Denis Avdagić: Narušava se povjerenje u politiku i institucije
Otkako je politike, otada je i političkih skandala, afera, korupcije, medijskih otkrivanja i razotkrivanja svega i svačega vezanoga uz politiku i političke aktere diljem svijeta uključujući i Hrvatsku. Onima starijima još su u svježem sjećanju Nixon i Watergate, a onima mlađima Trumpove afere i skandali koji se vežu uz njega, osobito sada kad je u kampanji za drugi mandat u Bijeloj kući. O svemu tome, kao i situaciji sa skandalima u Hrvatskoj, razgovarali smo s Denisom Avdagićem, geopolitičkim analitičarem i političkim konzultantom u konzultantskoj tvrtki INMS (Ideje novih medijskih strategija).
Stoji li konstatacija da su politički skandali oduvijek bili dio lokalne, ali i globalne političke scene, često izazivajući nepovjerenje građana u politiku i potrese u društvu?
- Politički skandali, bilo na globalnoj ili lokalnoj razini, narušavaju povjerenje građana u političke lidere i institucije, čega je moguća direktna posljedica apatija i smanjeni angažman građana. S druge strane skandali dovode do promjena, reformi. Nakon spomenute afere Watergate Sjedinjene Države uvele su niz reformi koje su ograničile moć predsjednika i povećale transparentnost. U Hrvatskoj su, ne zaboravimo, afere također potaknule antikorupcijske mjere. Stoga, dok politički skandali produbljuju političke podjele i nepovjerenje u društvu, posebno kada su rezultat otkrivanja zloporabe sustava, njihov su ishod i promjene u smislu transparentnosti, reformi, ali i političkih promjena. Nije svako zlo za zlo, ili, iz lošega ponekad nastupi dobar ishod. Pojavnost skandala i promjene, bilo političke ili legislativne, koje im slijede kao ishod, poentiraju kako živimo u demokracijama, medijskom pluralizmu, jer posve jasno, u pitanju niste naveli ni jedan slučaj afera iz autokratskih režima.
Da se još malo zadržimo na po mnogima najvećoj političkoj aferi u povijesti. Naime, pedeset godina otkako je zapalila Washington i SAD, koliko je afera Watergate i dalje poučna priča o prijetnji nesputane predsjedničke moći i mjerilo prema kojem se sude svi drugi politički skandali?
- Watergate ostaje poučni primjer i u suvremenom kontekstu. U eri dezinformacija, političke i općenito društvene polarizacije i pojačanih tenzija između različitih grana vlasti lekcije o potrebi za transparentnošću, odgovornošću i slobodnim medijima nikada nisu bile važnije. Watergate nas podsjeća na ranjivost demokracije i potrebu stalnog angažmana građana, zakonodavnih tijela, političkih aktera i medija kako bi se osiguralo da se položaji i ovlasti ne zlorabe, kako bi demokracija kao najbolji sustav našeg čovječanstva opstala i nastavila pružati u ljudskoj povijesti neviđenu razinu sloboda i mogućnosti za svakoga od nas.
Hrvatska nije bila niti je danas pošteđena političkih skandala. Unatrag trideset i nešto godina koji je slučaj najznakovitiji, je li to afera Sanader, s obzirom na razmjere svega što se s njim zbivalo...?
- Nebrojeni su skandali koji su se vezali uz bivšeg premijera Ivu Sanadera, a potom se tijekom njihova raspetljavanja od strane pravosuđa nastavilo, primjerice još uvijek nije državi uplaćeno pet milijuna eura za koje je svjedok pokajnik Robert Ježić tvrdio kako su mito od strane MOL-a, namijenjeno bivšem predsjedniku Vlade. Jedan vrlo neugodan skandalozan slučaj je onaj vezan uz Tomislava Sachu, bivšeg predstojnika ureda tada premijera Zorana Milanovića, osuđenog u takozvanoj aferi dnevnice. Neugodan jer se prema presudi radilo o krivotvorenju jako velikog broja putnih naloga, službenih dokumenata, nečemu što bi trebalo biti nezamislivo u uredima Vlade RH. Nažalost, u mladoj hrvatskoj demokraciji puno je skandala i afera, njihovo razvrstavanje možete raditi po financijskim iznosima, broju aktera, prema političkoj pripadnosti, ali samo im je jedno zajedničko, a to je da su kumulativno unijeli puno nezadovoljstva i apatije među naše građane, ali i brojne promjene u funkcioniranju društva.
Tko su ovodobni "lideri" političkih skandala u RH, prednjači li Zoran Milanović, osobito sad kad je u predizbornoj predsjedničkoj kampanji, ali i prije, kad je za parlamentarne izbore kršio Ustav...?
- Posve je jasno kako je kao predsjednik Zoran Milanović promijenio retoriku te da nema isti narativ kakav je imao tijekom premijerskog mandata. Puno je onih koji će gotovo svako njegovo obraćanje od početka predsjedničkog mandata ocijeniti kao skandalozno, tu mu nema premca.
Kakva je uloga medija, koji od otkrivanja i prezentacije skandala i afera žive jer se crnilo i žutilo najbolje prodaju... Vaš završni komentar?
- Otkrivanje afera i skandala je dobro, ali kada komunikacija postane zatrovana, kada bez posljedica i bez temelja padaju optužbe, a nema pravosudnih raspleta, stječe se dojam kako smo društvo bez budućnosti. Vidite, kada se otkrije nešto, primjerice korupcijski ili skandal vezan uz zloporabu položaja i ovlasti, a on dobije sudski epilog, nema dojma potpune nepravde, ali kada politički akteri neprestano optužuju, bez dokaza, sve to ostaje visjeti u komunikacijskom prostoru. To je zapravo samo po sebi jedan veliki skandal kojeg smo nerijetko žrtve.
Razvojem medija i društvenih mreža političke afere i skandali danas postaju vidljiviji i informacije o njima šire se brže nego prije, u povijesti. Vjerojatno svi imaju dojam kako su afere sve češće, a u biti su se povećale mogućnosti otkrivanja, povećala se transparentnost. Naime, danas je nevjerojatno velika količina podataka dostupna svima, pa i njihovo pretraživanje. Na početku razgovora upozorio sam kako je uopće postojanje skandala upravo pokazatelj zdravlja demokratskog društva. Bitno je da nitko ne može i ne smije biti zaštićen, ali jednako je zato bitno afere koje to nisu jasno determinirati, odgovornost je bitna. (D.J.) n