su bili dio i globalne političke scene, često izazivajući nepovjerenje među građanima. Oni potresaju temelje vlasti i često izlažu mračne strane najviših službenika. Neki od skandala imali su dalekosežne posljedice, mijenjajući tok povijesti i oblikujući javnu percepciju o političarima i njihovu djelovanju. Inače, politički skandal je skandal ponajprije vezan uz osobe, organizacije i djelatnosti koje se tiču politike, te, u širem smislu, i državne uprave. Aktivnosti čije obznanjivanje i razotkrivanje izaziva skandal mogu biti različitog oblika, ali se pod time ponajprije smatraju fenomeni kao što su korupcija ili izborna prijevara, odnosno masovno i dugotrajno kršenje zakona; skandali također mogu nastati i od zataškavanja takvih aktivnosti od strane pojedinaca iako oni u njima nisu morali neposredno sudjelovati. U novije vrijeme politički skandali na društvenim mrežama postali su sastavni dio suvremenoga političkog života, što je izazov dosadašnjem istraživanju skandala. Nekada pasivna publika dobiva nove mogućnosti za sudjelovanje koje još uvijek nisu cjelovito elaborirane, ni teorijski ni empirijski!

HELIKOPTERSKA AFERA

U Hrvatskoj, kao što je već poznato, jedan od češćih primatelja "udaraca" zbog stvarnih ili navodnih političkih skandala i afera posljednjih godina jest predsjednik Republike Zoran Milanović, ali je ujedno i jedan od njihovih najvećih "proizvođača". Kako je ponovno kandidat i za drugi predsjednički mandat, pitanje je što ćemo i čega ćemo se još sve naslušati i nagledati. Milanoviću se suprotstavlja Dragan Primorac, koji se po političkom stilu i nastupu s obzirom na "uličnog štemera" ZM-a čini vrlo pristojnim. Milanovića podržava SDP, a Primorca HDZ, no ZM se zasad ne bavi DP-om, nego se obraća Plenkoviću kad se, primjerice, radi o svojem korištenju vojnih helikoptera i premijerovih korištenja policijskih brodica.

Podsjetimo, Milanoviću je nedavno prebrojeno i objavljeno čak 348 letova vojnim helikopterom u nerazjašnjene svrhe, u pet godina mandata. U širem kontekstu i to se također može tumačiti kao jedan od političkih skadala sa ZM-om u prvom planu. Uostalom, RH nije u nekom dramatičnom stanju niti joj prijeti rat, pa se toliko vozikanje predsjednika po Hrvatskoj doima kao uobičajeni ZM igrokaz, i to još u predizborne svrhe. Naravno, predsjednik je sve demantirao i objasnio na svoj način. Ali mu je ipak odgovoreno čak i iz središnjice HDZ-a, navodom: "Kršitelj Ustava vraća se starom, klasičnom receptu za bijeg od vlastite odgovornosti. Za razliku od vojnih helikoptera, policijska plovila namijenjena su upravo za zaštitu i prijevoz dužnosnika. A tim se istim plovilima služi i Milanović. Stoga je krajnje zlonamjerna manipulacija izjednačavati premijerovo korištenje policijskih glisera svega nekoliko puta godišnje sa stalnim zlorabljenjem helikoptera, mahom u privatne svrhe. Resursi Ministarstva obrane nisu predviđeni da po Hrvatskoj voze dužnosnike, a kamoli za njihova privatna putovanja. To je svakome jasno, pa se sada, u nastojanju da se 'operu' Milanovićevi grijesi, putem tjednika Nacional očajnički pokušava u isti koš ubaciti i korištenje aviona Vlade RH i policijskih plovila - koji su namijenjeni upravo za prijevoz dužnosnika...", stoji između ostalog u priopćenju HDZ-a.

Evo još jednom primjera. Nedavna tragična pogibija triju pomoraca Jadrolinije zbog pada brodske rampe ZM je iskoristio za prozivanje Jadrolinije, premijera i Vlade, stavljajući cijeli slučaj u kontekst političkog skandala. Plenković mu je odgovorio: "Napad na Jadroliniju klasična je Milanovićeva diverzija - besramno laže i skreće pažnju sa sebe kada god se otkrije neka njegova afera. Umjesto što okreće pilu naopako, neka taj poznati ljubitelj letenja objasni hrvatskim građanima zašto koristi borbene helikoptere kao privatni taksi. Da to radi bilo tko iz HDZ-a, njegov SDP već bi pozivao na pobunu, sve bi frcalo od prijava za sukob interesa, svakodnevno bi nas napadali zbog rasipanja novca poreznih obveznika, no sada se na licemjernoj ljevici prave nevješti. Glumataju, demonstriraju raskoš dvostrukih kriterija."

