O skandalima i aferama u širem političkom kontekstu, posljedicama za društvo i samu politiku i političare za Magazin je situaciju komentirala Marija Margareta Klika, komunikacijska savjetnica iz agencije KIND PR.

- Skandali na političkoj sceni nažalost nisu nikakva novost. Ima ih od pamtivijeka, i to se neće tako brzo promijeniti. Na kraju krajeva, narod je taj koji i odabire ljude koji rade te skandale, a nekada im čak i oprašta i ponovno ih bira; zašto je tome tako, to mi nikada neće biti jasno. Kao jedan od primjera možemo spomenuti najkontroverznijeg političara Silvija Berlusconija, koji je bi premijer s najdužim stažem od svih talijanskih premijera koji su došli na vlast nakon 2. svjetskog rata. Inače se od silnih skandala i političkih afera može jako puno toga naučiti, pogotovo u komunikacijskom smislu. Dandanas se sjećam videoizjave Billa Clintona u kojoj negira svoju aferu s Monicom Lewinsky - onaj tko mu je to sugerirao, definitivno nije opravdao svoju plaću savjetnika.

Koji su i kakvi politički skandali najopasniji za politiku neke države, političare koji obnašaju vlast, političke lidere, ali i društvo u cjelini? Jesu li to nepotizam, financijske malverzacije, korupcija...?

Andrea Mulder/Photo Art

- Rekla bih sve navedeno, sve što negativno može utjecati na život građana je opasno. Naprimjer političari koji huškaju svoje birače na mržnju opasni su jer to može voditi do velikih podjela u društvu, do sukoba i nesnošljivosti. Sjetimo se samo kada su Trumpovi pristaše nakon njegova skupa u kojem ih je pozvao da se bore i "vrate svoju zemlju" jurišali na Kapitol Sjedinjenih Država i na kraju nasilno i upali dok je Kongres u to vrijeme zasjedao.

Tko su ovodobni "lideri" političkih skandala u RH? Prednjači li Zoran Milanović, osobito sad kad je u predizbornoj predsjedničkoj kampanji, ali i prije, kad je za parlamentarne izbore kršio Ustav...? Može li se reći da je gotovo svaka Milanovićeva komunikacija/provokacija zapravo manji ili veći skandal? Može li se isto reći i za neke druge naše političare?

- Kod Zorana Milanovića je najveći problem njegova često agresivna i nimalo primjerena retorika, on valjda smatra da na taj način najbolje dopire do svojih birača, tako da se i drži te provjerene formule. Drugi političari su možda manje vokalni u odnosu prema njemu, ali ne nužno i bolji s obzirom na to da smo imali svakakve primjere u prošlosti - od krađe javnog novca, uzimanja golemih postotaka za sumnjive poslove, ucjenjivanje i plaćanje osoba na visokim pozicijama itd.

Kakvo je medijsko izvještavanje o političkim skandalima, žive li mediji od skandala uključujući i one političke naravi?

- Moje je mišljenje da nema medija, za puno skandala i afera možda se uopće ne bi niti saznalo. Oni bi i trebali biti tu da izvještavaju o takvim stvarima, građani imaju svako pravo znati što se događa. Primjerice, da nije bilo novinara iz Washington Posta, možda ne bismo nikada saznali za Watergate aferu, isto vrijedi i za neke naše hrabre novinare koji su razotkrivali brojne političare s aferama, bez obzira na to što su i sami mogli stradati zbog toga. Smatram da je jako dobro što postoji istraživačko novinarstvo i da novinari mogu biti ti koji će razotkriti neku korupciju te uzročno-posljedično ako se dokaže krivnja i smijeniti nekoga s vlasti. Nažalost, medijski moguli kao što su William Randolph Hearst ili Rupert Murdoch, između ostalih, i sami su bili u središtima raznih skandala, pristrani određenim političkim strankama tako oni baš i ne služe za dobar primjer.

I da zaključimo s medijima. Koliko je internet "kriv" što politički skandali danas lakše i brže dopiru u javnost nego nekada? Vaš završni komentar?

- Online mediji nam omogućuju da se vijest širi brže nego ikada prije i da neku priču potencijalno pratimo skoro pa i simultano. Prije ste morali čekati drugi dan da biste saznali za neku vijest, sada to više nije tako. Dok je skandala, bit će i medija, tu pomoći nema, ali više bi se po meni trebali zapitati ovi koji ih iniciraju nego ovi koji o njima pišu. Naravno, protivim se tome da se nekoga treba gaziti, objavljivati tzv. fake news, primiti novac kako bi se širila obmanjujuća propaganda itd. No sve što je istinito, što može pridonijeti smanjenu korupcije, što ne poziva na javni linč već na to da institucije odrade svoj posao - te priče pozdravljam da budu objavljene.