IVAN TANTA

VERN ZAGREB

Konstatacija da su politički skandali oduvijek bili medijima jedan od najvažnijih komunikacijskih aspekata, "roba" koja se između ostalog i najbolje prodaje - jedna je od tema koja nije aktualna samo danas nego i godinama, pa i desetljećima unatrag. Između ostalog dvadeseto stoljeće krcato je skandalima i aferama koji su bili medijske senzacije, od primjerice Nixona i Watergatea preko Reagana i afere Iran-Kontra, Billa Clintona, Berlusconija, Sarkozyja, Christiana Wulffa, Johnsona do Trumpa danas...

Na ta i neka druga pitanja za ovotjedni Magazin odgovara ​izv. prof. dr. sc. Ivan Tanta s Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku.

- Još su stari Atenjani protjerali iz polisa slavnog vojskovođu, "pakiravši" mu da nije štovao bogove. Ratnik je pobjegao glavnom bez obzira kako mu se ona ne bi zakotrljala pred ogorčenim pukom. Što si više, to je slađe gledati ispod skuta. Uostalom, svi smo krvavi ispod kože, pogotovo oni koji se smatraju besmrtnima, velikima i važnima. Ne zaboravimo da su groblja puna nezamjenjivih.

Tko je kroz dalju i bližu povijest najviše pridonio da skandali postanu mjerilo medijske uspješnosti, jesu li to William Randolph Hearst i Rupert Murdoch, između ostalih?

- Skandale, afere i senzacije političke provenijencije možemo pratiti u dugom nizu još od prije Samuela Pepysa, koji u svojem dnevniku opisuje afere na kraljevskom dvoru Charlesa drugog. Naravno, uz dnevničke zapise u to je vrijeme bilo popularno čitati i tzv. pamflete (ako ste znali čitati) koji su napadali, optuživali i na sve moguće načine ocrnjivali aktualnu parlamentarnu vladavinu uz pokoju pikanteriju iz nečije ložnice; što poznatije ime, to veća senzacija. Tadašnji su mediji uglavnom bili namijenjeni onima boljeg imovnog i socijalnog stanja, što je podrazumijevalo i pismenost. O sadržaju se diskutiralo u krčmama, poslije kavanama kao što se to danas radi u kafićima i ponajviše na društvenim mrežama. Mediji dakako žive od skandala jer su oni isplativi, a čitateljska publika sastavljena od primata uvijek je bila znatiželjna, bez obzira na to je li bila pismena ili nije. Medijski moguli samo su potencirali ono što su kod javnosti prepoznali još i stari Rimljani, "kruha i igara". Kako kruh nisu mogli dijeliti, to su se pozabavili igrama u neograničenim oblicima i količinama.

Ukupno uzevši, žive li mediji od skandala i afera ili ih i sami proizvode i plasiraju u javnost gladnu crnila i žutila svakojake vrste, ne samo političke naravi?

- Nemojmo zaboraviti javnost, jer mediji ne bi postojali bez javnosti. Javnost postoji od antike i ona se ostvaruje kroz javno mnijenje. Možda je najbolji primjer javnog mnijenja prispodoba o ulasku Isusa Krista u Jaruzalem, kada je dočekan s palminim granama i oduševljenom javnošću, koja je nekoliko dana poslije istom, umjesto palminih grana, zakrvavljenih očiju deklaratorno zahtijevala da ga razapnu. Dakle, zaključimo kako javnost vapi za aferama i skandalima, ali samo do razine u kojoj ona sama, dakle javnost, nije sudionikom neke skaredne djelatnosti ili aktivnosti.

Koji su i kakvi politički skandali najopasniji za politiku neke države, političare koji obnašaju vlast, političke lidere, ali i društvo u cjelini?

- Oni koji su čista subverzivna propaganda temeljena na lažima. Danas bi bilo moderno reći, hibridni rat koji pojedine zemlje sustavno vode kako bi utjecale na javno mnijenje. Na bih želio upirati prstom, ali Europa je prepuna tog oblika, sada već možemo govoriti o ratovanju. Istovremeno imamo zastrašujuću količinu lažnih vijesti koje mijenjaju percepciju javnosti, a znamo da nije istina ono što se dogodilo, nego je istina ono što javnost o tome misli. Istovremeno, nemojmo zaboraviti, što primitivnije i neukije društvo, to je veći utjecaj hibridnog rata i lažnih vijesti.

Spadaju li u takav, širi kontekst, nepotizam, financijske malverzacije, korupcija...?

- Sve to, i bez obzira na to je li to istina ili nije; uostalom, danas je moguće s bilo kojom osobom, bila ona voljna ili ne, bila ona uz vas ili je nikada niste sreli, snimiti primjerice pornouradak kako biste je ocrnili. Suvremena tehnologija i društvene mreže pružaju neslućene mogućnosti da idioti, primitivci, neobrazovani i manipulatori kreiraju ono što zovemo medijski konstruirana stvarnost. Isti takvi njihov će sadržaj dočekati kao duhovnu hranu koju neće propitivati jer većina ne posjeduje skepsu, zato i imamo primjere tipa ravnozemljaša ili QAnona.

Ni predizborne kampanje često ne prolaze bez skandala, i tu je Trump opet u glavnoj ulozi...?

- Napad je najbolja obrana, što više pljucam i konstruiram svoju istinu, moja će mi izborna baza više vjerovati. Trump nije nikakva novost, Goebels je to radio puno prije njega i koliko god se grozim toga, moram reći, puno suptilnije nego Donald. Erazmo Roterdamski, uostalom, govorio je u djelu "Pohvala ludosti" o javnosti kao magarcima koji vazda strižu ušima i govore: Tako je, tako je, iako pojma nemaju o čemu je riječ.

I da zaključimo s medijima. Vole li se mediji i skandali javno i u digitalnom, 21. stoljeću?

- Voljet će se još i više, jer ste prije imali medije koji su koliko-toliko bili odgovorni, manje ili više. Danas uz komentare na društvenim mrežama koje piše tko zna tko, kako i zašto, svaka tajna će biti dostupna bez obzira na to koliko je u njoj istine.

S tim u vezi, koliko je internet "kriv" što politički skandali danas lakše i brže dopiru u javnost nego nekada?

- Internet čine ljudi, pišu ljudi i čitaju ljudi (oni koji znaju čitati), iako to ne znači da i jedni i drugi znaju i misliti!

Vaš završni komentar?

- Perditio tua ex te Israel! Propast nosiš u samome sebi, Izraele!