I politički analitičar Žarko Puhovski osvrnuo se u razgovoru za N1 na Milanovićevo diskutabilno korištenje državnog helikoptera. "Prema našem Ustavu nema nikakvog razloga zašto bi predsjednik države morao nekamo žuriti. On nema nikakve izvršne funkcije", kaže Puhovski i dodaje da bi premijer eventualno nekoliko puta godišnje mogao imati razlog da koristi helikopter u nekim izvanrednim situacijama. Milanović nekad do Hvara ide helikopterom, a njegova pratnja autima do Splita pa na trajekt, ističe Puhovski. "On ima pravo na to, ali ja mislim da je to bahaćenje." S druge strane, kaže Puhovski, postoje situacije da se državni avioni koriste za obiteljske prijevoze. "Što je opet sumnjivo. Ako se ide na utakmicu, ne vidim zašto se ne može ići prvim razredom redovite linije." "Milanović je doista dobio po prstima nakon izlijetanja u izborni proces za Sabor. Općenito od onda malo se primirio. Odabrao je s Primorcem igrati na finoću. On ima osjećaj sigurnosti sada. Ako se to poremeti, vidjet ćemo starog Milanovića", zaključuje Puhovski.

Izvor blizak VSOA-i, prema pisanju predsjedniku sklonog Nacionala, smatra da curenje informacija o kretanju predsjednika ne treba shvatiti nimalo benigno. Kaže da nije problem u tome kritizira li se predsjednika više ili manje u nekom prilogu, nego u tome što je curenje podataka o osobnom kretanju hrvatskog predsjednika naprosto odavanje državne tajne.

Mogli bi se još u nizu primjera baviti ZM-om i njegovim ponašanjem koje bi se s više ili manje agrumenata moglo svrstati u širi kontekst političkih skandala i afera, tu materijala doista na manjka, napose onih Milanovićevih istupa u javnosti kojima je evidentno nanošenje štete ugledu Republike Hrvatske, da o skandaloznom kršenju Ustava i ne govorimo. No ostavimo se zasad predsjednika RH pa privedimo cijelu priču o političkim skandalima kratkim osvrtom na prošlost. Tu je, što se Republike Hrvatske tiče, najveći i najpoznatiji politički skandal bio i ostao slučaj Ive Sanadera. Podsjetimo, hrvatski premijer podnio je 1. srpnja 2009. ostavku "zbog osobnih razloga", a u srpnju 2011., nakon 220 dana bijega, Austrija ga je izručila Hrvatskoj zbog optužbi za korupciju u pet afera. Trakavica sa Sanaderom u glavnoj ulozi i drugim akterima u više ili manje sporednim ulogama, traje i danas, što je samo po sebi skandalozno u svjetskim razmjerima. Upravo u tim svjetskim okvirima, napose onima zapadnjačke demokracije, političkih skandala i afera, s koruptivnim ili nekim drugim predznakom, nikad nije manjkalo. Samo je primjerice 20. stoljeće, kao i prva dva desetljeća 21. stoljeća, krcato primjerima - od Nixona preko Reagana do Berlusconija i Sarkozyja, od Helmuta Kohla i Christiana Wulffa preko Sorina Grindeanua (Rumunjska) i Jacqui Smith (Britanija) do Janeza Janše, Borisa Johnsona, uključujući Donalda Trumpa i Vladimira Putina, koji je, ipak, iz neke druge, nedemokratske priče. U svim tim i mnogim drugim slučajevima optika politike bila je dominantna, ali bilo je u svemu tome i hedonizma, i seksa, i kriminala, i tragedija...

JUČER, DANAS I SUTRA

Gledajući dakle širu i dublju sliku, politički skandali nekad su rubni fenomeni, ali puno češće i trajno obilježje demokratskih društava. Tko se bavi politikom, mora s tim naučiti živjeti! Naravno, uređene zemlje, pravno i zakonski, najštetnije političke skandale znaju kako i na koji način sankcionirati, pa i zatvorom kad se radi o korupciji, pri čemu sustav parlamentarnih i predsjedničkih izbora također čini svoje, pa se političare "umočene" u skandale uglavnom kažnjava na biralištima, iako to nije uvijek pravilo. Drugim riječima, od pradavnih vremena, sve do antičke Grčke, koja je demokraciju, a s njom i političke skandale izmislila i podarila zapadnjačkom svijetu, možemo pratiti priče u kojima se politika i političari isprepleću poštenim djelovanjem u korist dobrobiti društva s jedne strane te nedopuštenim radnjama s druge, one negativne strane.

Naravno, s političkim i svakim drugim skandalima i aferama žive i mediji, otkako prate politiku. Tu su interesi u prvom planu, jer crnilo i žutilo uvijek se bolje prodaju od svjetla i optimizma. I zato su politički skandali, pravi ili izmišljeni (medijski), oduvijek dio globalne političke scene, često izazivajući nepovjerenje građana u samu bit politike, no koga briga, društvo spektakla nezamislivo je bez skandala i afera, pa i kad je politika, a ne samo Hollywood, u pitanju.